Mislim da sam usred niza stresnih situacija u zivotu postao depresivan, prosla godina je doprinela da to bude jace i pocinjem da se brinem...
Bilo je svega tu smrtni slucaj (samoubistvo bake gde sam ja nasao telo), finansijski problemi, raskid od devojke koju sam sanjao i mnogo voleo, svadja oko vinograda nasledstva izmedju majke i njenog brata gde ja tu nista nisam odlucivao te ujkina porodica i moj brat od ujke vise me ne poznaje, najbolji drug mi vise nije najbolji jer me je obezvredio njegovim delima i ponasanjem, nasao poso septembra i preselio se u drugi grad pa bi se posle posla osecao skroz smlaceno i nekad sa par modrica dok mi kolega nije ispustio profil od 50 kg na palac pa sam evo dva meseca na bolovanju imam naprsnuce i moram nazad kuci i ne vraca mi se na taj posao tako da moram sve ispocetka.
Jedina dobra stvar prosle godine je sto sam napravio svoj bend i svirao po prvi put svoju muziku a sad izgleda da moram i to da napustim jer mi je to u drugi grad dakle i to gubim...
Najvise me boli taj raskid sa devojkom to mi najvise prolazi kroz glavu i umesto da leci vreme sve je gore...Takodje tu je pritisak rodbine i roditelja sta ces kako ces, pa sto ne uznes ovo ono, vidi kako onaj a ti ne mozes, ne trudis se, klasicno nabadanje na nos izokola...
Uhvati me taj neki period i samo bih da spavam, pa onda ne mogu u normalno vreme da zaspim, jedva odradim neke obaveze i namucim se da uradim nesto sto sam zacrtao oko pokusaja da krenem neki poso online, npr jedva se pokrenem sad u par dana da uradim bar pola sat nesto oko toga...
Vucem se na ove terapije oko palca i jurim tamo vamo oko papira za bolovanje kod doktora, salteri itd...
Trenutno me drma nesto malo jace i ne znam sta cu...Kad bi mi samo nesto dalo motivaciju, neka dobra nova osoba mislim da bi se itekako opet pokrenuo ali nema je skroz sam sam i osecam se usamljeno...