E ovako: Borac će, kao žena (i Borčica) da kaže svoje mišljenje o Julijama XXI veka – doduše, više iz ugla Julijine dadilje koja prema mlađim štićenicama gaji razumevanje na nivou jedne tetke ili strine.
Jer, i dadilje, strine i tetke nekad su takođe bile Đulijete, i vrlo rado se sećaju nekih balkona i ševa

iz svoje mladosti.
Ali prvo moram da se vratim čitav vek unazad (jer sve je dijalektika).... u vreme kada su ovdašnje Julije u povoju ženstvenosti nosile mašne u kosi, pa onda crvene pionirske marame i školske kecelje, iz kojih su uskakale u svoje prve unihopke i mini suknje. Učili su ih da je žensko – roze, a muško – plavo; učili su ih, takođe, da je nepristojno ljubakati se s momcima na ulici, da je nedopustivo doći kući posle 23h (subotom)... neprilično pomisliti a kamoli izgovoriti izvesne reči... da je sramotno pričati o menstruaciji, seksu ili, ne daj Bože, o masturbaciji ili orgazmu.
(Iz tih pristojnih Lolita nastajale su sasvim fine i uzorne devojke, naučene da prvo budu vukovci, usput prođu obuku u majčinoj kuhinji i, ujedno, završe nižu muzičku školu i savladaju sve etide... a zatim diplomiraju na fakultetu, pa se onda zaposle, potom udaju, mrze svekr(i)ve, rađaju decu – na kojoj će primenjivati vaspitne metode kojima su i same bile izlagane (roze za devojčice, plavo za dečake) )
Renome prosečne Julije XX veka nije zavisio od broja muškaraca s kojim je tražila penkalo ispod kreveta (slušala ploče, spremala ispit itd); naprotiv – kvantitet, pa čak i ako je kvantitet značio i kvalitet dotičnih, mogao ju je samo staviti na stub srama. Iole slobodoumnija Julija bila bi proglašena za promiskuitetnu, tj. nezajažljivu (dromfulju, uličarku, fuksu i slično).
Dakle, renome Julije zavisio je od toga ko su joj roditelji, od načina na koji sedi, kako se češlja (ovo je bilo vrlo važno, naročito u vreme najezde 'dece cveća'), da li i kako pozdravlja komšiluk, spava li do 7 (kao sav pristojan svet) ili do podne (kao probisvet), zna li kako se pravi doboš torta, s kim se druži ('s kim si, onakav si'), veruje li u druga Tita ili u Boga, smeška li se drsko ili umilno, tj. ženstveno... i od mnogih drugih faktora, danas sasvim nebitnih.
Izvestan broj tih reliktnih ostataka Julija zakoračio je u XXI vek. Neke su se sasvim dobro uklopile, kombinujući veštinu pretvaranja koje su naučile još u detinjstvu, dok su stisnutih usta aminovale sve što im je rečeno i savetovano, pri tom misleći na drugi a radeći na treći način. One su, najverovatnije, pramajke mlade generacije današnjih političarki.
Jedna grupacija Julija, nažalost, nikad nije izašla iz XX veka; to su one, koje još uvek spavaju na zrnu graška, nezadovoljne svojim životima, muževima, decom, poslom... i ne pomišljaju da podignu svoj ulegli dušek i izbace to zrnce graška. Bore se protiv najjačeg protivnika – vremena, ne uviđajući da ih je ono već pregazilo. To su Julije koje stalno uzdišu i tvrde da je nekada, dok su bile mlade, sve bilo lepše (a najviše one same). Za njih više nema nikakve šanse; ušle su u najstrašniji oblik menopauze čim su zakoračile u XXI vek, zaplašene svim mogućim promenama, mlake i bezvoljne za bilo šta drugo osim za priču o starim, dobrim vremenima.
Neke Julije, međutim, hrabro su se suočile sa emancipacijom i s gađenjem bacile osmomartovske karanfile. One su direktorke, PR menadžerke, pune su love, kolagena, silikona, i priča o sebi kao ženama 'u najboljim godinama'.
Samoobmana je čudo jedno.... Koliko loša, toliko i dobra; jer, samoobmana ume da prolepša, podmladi i da novu snagu.
Ima, naravno, još kategorija žena...
A kakve su njihove naslednice, nove Julije?
Oh, pa lepe, naravno... Jer, svaka žena je lepa kad je mlada, puna očekivanja (a ne gorčine) i uzdrhtala od želja. Ta lepota, jednostavno, nema veze sa obimom grudi, bojom kose ili očiju, kao što ni lepota Romea bilo kog veka nikad nije imala veze sa njegovom visinom, težinom ili brojem cipela koje nosi.
I On i Ona lepi su dok su mladi, dok Ona još uvek mašta o Romeu koji će je uzeti za ruku i povesti u život, a On o Juliji spremnoj da ide sa njim na kraj sveta. Posle, kada iskuse sve obmane, svežina njihovog 'daha mladosti' i lepota preobraze se u kisele osmehe i ugasle poglede.
U svakom veku je tako.