Како васпитати дете генија?

  • Začetnik teme Začetnik teme _011_
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Licno mislim da vec samim tim sto je taj dvogodisnjak privukao na sebe i svoje roditelje toliku medisku paznju,stvorio se problem koji ce mu otezavati zivot i intelektualni razvoj.I genijalnost i idiotizam su u sustini "nenormalni" koeficijenti inteligencije i licnosti koji ih poseduju su prinudjeni da svoj dalji razvoj stave pod kontrolom odgovarajucih institucija. Samim tim to dete se udaljava od porodice i svakodnevice na jedan ili drugi nacin ,pa samo splet raznoraznih okolnosti moze da dovede da i u zrelom dobu ta licnost bude korisna za drustvo,a i za sebe i svoje bliske.
Ajnstajn,Tesla i drugi geniji su imali tu srecu da je njihov razvoj kroz detinjstvo bio daleko od ociju medija i sire javnosti.Postoji realna i velika opasnost da se vremenom od takvog deteta dobije samo jedna atrakcija za zabavu.
Kao roditelj bih takvo dete vaspitavao na nacin u skladu sa okruzenjem u koje raste,u skladu sa uzrastom i karakteristikama koje imaju i ostali njegovi vrsnjaci,sa minimum ogranicenja njegovih potencijala,ali svakako sa ogranicenjem, ne pruzajuci mu mogucnost da se zbog svoje genijalnosti totalno udalji od svojih prosecno inteligentnih vrsnjaka.

:ok:
Овако некако мислим и ја.

И не могу доћи у ситуацију да ја нешто учим од детета место оно од мене! Да се разумемо - сваки родитељ учи и од своје деце, невезано за дечију интелигенцију...али колико год да је дете генијалац: ја сам одрасли, ја сам родитељ - оно је дете!
 
moj brat od ujaka je znao da pise cita cirilicu i latinicu sa 3 godine.....i citao je stripove i od njih imao nocne more.....u osnovnoj je procitao ruse jer ima poseban nacin ubrzanog citanja.....ne zna da objasni ali procita za par sati knjigu od par stotina strana....strasno....evo, danas nista od njega.....sve je to za dz ako ne postoje radne navike i normalno vaspitanje........
 
Licno mislim da vec samim tim sto je taj dvogodisnjak privukao na sebe i svoje roditelje toliku medisku paznju,stvorio se problem koji ce mu otezavati zivot i intelektualni razvoj.


I genijalnost i idiotizam su u sustini "nenormalni"


A sta znaci nenormalno?
Ako nesto dosta odstupa od proseka je nenormalno?
Izuzetno lepi, ili obrazovani, ili uspesni, ili nadareni itd. ljudi su nenormalni?
Moje shvatanje reci "nenormalnost" je da je neki poremecaj u pitanju, a genijalnost to nije.
Ne bih rekao da genijalnost "nije normalna", ali svakako da nije uobicajena.

koeficijenti inteligencije i licnosti koji ih poseduju su prinudjeni da svoj dalji razvoj stave pod kontrolom odgovarajucih institucija. Samim tim to dete se udaljava od porodice i svakodnevice na jedan ili drugi nacin ,pa samo splet raznoraznih okolnosti moze da dovede da i u zrelom dobu ta licnost bude korisna za drustvo,a i za sebe i svoje bliske.
Ajnstajn,Tesla i drugi geniji su imali tu srecu da je njihov razvoj kroz detinjstvo bio daleko od ociju medija i sire javnosti.Postoji realna i velika opasnost da se vremenom od takvog deteta dobije samo jedna atrakcija za zabavu.

Mislim da nije neophodno da dete bude genijalac da bi postalo "atrakcija za zabavu". Dovoljno je pogledati nasu estradnu scenu sa puno "atrakcija", ali ne bih rekao da su svi genijalci. Mnogi popularnost smatraju i necim pozeljnim, pa i odredjenim merilom uspeha.

Slozio bih se da je bitna razlika da genijalac koji je ovako plasiran u medijima nema puno izbora oko toga da li ce biti atrakcija, i sigurno da mu to moze stvarati puno pritiska, i ocekivanja od njega, sto od okoline, pa mozda i od blizih ljudi, i zato treba da razvije i emocionalnu stranu na odgovarajuc nacin.
Ma kako neko bio inteligentan, to ne znaci da mu treba nametati da postane ono sto bi se od njega ocekivalo, vec da ima dovoljno izbora da bude sta zeli, ono sto ga cini srecnim, bilo da je inzenjer, obucar ili nesto trece.

Sto se teme tice, mislim da bi roditelj trebalo da se konsultuje sa strucnjacima oko odgajanja deteta, pruzanja neophodnog da bi razvilo svoje potencijale, i da bi imalo sto vise izbora, ali ma kako neko bio opste inteligentan, to ne moze nadomestiti i premostiti emotivni deo licnosti, zato je vazno da se detetu pruza i puno ljubavi i razumevanja, da ono to moze osetiti.
 
Мало њих ће бити у прилици да у реалном животу постави себи питање - како васпитавати дете генија,
али било би занимљиво да овде изнесете своје мишљење на ту тему.

Како наћи одговоре на сва питања које вам такво дете може поставити?

Како реаговати ако се од васпитача и учитеља свог детета, нађете у позицији васпитаника и ученика?

Како се поставити у случају да имате двоје деце, па је једно геније, а друго "нормално"?
:think:
Моји кућни пријатељи имају дете генија.
Мали је са 4 године израчунао тати и мами, кад су путовали на море, да им неће бити доста 5 литара бензина да стигну до циља, ако се узме у обзир километража, успони, брзина вожње...
Његови су тек тад сконтали да им је дете другачије.
Малецки је отишао у школу у Лондон, са родитељима, наравно, код нас не постоје установе за такву децу.
Завршавао је специјалне школе, а са 21. годином је положио други специјалистички испит на медицинском факултету.
Наравно, бави се науком.

Има и млађег брата који је паметно и интелигентно дете, али не као он. Сасвим нормално су га васпитавали, у складу са његовим могућностима.
Није могао да се осети мање вредним јер су родитељи водили рачуна да се то не деси.
 
Licno mislim da vec samim tim sto je taj dvogodisnjak privukao na sebe i svoje roditelje toliku medisku paznju,stvorio se problem koji ce mu otezavati zivot i intelektualni razvoj.I genijalnost i idiotizam su u sustini "nenormalni" koeficijenti inteligencije i licnosti koji ih poseduju su prinudjeni da svoj dalji razvoj stave pod kontrolom odgovarajucih institucija. Samim tim to dete se udaljava od porodice i svakodnevice na jedan ili drugi nacin ,pa samo splet raznoraznih okolnosti moze da dovede da i u zrelom dobu ta licnost bude korisna za drustvo,a i za sebe i svoje bliske.
Ajnstajn,Tesla i drugi geniji su imali tu srecu da je njihov razvoj kroz detinjstvo bio daleko od ociju medija i sire javnosti.Postoji realna i velika opasnost da se vremenom od takvog deteta dobije samo jedna atrakcija za zabavu.
Kao roditelj bih takvo dete vaspitavao na nacin u skladu sa okruzenjem u koje raste,u skladu sa uzrastom i karakteristikama koje imaju i ostali njegovi vrsnjaci,sa minimum ogranicenja njegovih potencijala,ali svakako sa ogranicenjem, ne pruzajuci mu mogucnost da se zbog svoje genijalnosti totalno udalji od svojih prosecno inteligentnih vrsnjaka.
Конкретно Тесла, није од нјранијег детињства испољавао генијалност.
Код њега су се неке сфере отвориле тек са три'ес и кусур година.
Једина разлика у односу на осталу децу је била та што је био жељнији знања. Такве деце има свуда.;)

Проблем је велики кад дете од најранијих дана испољи генијалност.
 
A sta znaci nenormalno?
Ako nesto dosta odstupa od proseka je nenormalno?
Izuzetno lepi, ili obrazovani, ili uspesni, ili nadareni itd. ljudi su nenormalni?
Moje shvatanje reci "nenormalnost" je da je neki poremecaj u pitanju, a genijalnost to nije.
Ne bih rekao da genijalnost "nije normalna", ali svakako da nije uobicajena.

Ne bi zeleo da na ovoj temi gde je osnovno pitanje,"Kako vaspitavati dete genija?",ulaziti u filozofsku raspravu.Ali ukratko...
Nenormalno jeste poremecaj,a "nenormalno" jeste otstupanje od proseka. Pojam genijalnost nema veze sa genijima,jer genijalnost se moze primetiti i kod prosecno inteligentnih ljudi koji ucenjem, radom, posvecenoscu su dostigli neke rezultate koji odstupaju od nekog proseka.
Inace u vakvim slucajevima gde je jedino merilo IQ,pa IQ>140 ukazuje na genija, IQ<20 na idiota za oba moze se reci da nisu nenormalna,nego samo manje uobicajena.Onda zasto svako drustvo tako razlicito gleda na te dve osobe?
 
Конкретно Тесла, није од нјранијег детињства испољавао генијалност.
Код њега су се неке сфере отвориле тек са три'ес и кусур година.
Једина разлика у односу на осталу децу је била та што је био жељнији знања. Такве деце има свуда.;)

Проблем је велики кад дете од најранијих дана испољи генијалност.

Ja i dalje mislim da je ovo samo zato sto mediji nisu bili na ovom nivou na kojem su danas.Njegov zivot ,a posebno detinjstvo je jos uvek oskudan za detalje.Ima nesto u "Prodigal genius" od John O'Neill-a
A malo sam i pristrasan ,pa ce On ostati za mene zauvek Neprevazidjeni genije...:)
 
a šta ako je roditelj genije, a dete je razočaravajuće prosečno? mislim da je to baš teško...
Зашто мислиш тако?
Ја мислим да не мора бити разочаравајуће.

То ти је као кад просечан родитељ добије дете са нпр. Дауновим синдромом.
Будеш бесан и киван на судбину, али то дете на крају ипак волиш без обзира што је једва спосоно да се стара о себи због ниског степена интелигенције.
 
Мислим да није добро поређење.
Од детета са Дауновим синдромом нико нико неће очекивати да постигне богзнашта у животу, да буде први, да се истакне... Ма колико то било тешко и страшно родитељима, тешко је на други начин... Они отпочетка знају на чему су, само то треба прихватити....

А осредњост детета не долази одмах до изражаја. Такви родитељи (неки, не сви) се упорно надају, упорно покушавају да ''пробуде'' генијалца у свом просечном детету...и често показују незадовољство њиме, дете расте под притиском....

А иначе, искрено, и мени је тешко пало што моје дете нема мам баш никаквог смисла за природне науке и што због је због тога завршило 6. разред са три четворке....а ја увек била вуковац без по муке...
Онда сам почела да размишљам овако: ''Ок, она има таленат који ја немам (музички), не мора да буде копија мене, само нека се негде пронађе у животу и нек буде задовољна собом - и ја ћу бити срећна!''
 
Мислим да није добро поређење.
Од детета са Дауновим синдромом нико нико неће очекивати да постигне богзнашта у животу, да буде први, да се истакне... Ма колико то било тешко и страшно родитељима, тешко је на други начин... Они отпочетка знају на чему су, само то треба прихватити....

А осредњост детета не долази одмах до изражаја. Такви родитељи (неки, не сви) се упорно надају, упорно покушавају да ''пробуде'' генијалца у свом просечном детету...и често показују незадовољство њиме, дете расте под притиском....

А иначе, искрено, и мени је тешко пало што моје дете нема мам баш никаквог смисла за природне науке и што због је због тога завршило 6. разред са три четворке....а ја увек била вуковац без по муке...
Онда сам почела да размишљам овако: ''Ок, она има таленат који ја немам (музички), не мора да буде копија мене, само нека се негде пронађе у животу и нек буде задовољна собом - и ја ћу бити срећна!''
Водим се овом логиком- ако просечан човек може да схвати потенцијале свог детета и да их прихвати, зашто би то био проблем генију?
Просечан човек који је добио дете са Дауновим синдромом може да схвата да је његово дете ниског коефицијента интелигенције, али прихватити исто је потпуно други падеж.
Исто важи и за генија- схвата да је дете мање интелигентно од њега, али да ли прихвата?

Ја мислим да је кључ у томе.

Сматрам да је генију много лакше да прихвати. ( ово је само моје мишљење)

Уосталом, нећемо се лагати, генијалност се готово никад не понавља у првом колену. :)

И слажем се да не треба своје амбиције пројектовати на дете.
 
vd:
koliko god bila naša, deca su samo svoja
ne nalazim se u tim projekcijama sebe na svoju decu
možda verujem da sam nekad bio bez potrebe dobar i u stvarima koje mi se nisu preterano ili ni malo dopadale...
voleo bih ili nadam se da jednog dana budu zadovoljni sami sobom
isto...
mene je ćale uvek nekako usmeravao ka prirodnim naukama... iako je on advokat...
njemu je bilo žao što nije završio medicinu...
on voli egzaktne i praktične stvari... a društvene nauke su za njega palamuđenje, može i ovako i onako...
i mene je to povuklo...
sve dok - a to je bilo skoro - nisam shvatila da sam ja društvenjak...
 
Водим се овом логиком- ако просечан човек може да схвати потенцијале свог детета и да их прихвати, зашто би то био проблем генију?
Просечан човек који је добио дете са Дауновим синдромом може да схвата да је његово дете ниског коефицијента интелигенције, али прихватити исто је потпуно други падеж.
Исто важи и за генија- схвата да је дете мање интелигентно од њега, али да ли прихвата?

Ја мислим да је кључ у томе.

Сматрам да је генију много лакше да прихвати. ( ово је само моје мишљење)

Уосталом, нећемо се лагати, генијалност се готово никад не понавља у првом колену. :)

И слажем се да не треба своје амбиције пројектовати на дете.

i ja se slažem da ne treba projektovati ambicije na dete....ali genijalni roditelji, uglavnom, ako imaju decu, uopšte definitivno mnogo očekuju od svoje dece...i takvoj deci uopšte nije lako.
genije shvata (jer je genije) da je dete manje inteligentno od njega (i mislim da su veoma nesrećni i utučeni zbog toga), ali kod njih se javlja (makar nesvesno) omalovažavanje zbog superiornosti...a to deca osećaju i redovno su u bedaku zbog toga.
obratan slučaj - genijalno dete je (po meni) manje zabrinjavajući, jer takvo dete uvek nađe svoj put.
 
Геније такође схвата да је редак примерак и заиста мислим да је међу генијалним људима много ређа појава да очекују од своје деце много, него међу просечним људима.
Мислим да се то код генијалаца своди на појединачне случајеве.
 
Геније такође схвата да је редак примерак и заиста мислим да је међу генијалним људима много ређа појава да очекују од своје деце много, него међу просечним људима.
Мислим да се то код генијалаца своди на појединачне случајеве.

možda si u pravu, ne znam...daj Bože da je tako.
dovoljno je što prosečno pametni roditelji od dece očekuju ne-znam-ti-ni-ja-šta.....
 
izmedju genijalnosti i ludila je tanka crta..

moje dete je sa 19 meseci znalo celu azbuku..da cita i pise..
sa tri godine je aktivno sa razumevanjem citala i pisala cirilicu i latinicu..
uvece, svaka svoju knjigu u ruke pred spavanje..
sela sam i razmislila u kom pravcu da ide njeno vaspitanje..
da li ka maksimalnom aktiviranju njenih potencijala po svaku cenu ili ka tome da ne odudara previse od svoje generacije..
ne bih odluku definisala kao - podvukla sam je pod prosek..
moja roditeljska odluka je bila da srecno detinjstvo ne treba da proguta ambicija genijalnosti(sta god se tim terminom definisalo).
 
Poslednja izmena:
Vaspitava se kao i svako dijete....jer sta je vaspitavanje...ucimo ih manirima,samostalnosti,sticanju radnih navika,...trud,trud,trud....itd,itd,itd......sad koliko je roditelj tu da oslusne dijete.....da ga uputi,ostvari uslove njegove edukacije i sl....

Znam par njih sa vecim prosjekom....nisu daleko odmakli.....bas zbog lenjosti....a x sa prosecnim iq,veoma uspjesni....
 
Мало њих ће бити у прилици да у реалном животу постави себи питање - како васпитавати дете генија,
али било би занимљиво да овде изнесете своје мишљење на ту тему.

Како наћи одговоре на сва питања које вам такво дете може поставити?

Како реаговати ако се од васпитача и учитеља свог детета, нађете у позицији васпитаника и ученика?

Како се поставити у случају да имате двоје деце, па је једно геније, а друго "нормално"?
:think:

Po cele dane bih mu citao knjige, nveo ga da se zanima za odredjene stvari. Ali bih pre svega popricao sa nekim stricnjacima...ipak oni znaju bolje nego ja.

Skolovao bih ga kao sto svi ostali roditelji skoluju svoju decu, ali bih ga mozda slao i na dodatne casove. Ukoliko on to zeli.

P.S. A mozda ne bih ni obracao paznju na to sto je genije.;)
 
izmedju genijalnosti i ludila je tanka crta..

moje dete je sa 19 meseci znalo celu azbuku..da cita i pise..
sa tri godine je aktivno sa razumevanjem citala i pisala cirilicu i latinicu..
uvece, svaka svoju knjigu u ruke pred spavanje..
sela sam i razmislila u kom pravcu da ide njeno vaspitanje..
da li ka maksimalnom aktiviranju njenih potencijala po svaku cenu ili ka tome da ne odudara previse od svoje generacije..
ne bih odluku definisala kao - podvukla sam je pod prosek..
moja roditeljska odluka je bila da srecno detinjstvo ne treba da proguta ambicija genijalnosti(sta god se tim terminom definisalo).

Moje dete su testirali u bolnici jer se po njihovom objasnjenju nenormalno ponasala kad se prvi put odvojila od porodice(3g). Mene su okrivili za neadekvatno vaspitanje takvog genijalnog deteta. Ja sam smatrala da je njena reakcija bila normalna. I nista nisam promenila u njenom vaspitanju. Trudila sam se da stekne radne navike. Sa tim se dete ne rodi. I ako se roditelj ne potrudi da to stekne dzaba mu inteligencija. Nije zelela da se izdvaja od svoje generacije. Nije zelela da napreduje brze od generacije. Jeste da je bila prva u svemu, jeste da je budila zavist kod mnogih roditelja. Bilo je hiljadu zamki i hiljadu razocaranja, ali nikad nije poklekla. Danas imam DOKTORA NAUKA . Nasla je svoje mesto u ovom strasnom svetu. Prednost je dala porodici, svojoj deci i normalnom zivotu. .Nikad nije zelela da se uclani u MENSU.I drugo dete je takvo. I mi smo srecni sa nasim normalnim zivotima , sa nasim "MALIM" uspesima.Nista nisu u zivotu preskocili . Imali su i detinjstvo i mladost, i studentski zivot i sada porodice. :D
 
sad nesto mislim, pa ja ne poznajem ni jedno dete genija... :( znam puuuuno jako pametne dece... i sama sam sa tri god pisala i citala cirilicu i latinicu, znam takvih bas puno, al ne mislim da je to nesto ´´bum´´... znam klinca koji je sa 7 godina uradio sve testove za voznju,bez greske, al eno, skola mu ide traljavo... a znam decka, bavi se hemijom i fizikom, soba mu je sva u epruvetama, vazda nesto eksperimentise, u skoli je bio teski odlikas, a nikad nije ucio... cudn lik,povucen... uopste ne bih volela da moja deca budu takva... dzaba mu sva pamet sveta, kad ne zna da kaze dobar dan i da se nasmeje....
 
neko je na stranici pre pomenuo kako dete sa 9 godina cita platona e pa ja sam studirala filozofiju(nisam zavrila to na zalost) i moja sestra koja je 14 godina mladja od mene je imala tada jedno 5 godina i znala je sve i svasta o platonu o Sokroatu ali zato sto sam joj ja to pricala i citala a to nije merilo dal je neko inteligentan inace Platonova Drzava je super napisana i nekako deca to sve shvataju kao neku pricu na malo drugaciji nacin nego mi odrasli.ona je sada u srednjoj skoli i ima dobru moc memorije prosecan je djak al memorija je tu samo sto ne postoje radne navike kod nje..e to je to decu treba vaspitati da trebaju daimaju obaveze u zivotu i da se bave necim da ne izlaze napolje non stop nego da se zna vreme za sve...
 

Back
Top