Kakve su Julije XXI veka?

Weis, ovo je viđenje Julija XXI veka koje je napisao moj dragi kolega i prijatelj Marlon, i za koje sam dobila "autorska prava", tj. dozvolu da ga ovde postavim :).

weiss-chovek koji se bori za istinu a pre nekoliko dana kad strani agenti uhapsise oca republike srpske, pesnika, psihijatra, guslara , glumca, filozofa, bioenergetichara, guru-a.... on ga nazva na pdf politika zlocincem bez da mu je i procitao optuznicu... :) istina o vremenu u kome zhivimo mu je totalna nepoznanica a kako se zhivelo u bosni posle WWII do pocetaka otvaranja pandorine kutije zla znaju dobro tamoshnji srbi, koliko je pritajene mrznje bilo od strane poturica, zasto je postojala turska i srpska kava i josh mali milion drugih stvari koji su bili specifikum onoga sta se tamo desavalo, sve to ne moze opravdati licemerje idejnog zutog sledbenika inache autora ove velelpne teme koga tri shekspira ne bi opralo.... zashto sve ovo.... zato shto svako vidi u nekom pojavnom obliku ono sto samo on zeli da vidi i nista drugo van toga.... doci cemo i na to analizom sakralnosti danashnjih modernih savremenih julija. julija XXI veka. kada se prica o borbi za istinu bila ona shekspirovska ili ona od crnjanskog dođe mu na isto... istina je uvek samo jedna, nema vishe istina. "poluistina" tj. laži ima koliko želiš. svi su krali od shekspira i to je evidentno. nema nekog dela danas koja pretenduje da bude filozofsko il pak puka beletristika a da nema elemenata intriga, osveta, preljuba, ludila, duhova ili svega od toga pomalo kao u klin chorbi....kad se prica o julijama pa josh savremenim to je opet potpuno druga stvar koja nema blage veze sa pređashnjim postulatima vezanim samo za shekspira osim po semantichkoj naznaci lika o kome razglabamo. kazhe se da se o nekoj zheni mozhe doneti pravilan sud kad joj istresesh tashnu i vidish sta ima u njoj... ili pak o mushkarcu kakvu obucu nosi. uvek se setim naseg politicara-pisca koji je pisao o toj bosni sa pocetka a nosio krinke u kompletu sa belim soknama i odelom. :) poshto je to dovoljno govorilo o njemu kao romeu '68 da vidimo shta danashnje savremene julije nose u svojim tashnicama.... ima tu svachega... od prozaichnih stvari, mobilnog telefona, pilula za kontracepciju, papirnih maramica, ostataka od doruchka- da se ne baci, flashice vode, raznih grickalica- da se nadje, ulozhaka-opet nek se nadje zlu ne trebalo, prezervativa kojima je istekao rok upotrebe-mozhda zatreba, nikad se ne zna kakav romeo slepac mosh da naleti... pa do onih sofisticiranih kao shto su karte od egzita-da se seti, fotki muzichara ili sportista (zavisno od preferencijala)-da mashta, mp3 plejera-da se smiri, fotke bivsheg dechka-da ga zaboravi tj. seti poshto je to modernoj juliji jedno te isto, fotke sadashnjeg dechka-da ga voli naravno, telefonskih imenika iako ima mob-nek se nadje ako mob crkne, novchanika-obichnog polupraznog i tako josh trista chuda.... tashna je i pored njenog sadrzhaja dostojnog one iste pandorine kutije sa pochetka ovog teksta skromna, nije naduvena od sadrzhaja koji preti da narushi stilizaciju njene garderobe koja je chini tako neodoljivom. kako se oblache julije XXI veka... da bi to razumeli moramo pod jedan da skontamo da su tragichni likovi danashnjeg vremena, ne one, te julije koje su uvek spremne na sve izazove ovih chaplinovih modernih vremena gde se ne zna ko koga 'ebe, vec njihovih ruzhnijih polovina koji obichno nemaju ni tu famoznu pandorinu torbu a josh manje senzibilnost za recitovanjem pesama pod njenim prozorom sem ako nisu u rnb, rave, ili hip hop tripu posle 3 piva ispred zgrade dotichne. julije su obuchene moderno, shtagod im to znachilo i bilo u trendu, samo da je in i bez obzira dal' im to lepo stoji ili ne......naravno ne kao sharlo mada ima i takvih vrecastih kombinacija kada ih mrzi da se nashminkaju, kada ih mrzi da operu kosu, kada ih mrzi da se depiliraju, kada ih mrzi da ochiste lice.... kad ih mrzi da zhive a to je chesta faza u zhivotu julija XXI veka jer kad su u njoj na brzinu uskoche u izguzvanu trenerku kojiu obicno skidaju u kompletu sa donjim vershom i tako klize ulicama pomalo rustichn sjajne u svojoj iskrenoj patini. savremna julija ili ona koja pretenduje to da bude ima svoj lichni i samo njen egobulazneci tretman prema svemu sta se nalazi oko nje ma iz koje kaste dolazila. kod nje nema trte mrte.... obichno je samo trte barem kada je u pitanju onaj manje intelektualniji i dlakaviji deo kome se ona obraca svojim izgledom i ponashanjem. savremene julije su provincijalke u dushi sa liberalnim delom mozga koji pretenduje da izbaci patrijarhalnu doktrinu sa kojom su vaspitavane. zato su u stalnom sukobu same sa sobom i ne umeju da orgazmichno uzhivaju ni u chemu do kraja vec samo napola. polovichno ljube, polovichno se zaljubljuju, polovichno vole, polovichne su u qrevetu, polovichne su u skolama zato jer se stalno gube trazeci sebe tamo gde ne treba. savremene julije se uvek pitaju... da li je to ono pravo, ono o chemu mashtam i o chemu sanjam.... i tako julije tragaju stalno do svoje tridesete a neke starije julije jos i duzhe za nekim mr. gudbarom koji ce im te polovine mozga izbalansirati na pravi nachin a u stvari dotichnom na kog nalete jedino je na umu da im izbalansira neshto drugo kao zhivan qaramandic... ili pak one njemu izbalansiraju kuglagere jer su julije XXI veka to nauchile rano kako se radi, u adolescentstvu.... tragaju za idealom , ljubavlju kralja i prosjakinje a moderna vremena ih muche i namecu im da rade stvare koje ne vole a moraju jer se nece zvati julijama.... da nose tange koje ih zuljaju i ne jednom izazivaju hemeroide, a vaspitanje im govori one duboke do quqova jer zaboga julijine majke stalno zanovetaju da se yaynici ne kupuju na bajloniju, moderna julija radi mali tatoo na produzhenom delu ledja tek da se nazre izbochina na kojoj ponosno vire roze trake od tangi, ili ga rade na clanku noge, ili pak ramenu i o kome nemaju pojma shta znachi, simbolishe ili chemu sluzhi ali moderna julija mora da bude in... moderna julija radi pirsing, patrijarhalni deo porodice sa prvim viđenjem istog obichno je suochen sa mozhdanim udarom najstarijeg clana a u zadnje vreme i nekog mlađeg, moderna julija je promiskuitetna, drzhi se sa drugaricom za mali prst i ljubi je javno jezichno u usta, u parku, na ulici, koncertu, klubu, sablaznjavajuci time one moderne julije iz 1970-tih proshlog veka.... moderna julija je uvek u nekom tripu i trudi se da tako izgleda, jedan dan je rashcupana, drugi dan zalizana, treceg pak nosi kikice.... dal' je stondirana ili ne pitanje je sad, ali opijati modernoj juliji nisu strani kao shto ni sekspiru naravno nisu bili. kada oni ponestanu, julija zna da uvek ispred njene vile na 15 spratu nekog naselja ima onih koji sede sa medlejom od piva, vinjaka i rakije pa moderna julija josh od malena uchi shta znache gradjevinski statichki projekti gde se koristi beton kao osnovni element gradnje. neki put posle takvog posla sa ekipom drugara osim muke i povracanja oseti i bol na nekom drugom mestu ali julija XXI veka zna da joj je bilo lepo dok je tako bezhivotno lebdela u saznavanju nekog novog neznanja o samoj sebi... razmishlja tako moderna julija i kazhe sebi da je ipak dobro kad se dobro svrshi a plus dzaba je i pila. julije XXi veka su fascinantne, ja ih obnozhavam (autor izraza "obnozavam" - uvazena gospica kucka) sa distance a neki put i izbliza jer su iskrene u svom neznanju, fatalne su kao marlen ditrich u svojoj glumi, inspirativne kao julija plat u svojim duhovnim trzajima srece, erotichne u svom neiskustvu kao merilin monro, senzualno vrele kao mishel fajfer, tela su im vitka, vretenasta, obla a ne kao sto neki tvrde anoreksichna, koshchata ili troma ispunjena sa pudingastim pauflekom koji igra ispadajuci im levo i desno iz niskih leviski, onih originalnih iz novopazarskih butika.... duh im je bezvremen iako stupaju u zhivot sa etikom dostojnoj samih stoicista, posmatrajuci ih shvatamo da su one boginje, uspravnog, dostojanstvenog drzhanja sa ko stub pravom kichmom od desetocasovnog sedenja za kompom..... julije XXI veka ce biti jednog dana majke novih julija koje ce biti josh ludje lepshe i ludje fascinantnije u svojoj bestidnosti, svojoj nevinoj pohoti, u svojoj poluduhovnosti, svojoj senzitivnosti i naravno svom minornom samoljublju... jer julija buducnosti nece biti obicna zena. julija buducnosti ce biti i dete i svetica i majka i qurva i boginja, probabli lajk godes kali....od građanske julije XXI veka mushkarac moze dobiti samo jednu stvar pa makar bio on sam solomon a to se knjizevnim jezikom zove nenagrađeni ljubavni trud. i ono drugo.... a to je za drugi podforum.
 
Poslednja izmena:
No comment. Da nema niže politike u uvodnom delu teksta (i da je tekst sređeniji) - bio bi ovo jedan mnogo lep esej.

Ubaciš sam prorede i sve postane čitljivije mada ne nužno i sređenije.
Tek, sve u svemu, on Julije 21. veka zna, čini se, tek - iz viđenja....

Tekst je vrlo lep i ovakav - očugledno napisan u nadahnuću (kako ono kažu - iskren do bola? :)).
Politika, nažalost, prožima svaku poru naših života. Konačno, nije li Šekspir pisao i o poltici?

Kolega nije tu da odgovori na opasku o Julijama (koje zna "tek iz viđenja"), a ja neću i ne mogu u njegovo ime. Mada.... Nismo li sve mi, žene, u neku ruku, bez obzira na godine - Julije XXI veka?
 
Ovdašnji Romeo XXI veka je manje muškarac nego što bi hteo da bude. Današnji muškarac uglavnom se posvećuje kultu tela i novca zapostavljajući kult duše.

Ja dobro pamtim neke Romee XX veka i čini mi se da su takvi, nažalost, uglavnom izumrli.
Nekada je Romeo bio fajter u srcu – bez obzira da li je sedeo u kancelariji ili na tribinama fudbalskog stadiona – i imao vrlo jasne kodekse ponašanja; bio je prilično pristojan čak i ako je ćoškario i ispijao poslednje pivo ispred dragstora; bio je fin prema devojkama čak i ako je dužurao ispred diskoteke u potrazi za onom kojoj će se nametnuti kao zaštitnik (da je neko 'ne dira'); srčan u tuči, u kojoj su oružje bile isključivo pesnice. Nikad kukavica – ni onda kada se treba izboriti za mesto u čoporu, ni kad treba izjaviti ljubav ... jer, nežna osećanja nisu bila znak slabosti. Mačo je podrazumevao kompletnog muškarca, tzv. 'dasu', s oreolom romantičnog desperadosa.

A muškarac-intelektualac zaista je posedovao širinu duha, koja se prostirala od gusli, preko Kastanede, sve do anarho-liberalnih i ostalih slobodoumnih ideja – u tajnosti propovodanih na 'slobodnim univerzitetima'. Taj Romeo recitovao je Jesenjina, i istovremeno slušao Džima Morisona, povodeći se za lepotom čiste emocije. Voleo je da ženi uputi lepu reč, a onaj malo stariji ' nobles' prototip uživao je u plesu na terasi nekog hotela na obali mora, poznavao korake tanga i valcera, a zimi – po restoranima, kafanama, u pozorištu, na Kolarcu ili svejedno-gde – obavezno dami pridržavao kaput.

Nekadašnjem Romeu nije bio potreban japi imidž, ni mnogo love, ni auto... Bio je zavodljiv i kao podstanar, stoper sa rancem na leđima i bez kinte u džepu, ali - s dušom.
Julije su, shodno tome, bile drugačije nego danas. Inertnije i možda za nijansu ženstvenije, jer nisu bile osvajačice već osvajane - uglavnom zbog ljubavi, a ne zarad 'kres šeme'.

Ni seksualna revolucija nikad nije bila samo poziv na slobodan seks, lišen bilo kakve osećajnosti... Ljubav je pokretala svet, bez obzira da li se radilo o Doors-ima ili valceru, 'opasnom' momku sa ćoška, kancelarijskom moljcu čiji su prsti bili umrljani indigom, ili profi sa fakulteta... Bilo je to, zaista, neko drugo vreme. Da li su prošla vremena neminovno i bolja, ne znam. Barem su oblande, u koje smo svi bili upakovani, na prvi pogled lepše izgledale. (Ovo je vrlo lično viđenje, i nije nostalgija koja je, po pravilu, žal za nekim prohujalim trenucima i slikama iz mladosti.)

Ali, nekako, tada je muškarac bio muškarac, a žena – žena.
Ko razume, shvatio je.
 
Ja sam razumeo. Vi mora da ste umetnik kad tako razmišljate.

Sušta ste suprotnost od tog Marlona. Mada kada se sve uzme u obzir jako ste slicni. On razocaran, Vi razocarani. Pridružujem Vam se iako znam da sam višak.

Današnji svet može da razume samo neko ko je dosta toga proživeo. Nažalost, najveći je broj kriticara koji imaju lažnu sreću a u sebi su duboko isfrustrirani.
 
... Ali, nekako, tada je muškarac bio muškarac, a žena – žena.
Ko razume, shvatio je.

Lepo, pa čak i tačno na neki romantični način.
Na sreću, oko ovog poslednjeg imam dobre vesti - na muškarcima-mušakrcima i ženama-ženama ostaje svet.
Naravno, postoje i sve ove podvrste - depilirani likovi koji vise po teretanama i kozmetičkim salonima, -ogice kojima nije potreban Šekspir i mnogi i mnoge njima slični i slične. Ponekad se čini da su sveprisutni i da ih je sve više, ali nije tako - to je trenutna moda koja će samu sebe pojesti. Ovi jalovi ljudi završavaju svoju samoljubivu egzistenciju sami i ogorčeni. Evolucija ih odbacuje već u prvoj generaciji i na kraju ostaju, kao i uvek, samo pravi muškarci i prave žene. :mrgreen:
 
Žene. Sve su iste. Traže nežnost, ljubav, romansu a nisu spremne da se totalno predaju. Da li je to maliciozno? Ne, samo je odraz duboke nesigurnosti i neznanja kako treba pristupiti filozofiji sreće. Izgrade se kao licnosti kasno ali zato izgube svežinu i dah mladosti. I onda postaju suprotnost. Navalanentnost im je jedini nacin intrige za muškarce. Valjda zato ima i toliko homoseksualaca danas.
 
Žene. Sve su iste. Traže nežnost, ljubav, romansu a nisu spremne da se totalno predaju. Da li je to maliciozno? Ne, samo je odraz duboke nesigurnosti i neznanja kako treba pristupiti filozofiji sreće. Izgrade se kao licnosti kasno ali zato izgube svežinu i dah mladosti. I onda postaju suprotnost. Navalanentnost im je jedini nacin intrige za muškarce. Valjda zato ima i toliko homoseksualaca danas.

:confused:
Pa sad, zar je pravilo da mi - omatorele, što smo izgradile ličnost a izgubile svežinu i dah mladosti, postanemo sopstvena suprotnost? Iz romantičnih i nesigurnih preobrazimo se u navalentne i (ne)sigurne u sebe?
 
Lepo, pa čak i tačno na neki romantični način.
Na sreću, oko ovog poslednjeg imam dobre vesti - na muškarcima-mušakrcima i ženama-ženama ostaje svet.
Naravno, postoje i sve ove podvrste - depilirani likovi koji vise po teretanama i kozmetičkim salonima, -ogice kojima nije potreban Šekspir i mnogi i mnoge njima slični i slične. Ponekad se čini da su sveprisutni i da ih je sve više, ali nije tako - to je trenutna moda koja će samu sebe pojesti. Ovi jalovi ljudi završavaju svoju samoljubivu egzistenciju sami i ogorčeni. Evolucija ih odbacuje već u prvoj generaciji i na kraju ostaju, kao i uvek, samo pravi muškarci i prave žene. :mrgreen:

Pozdrav Marlon Hudu,

Bravo Borac, bitno je konzervirati Duh, Materiju ćemo stvoriti ili obnoviti ...

Pozdrav prijatelju . Nadam se, nadam se...

Mi tradicionalisti nikako da prihvatimo činjenicu da su promene sve brže i sve neumoljivije. Moda se diktira. Evolucija se iskrivljuje genetičkim čačkanjem.

... uprkos kazni koju im proričeš, sve je veća regrutacija...
 
Poslednja izmena:
...
Bravo Borac, bitno je konzervirati Duh, Materiju ćemo stvoriti ili obnoviti ...

Pozdrav prijatelju . Nadam se, nadam se...

Mi tradicionalisti nikako da prihvatimo činjenicu da su promene sve brže i sve neumoljivije. Moda se diktira. Evolucija se iskrivljuje genetičkim čačkanjem.

... uprkos kazni koju im proričeš, sve je veća regrutacija...

::o Ovo mi se baš sviđa. :D

Najbolja karikatura koju sam ikada video prikazuje dvojicu na pustom ostrvu sa jednom jedinom palmom. Jedan od njih oborio tu palmu , napravio veslo i krenuo da vesla onako sa ostrva. I obrecne se na onog drugog koji ga mrko posmatra:
- Ako imaš bolju ideju, kaži...

Tog se uvek setim kad počnu da mi prete sve bržim promenama. Mislim, more na kraju ostane more, a i ostrvo je tamo gde je oduvek bilo. :)
 

Back
Top