Kako upoznati starije zene?

Zaista, kako?

Uvek su mi starije devojke bile privlacne, delovale su mi ozbiljnije i zrelije od onih mojih godina. I fizicki privlacnije. Ali, ali... nije bas islo.

Neko bi rekao - pa to danas nema nista lakse, uz dejting aplikacije, fejsbuk i ostalo. Medjutim, nije bas tako. Bar meni. Probao sam sa dejting aplikacijama, svajpovao starije zene, ali bez nekog uspeha. Nije problem u mom izgledu, naprotiv. Imao sam gomilu matcheva s devojkama mladjim od mene (imam 31, uzgred). To mi je bila poslednja nada, jer od oflajn sveta je slaba vajda. Kao i svaki kompjuteras sam pomalo izolovan i asocijalan, radim od kuce, ne srecem toliko zene koje targetiram i ostalo. Nije cak ni to problem - sve se to da promeniti. Problem je, pomalo, nesigurnost.

milf-manor-cast-1014x570.jpg


Racunam da ovde, kao i na svakom forumu, obituje nesto starija ekipa, pa me zanimaju misljenja.

Zanima me kakvo je generalno misljenje o tome? Je li to jos ...tabu? Kako vi reagujete ukoliko neki osetno mladji muskarac flertuje s vama? Radite li vi to prve, dajete li neke znakove?

Recimo hipotetski da taj mladji muskarac nije neki krele koji gleda pornografiju na tu temu, pa ima slicne mastarije. Nije rec o toj vrsti upoznavanja.
Jebess ti to, bake su zakon, ajde ti njih ako si tako hrabar zaskoci, a ne daju se lako u krevet namamiti za razliku od piletine
 
Mislim da ste pomalo stroge prema ženama u vezi sa tim da su dosadne. Muškarci su podjednako dosadni.

Verujem da priče koje se pričaju zavise od miljea u kojem se nalazimo.
Ukoliko sam sa ekipom sa sporta, pričamo o utakmicama i dogodovštinama kojima smo bili svedoci. Uvek iste anegdote.
Ako sam sa društvom sa putovanja, evociramo uspomene sa putovanja ili diskutujemo o mašinama. Uvek iste priče.
Ako sam sa društvom iz škole, ok to je uglavnom na saranama, opet se vraćamo u prošlost, a za sadašnjost pitamo reda radi.

Evo i Paula kaže da sa planinarkama ima drugačije teme nego sa vežbačicama.
Generalno, gotovo je nemoguće voditi zanimljive razgovore ili ih usmeriti u pravcu koji nas interesuje kada je prisutno više ljudi.

Mi, ljudi, smo uglavnom smarači; ali to se lakše prebrodi kada se razgovara jedan na jedan sa čovekom. Mada, kad malo razmislim, jesu malo veće šanse da bude zanimljivo, ali su manje šanse da se izvučemo iz razgovora ukoliko se smorimo. Mislim glupo je da ćutimo ili da samo ustanemo i odemo.
Ebiga, hteo sam optimistično da zastupam tezu da ljudi nisu toliko dosadni i površni kako nam se čini ali sad vidim da nisam uspeo.
Pa i ja imam iskustvo da i muškarci vole da vode računa o izgledu i ishrani, to nekako ide zajedno i sportu tj rekreaciji. Možda ovom poslednjem najviše. Ima koji to ne rade, recimo intelektualci, njima je kao ispod časti da se bave tim trivijalnostima, ali oni koji vode računa vole o tome i da razgovaraju. Eno prošle god sam se upoznala i šetala sa tipom, mišići i sve, udavi me celo veče o tome kako vežba i šta jede. Nije to vezano za pol. Zavisi od interesovanja.

Nekako zreo čovek prevaziđe mišljenje okoline brzo. No ljudi vole da nalaze sagovornike svojih interesovanja. U tom trenutku, i ta interesovanja se menjaju.
Kod 1 na 1 raygovora je sv mnogo bolje, jer su to obicno razgovori sa ljudima sa kojima mozemo biti iskreni i reci zaista me to sad ne interesuje. Kome to ne mogu reci vise me nece ni videti u takvom raygovoru . Bliskim osobama mogu tako nešto reći, zato se uglavnom moja komunikacija svodi na par bliskih prijatelja sa kojima imam slična interesovanja što se razgovra tiče i to je to. Tada zaista nije dosadno ni površno.
 
Mislim da ste pomalo stroge prema ženama u vezi sa tim da su dosadne. Muškarci su podjednako dosadni.

Verujem da priče koje se pričaju zavise od miljea u kojem se nalazimo.
Ukoliko sam sa ekipom sa sporta, pričamo o utakmicama i dogodovštinama kojima smo bili svedoci. Uvek iste anegdote.
Ako sam sa društvom sa putovanja, evociramo uspomene sa putovanja ili diskutujemo o mašinama. Uvek iste priče.
Ako sam sa društvom iz škole, ok to je uglavnom na saranama, opet se vraćamo u prošlost, a za sadašnjost pitamo reda radi.

Evo i Paula kaže da sa planinarkama ima drugačije teme nego sa vežbačicama.
Generalno, gotovo je nemoguće voditi zanimljive razgovore ili ih usmeriti u pravcu koji nas interesuje kada je prisutno više ljudi.

Mi, ljudi, smo uglavnom smarači; ali to se lakše prebrodi kada se razgovara jedan na jedan sa čovekom. Mada, kad malo razmislim, jesu malo veće šanse da bude zanimljivo, ali su manje šanse da se izvučemo iz razgovora ukoliko se smorimo. Mislim glupo je da ćutimo ili da samo ustanemo i odemo.
Ebiga, hteo sam optimistično da zastupam tezu da ljudi nisu toliko dosadni i površni kako nam se čini ali sad vidim da nisam uspeo.
Mene smara na primer svaka osoba koja neprekidno melje o sebi ili prepričava šta su drugi radili.
Zatim osoba koja uvek ima neki problem ili neku nepravdu koja joj je natovarena na grbu, pa sva pažnja ide njoj.
Zatim osoba koja razgovora samo o poslu ili o ljudima s posla...

Zato valjda i dolazim ovde. Zbog mogućnosti da se bezbolno isključim ako mi teme za razgovor nisu po volji.

evo ti jedno :heart:
 
Pa i ja imam iskustvo da i muškarci vole da vode računa o izgledu i ishrani, to nekako ide zajedno i sportu tj rekreaciji. Možda ovom poslednjem najviše. Ima koji to ne rade, recimo intelektualci, njima je kao ispod časti da se bave tim trivijalnostima, ali oni koji vode računa vole o tome i da razgovaraju. Eno prošle god sam se upoznala i šetala sa tipom, mišići i sve, udavi me celo veče o tome kako vežba i šta jede. Nije to vezano za pol. Zavisi od interesovanja.

Nekako zreo čovek prevaziđe mišljenje okoline brzo. No ljudi vole da nalaze sagovornike svojih interesovanja. U tom trenutku, i ta interesovanja se menjaju.
Kod 1 na 1 raygovora je sv mnogo bolje, jer su to obicno razgovori sa ljudima sa kojima mozemo biti iskreni i reci zaista me to sad ne interesuje. Kome to ne mogu reci vise me nece ni videti u takvom raygovoru . Bliskim osobama mogu tako nešto reći, zato se uglavnom moja komunikacija svodi na par bliskih prijatelja sa kojima imam slična interesovanja što se razgovra tiče i to je to. Tada zaista nije dosadno ni površno.
hahaha :zag:
 
Mene smara na primer svaka osoba koja neprekidno melje o sebi ili prepričava šta su drugi radili.
Zatim osoba koja uvek ima neki problem ili neku nepravdu koja joj je natovarena na grbu, pa sva pažnja ide njoj.
Zatim osoba koja razgovora samo o poslu ili o ljudima s posla...

Zato valjda i dolazim ovde. Zbog mogućnosti da se bezbolno isključim ako mi teme za razgovor nisu po volji.

evo ti jedno :heart:
i kako ti na poslu? :lol:
 
Pa i ja imam iskustvo da i muškarci vole da vode računa o izgledu i ishrani, to nekako ide zajedno i sportu tj rekreaciji. Možda ovom poslednjem najviše. Ima koji to ne rade, recimo intelektualci, njima je kao ispod časti da se bave tim trivijalnostima, ali oni koji vode računa vole o tome i da razgovaraju. Eno prošle god sam se upoznala i šetala sa tipom, mišići i sve, udavi me celo veče o tome kako vežba i šta jede. Nije to vezano za pol. Zavisi od interesovanja.

Nekako zreo čovek prevaziđe mišljenje okoline brzo. No ljudi vole da nalaze sagovornike svojih interesovanja. U tom trenutku, i ta interesovanja se menjaju.
Kod 1 na 1 raygovora je sv mnogo bolje, jer su to obicno razgovori sa ljudima sa kojima mozemo biti iskreni i reci zaista me to sad ne interesuje. Kome to ne mogu reci vise me nece ni videti u takvom raygovoru . Bliskim osobama mogu tako nešto reći, zato se uglavnom moja komunikacija svodi na par bliskih prijatelja sa kojima imam slična interesovanja što se razgovra tiče i to je to. Tada zaista nije dosadno ni površno.
bildere pa jos tetovirane uvek zovem sa gospoda filozofi. jednom umalo da me jedan polomi, onako filozofski, jer mislio da ga podyebavam posto sam bio jedini u drustvu koji nije govorio vau na njegove misice :rotf:
 

Back
Top