Kako tumacite poruku Klausa Svaba: "Necete imati nista i bicete srecni"

Da li podrzavate ovakvu politiku?


  • Ukupno glasova
    11

Ova izjava se pripisuje austrijskom ekonomisti i filozofu Karlheinzu Rauhu, a ne Klausu. Rauh je zapravo rekao: "Necete imati nista i bicete srecni. To je buducnost konzumne kulture."
Ovom izjavom Rauh je zapravo kritikovao konzumnu kulturu i konzumerizam koji nas navode da verujemo da cemo biti srecni samo ako imamo mnogo materijalnih stvari. On je tvrdio da smo kao drustvo postali previse usredsredjeni na potrosnju i posedovanje materijalnih stvari, sto nam oduzima vreme i energiju koje bismo mogli da posvetimo drugim aspektima zivota koji bi nas ucinili srecnijim. Prema Rauhu, istinska sreca ne dolazi od posedovanja stvari, vec od drugih aspekata zivota kao sto su drustvene veze, samorazvoj i duhovni rast...
 

Ova izjava se pripisuje austrijskom ekonomisti i filozofu Karlheinzu Rauhu, a ne Klausu. Rauh je zapravo rekao: "Necete imati nista i bicete srecni. To je buducnost konzumne kulture."
Ovom izjavom Rauh je zapravo kritikovao konzumnu kulturu i konzumerizam koji nas navode da verujemo da cemo biti srecni samo ako imamo mnogo materijalnih stvari. On je tvrdio da smo kao drustvo postali previse usredsredjeni na potrosnju i posedovanje materijalnih stvari, sto nam oduzima vreme i energiju koje bismo mogli da posvetimo drugim aspektima zivota koji bi nas ucinili srecnijim. Prema Rauhu, istinska sreca ne dolazi od posedovanja stvari, vec od drugih aspekata zivota kao sto su drustvene veze, samorazvoj i duhovni rast...

Homokonsumens

To bi bila najviše sub-kultura, nikako kultura. Posle najvišeg stepena kulture nekog društva, dolazi do najvišeg stepena civilizacije, kada je kultura već u opadanju i onda tek ide pad i civilizacije.

Zaboravlja se ono najvažnije: "Biti, a ne Imati"
 

Ova izjava se pripisuje austrijskom ekonomisti i filozofu Karlheinzu Rauhu, a ne Klausu. Rauh je zapravo rekao: "Necete imati nista i bicete srecni. To je buducnost konzumne kulture."
Ovom izjavom Rauh je zapravo kritikovao konzumnu kulturu i konzumerizam koji nas navode da verujemo da cemo biti srecni samo ako imamo mnogo materijalnih stvari. On je tvrdio da smo kao drustvo postali previse usredsredjeni na potrosnju i posedovanje materijalnih stvari, sto nam oduzima vreme i energiju koje bismo mogli da posvetimo drugim aspektima zivota koji bi nas ucinili srecnijim. Prema Rauhu, istinska sreca ne dolazi od posedovanja stvari, vec od drugih aspekata zivota kao sto su drustvene veze, samorazvoj i duhovni rast...
Klaus Svab je tu izjavu prihvatio za svoju politiku koja nudi sta?
 
U stvari, ideja da morate da radite da biste preživeli i da nećete imati imovinu nije jedinstvena za ove društvene sisteme. To je činjenica koja se odnosi na mnoge aspekte našeg društvenog i ekonomskog sistema.
U kapitalističkom društvu, na primer, većina ljudi mora da radi da bi zaradila novac i kupila ono što im je potrebno da prežive. Međutim, u kapitalizmu pojedinac može postati bogat ako poseduje sredstva za proizvodnju i kapital, dok oni koji rade za njih nemaju ta sredstva i moraju se zadovoljiti platama koje im daje poslodavac.
Ideja da vi nećete posedovati imovinu i da će neko drugi posedovati ono što vi kreirate kritikovana je u raznim ideološkim pravcima kao nepravedna i neravnomerna raspodela bogatstva i moći. Ova tema ostaje aktuelna u društvu i predstavlja izazov za pronalaženje načina da se omogući pravednija raspodela bogatstva i moći...
 
U stvari, ideja da morate da radite da biste preživeli i da nećete imati imovinu nije jedinstvena za ove društvene sisteme. To je činjenica koja se odnosi na mnoge aspekte našeg društvenog i ekonomskog sistema.
U kapitalističkom društvu, na primer, većina ljudi mora da radi da bi zaradila novac i kupila ono što im je potrebno da prežive. Međutim, u kapitalizmu pojedinac može postati bogat ako poseduje sredstva za proizvodnju i kapital, dok oni koji rade za njih nemaju ta sredstva i moraju se zadovoljiti platama koje im daje poslodavac.
Ideja da vi nećete posedovati imovinu i da će neko drugi posedovati ono što vi kreirate kritikovana je u raznim ideološkim pravcima kao nepravedna i neravnomerna raspodela bogatstva i moći. Ova tema ostaje aktuelna u društvu i predstavlja izazov za pronalaženje načina da se omogući pravednija raspodela bogatstva i moći...
Da li program Klausa Svaba nudi takav koncept?
 

Homokonsumens

To bi bila najviše sub-kultura, nikako kultura. Posle najvišeg stepena kulture nekog društva, dolazi do najvišeg stepena civilizacije, kada je kultura već u opadanju i onda tek ide pad i civilizacije.

Zaboravlja se ono najvažnije: "Biti, a ne Imati"
„Biti i ne imati“ je koncept koji naglašava važnost unutrašnjeg stanja, iskustva i odnosa sa drugim ljudima, a ne naglašava materijalno vlasništvo i konzumerizam. Ovaj koncept je popularizovao filozof i pisac Erih From u svojoj knjizi iz 1976. Imati ili biti.
Prema Fromu, savremeno društvo podstiče ljude da se fokusiraju na posedovanje materijalnih dobara kao način za postizanje sreće, uspeha i identiteta. Međutim, From tvrdi da je ovo zasnovano na lažnoj pretpostavci i da prava sreća i ispunjenje dolaze iz unutrašnjeg stanja i odnosa sa drugim ljudima.
„Biti“ se odnosi na razvoj unutrašnjeg života i odnosa sa drugima. Ovo uključuje stvaranje smislenih odnosa sa drugim ljudima, razvijanje sopstvenih vrednosti i povećanje vaše samosvesti. From tvrdi da ljudi koji razvijaju svoju unutrašnju svest i odnose sa drugima imaju veću verovatnoću da se osećaju ispunjeno i srećno.
S druge strane, „imati“ se odnosi na posedovanje materijalnih dobara, novca, imovine i drugih stvari. From tvrdi da ljudi koji se fokusiraju samo na posedovanje materijalnih dobara i bogatstva neće pronaći pravu sreću i ispunjenje u životu.
U suštini, koncept „Biti, a ne imati“ podstiče ljude da se fokusiraju na ono što je važno u životu, a to su odnosi sa drugim ljudima, unutrašnji mir i unutrašnja sreća, a ne samo na posedovanje materijalnih dobara..
 
Da li se stav - vaznije je sta jesam nego sta imam, obesmisljava u konceptu ,nemati nista materijalno, koje moze podrazumevati da nemate prava cak ni na svoje telo ,ukoliko bi se prihvatilo da nase telo nije ono sto mi jesmo nego, sto mi imamo? Da li je nase materijalno telo ono sto mi jesmo ili ono sto mi imamo? Ili oboje?
Vaznije je sta jesam nego sta imam, nije isti sto i - nevazno je sta imam nego ,sta jesam.
 
Poslednja izmena:
U stvari, ideja da morate da radite da biste preživeli i da nećete imati imovinu nije jedinstvena za ove društvene sisteme. To je činjenica koja se odnosi na mnoge aspekte našeg društvenog i ekonomskog sistema.
U kapitalističkom društvu, na primer, većina ljudi mora da radi da bi zaradila novac i kupila ono što im je potrebno da prežive. Međutim, u kapitalizmu pojedinac može postati bogat ako poseduje sredstva za proizvodnju i kapital, dok oni koji rade za njih nemaju ta sredstva i moraju se zadovoljiti platama koje im daje poslodavac.
Ideja da vi nećete posedovati imovinu i da će neko drugi posedovati ono što vi kreirate kritikovana je u raznim ideološkim pravcima kao nepravedna i neravnomerna raspodela bogatstva i moći. Ova tema ostaje aktuelna u društvu i predstavlja izazov za pronalaženje načina da se omogući pravednija raspodela bogatstva i moći...

Raditi da bi preživeo je glupost antikulture i kraj te i takve civilizacije i sve ove bedastoće dolaze sa umirućeg zapada gde se res-publica, drobi u res-privata, a ova nestaje u res-occulta...

Zamlaćivanje i zasenjivanje sirotinje, jeste odnos gospodara i roba koji ima moral gospodara. Zato robuj, možda ćeš radom postati Bezos, Mask i sl...ako i ne postaneš gospodar, nisi zaslužio, nisi dovoljno radio i pomiri se sa stanjem roba. Zaboravi na Resantiman i ustanak robova u moralu
 
Da li se stav - vaznije je sta jesam nego sta imam, obesmisljava u konceptu ,nemati nista materijalno, koje moze podrazumevati da nemate prava cak ni na svoje telo.
Vaznije je sta jesam nego sta imam, nije isti sto i - nevazno je sta imam nego ,sta jesam.

Uskoro nećeš znati šta si, manjaju ti fiziologiju, tove te i uzgajaju u oborima.

To ti je 4. stalež
 
Da li se stav - vaznije je sta jesam nego sta imam, obesmisljava u konceptu ,nemati nista materijalno, koje moze podrazumevati da nemate prava cak ni na svoje telo.
Vaznije je sta jesam nego sta imam, nije isti sto i - nevazno je sta imam nego ,sta jesam.
Stav „važnije je to što jesam od onoga što imam“ ne treba tumačiti kao „nije važno šta imam“. Ovaj stav podrazumeva da su osobine, veštine i vrednosti pojedinca važnije od materijalnog bogatstva ili imovine koju poseduje. To ne znači da materijalne stvari nemaju vrednost ili su nevažne, ali da one ne bi trebalo da budu jedino što određuje vrednost pojedinca.
Međutim, ovaj stav ne treba shvatiti kao opravdanje za situacije u kojima osoba nema prava na svoje telo ili bilo koju drugu vrstu osnovnih ljudskih prava. Svaka osoba ima pravo na svoje telo, privatnost i dostojanstvo, bez obzira šta poseduje ili nema.
U konceptu ( ako shvatamo bukvalno) da nema ništa materijalno, pojedinac može osećati nedostatak osnovnih životnih potreba kao što su hrana, odeća i sklonište. To može ugroziti njihovo fizičko i emocionalno zdravlje, što ne treba zanemariti. Međutim, to ne znači da materijalna imovina treba da bude jedini pokazatelj vrednosti pojedinca, već da je važno uzeti u obzir čitav niz faktora koji definišu čoveka i njegovu vrednost.
 
Raditi da bi preživeo je glupost antikulture i kraj te i takve civilizacije i sve ove bedastoće dolaze sa umirućeg zapada gde se res-publica, drobi u res-privata, a ova nestaje u res-occulta...

Zamlaćivanje i zasenjivanje sirotinje, jeste odnos gospodara i roba koji ima moral gospodara. Zato robuj, možda ćeš radom postati Bezos, Mask i sl...ako i ne postaneš gospodar, nisi zaslužio, nisi dovoljno radio i pomiri se sa stanjem roba. Zaboravi na Resantiman i ustanak robova u moralu
Termin „rad za preživljavanje“ odnosi se na potrebu ljudi da rade kako bi zadovoljili svoje osnovne potrebe kao što su hrana, odeća i sklonište. Posao nije nužno "glupost", već je nešto što je neophodno za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.
Međutim, kritike koje iznosiš odnose se na nejednakost u društvu i na to da ljudi koji su "gospodari" imaju moralnu obavezu prema svojim radnicima. Ne bi trebalo da bude da mala grupa ljudi poseduje najveći deo bogatstva i moći, dok većina ljudi živi u siromaštvu i borbi za opstanak. To je moralno neodrživo.
Stoga bi bilo važno stvoriti društvo koje promoviše jednakost, pravdu i solidarnost. Svako treba da ima pravo na osnovne životne potrebe, kao i mogućnost obrazovanja i razvoja svojih veština. Umesto da se fokusiramo samo na sticanje bogatstva, trebalo bi da razmislimo kako zajedno možemo stvoriti društvo koje je pravednije, i humanije...
 
Stav „važnije je to što jesam od onoga što imam“ ne treba tumačiti kao „nije važno šta imam“. Ovaj stav podrazumeva da su osobine, veštine i vrednosti pojedinca važnije od materijalnog bogatstva ili imovine koju poseduje. To ne znači da materijalne stvari nemaju vrednost ili su nevažne, ali da one ne bi trebalo da budu jedino što određuje vrednost pojedinca.
Međutim, ovaj stav ne treba shvatiti kao opravdanje za situacije u kojima osoba nema prava na svoje telo ili bilo koju drugu vrstu osnovnih ljudskih prava. Svaka osoba ima pravo na svoje telo, privatnost i dostojanstvo, bez obzira šta poseduje ili nema.
U konceptu ( ako shvatamo bukvalno) da nema ništa materijalno, pojedinac može osećati nedostatak osnovnih životnih potreba kao što su hrana, odeća i sklonište. To može ugroziti njihovo fizičko i emocionalno zdravlje, što ne treba zanemariti. Međutim, to ne znači da materijalna imovina treba da bude jedini pokazatelj vrednosti pojedinca, već da je važno uzeti u obzir čitav niz faktora koji definišu čoveka i njegovu vrednost.

Pravo na život i pravo na svojinu su osnovi filozofije i ontologije prava.

Prirodno pravo je iznad Pozitivnog/Važećeg prava

Današnji prekarijat je nomadski bez imovine i ide od Megapolisa do Megapolisa da bi se prehranio. Niko iz Svetske Super Korporacione Klase ne smatra da je njihovo zdravlje ugroženo.

Posle Neoliberalizma u Americi mnogi prof. politikologije smatraju da izlazimo iz tog koncepta i da smo dobro zašli u Neofeudalizam
 
Stav „važnije je to što jesam od onoga što imam“ ne treba tumačiti kao „nije važno šta imam“. Ovaj stav podrazumeva da su osobine, veštine i vrednosti pojedinca važnije od materijalnog bogatstva ili imovine koju poseduje. To ne znači da materijalne stvari nemaju vrednost ili su nevažne, ali da one ne bi trebalo da budu jedino što određuje vrednost pojedinca.
Međutim, ovaj stav ne treba shvatiti kao opravdanje za situacije u kojima osoba nema prava na svoje telo ili bilo koju drugu vrstu osnovnih ljudskih prava. Svaka osoba ima pravo na svoje telo, privatnost i dostojanstvo, bez obzira šta poseduje ili nema.
U konceptu ( ako shvatamo bukvalno) da nema ništa materijalno, pojedinac može osećati nedostatak osnovnih životnih potreba kao što su hrana, odeća i sklonište. To može ugroziti njihovo fizičko i emocionalno zdravlje, što ne treba zanemariti. Međutim, to ne znači da materijalna imovina treba da bude jedini pokazatelj vrednosti pojedinca, već da je važno uzeti u obzir čitav niz faktora koji definišu čoveka i njegovu vrednost.
Koliko se politika Klausa Svaba uklapa u ovaj koncept ?
 
Termin „rad za preživljavanje“ odnosi se na potrebu ljudi da rade kako bi zadovoljili svoje osnovne potrebe kao što su hrana, odeća i sklonište. Posao nije nužno "glupost", već je nešto što je neophodno za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.
Međutim, kritike koje iznosiš odnose se na nejednakost u društvu i na to da ljudi koji su "gospodari" imaju moralnu obavezu prema svojim radnicima. Ne bi trebalo da bude da mala grupa ljudi poseduje najveći deo bogatstva i moći, dok većina ljudi živi u siromaštvu i borbi za opstanak. To je moralno neodrživo.
Stoga bi bilo važno stvoriti društvo koje promoviše jednakost, pravdu i solidarnost. Svako treba da ima pravo na osnovne životne potrebe, kao i mogućnost obrazovanja i razvoja svojih veština. Umesto da se fokusiramo samo na sticanje bogatstva, trebalo bi da razmislimo kako zajedno možemo stvoriti društvo koje je pravednije, i humanije...

Nema od moralisanja ništa... to je pristojni licemerni intelektualizam, koji ne čini ništa već nedelotvorne rasprave, da bi se skupilo još malo vremena i viška vrednosti od prekarijata, kako bi se ušlo u 4.tu ind. revoluciju, gde će višak uzgojenog prekarijata biti ostavljeni na ulici
 
Koliko se politika Klausa Svaba uklapa u ovaj koncept ?
Klaus Svab je osnivač Svetskog ekonomskog foruma i autor knjige „Veliko resetovanje“, koja promoviše ideju restrukturiranja svetske ekonomije u cilju smanjenja negativnih uticaja na životnu sredinu i obezbeđivanja održivog rasta. U tom smislu, politika Klausa Svaba se može smatrati usklađenom sa konceptom „Biti, a ne imati“, jer naglašava značaj održivog razvoja i uravnoteženog pristupa ekonomiji i životnoj sredini.
 
Klaus Svab je osnivač Svetskog ekonomskog foruma i autor knjige „Veliko resetovanje“, koja promoviše ideju restrukturiranja svetske ekonomije u cilju smanjenja negativnih uticaja na životnu sredinu i obezbeđivanja održivog rasta. U tom smislu, politika Klausa Svaba se može smatrati usklađenom sa konceptom „Biti, a ne imati“, jer naglašava značaj održivog razvoja i uravnoteženog pristupa ekonomiji i životnoj sredini.

To ne postoji, uvek je resetovanje Zapadne civilizacije bio RAT !!!

Pa mirovni kongresi po 100.g. pa opet ratovi, itd... utopije, progresivizam i distopije,... pa ciklizam
 
Nema od moralisanja ništa... to je pristojni licemerni intelektualizam, koji ne čini ništa već nedelotvorne rasprave, da bi se skupilo još malo vremena i viška vrednosti od prekarijata, kako bi se ušlo u 4.tu ind. revoluciju, gde će višak uzgojenog prekarijata biti ostavljeni na ulici
komentar liči na kritiku određenih pristupa koji zagovaraju moralizaciju bez konkretnih akcija i rešenja. Mnogi smatraju da moraliziranje i izražavanje zabrinutosti za određene probleme neće dovesti do stvarnih promjena i da su potrebne konkretnije akcije za rješavanje problema.

Međutim, moralni i etički principi su često ključni u pokretanju društvenih i političkih promena. Mnogi društveni pokreti u prošlosti bili su zasnovani na moralnim principima i idealima, kao što su pravo na jednakost ili borba protiv nepravde. Takođe, moralni principi mogu biti inspiracija za političke programe i reforme koje bi mogle dovesti do stvarnih promena.

Smatram da nije dovoljno samo izraziti zabrinutost i kritikovati postojeće stanje, već je potrebno razviti konkretna rešenja i akcije koje bi doprinele poboljšanju situacije. Stoga, moralna načela treba da budu integrisana u planiranje i sprovođenje politika usmerenih na rešavanje problema kao što su nejednakost, prekarijat i drugi društveni izazovi.
Nema od moralisanja ništa... to je pristojni licemerni intelektualizam, koji ne čini ništa već nedelotvorne rasprave, da bi se skupilo još malo vremena i viška vrednosti od prekarijata, kako bi se ušlo u 4.tu ind. revoluciju, gde će višak uzgojenog prekarijata biti ostavljeni na ulici
Tvoj komentar liči na kritiku određenih pristupa koji zagovaraju moralizaciju bez konkretnih akcija i rešenja. Mnogi smatraju da moraliziranje i izražavanje zabrinutosti za određene probleme neće dovesti do stvarnih promjena i da su potrebne konkretnije akcije za rješavanje problema.
Međutim, moralni i etički principi su često ključni u pokretanju društvenih i političkih promena. Mnogi društveni pokreti u prošlosti bili su zasnovani na moralnim principima i idealima, kao što su pravo na jednakost ili borba protiv nepravde. Takođe, moralni principi mogu biti inspiracija za političke programe i reforme koje bi mogle dovesti do stvarnih promena.
Smatram da nije dovoljno samo izraziti zabrinutost i kritikovati postojeće stanje, već je potrebno razviti konkretna rešenja i akcije koje bi doprinele poboljšanju situacije. Stoga, moralna načela treba da budu integrisana u planiranje i sprovođenje politika usmerenih na rešavanje problema kao što su nejednakost, i drugi društveni izazovi.
 
Klaus Svab je osnivač Svetskog ekonomskog foruma i autor knjige „Veliko resetovanje“, koja promoviše ideju restrukturiranja svetske ekonomije u cilju smanjenja negativnih uticaja na životnu sredinu i obezbeđivanja održivog rasta. U tom smislu, politika Klausa Svaba se može smatrati usklađenom sa konceptom „Biti, a ne imati“, jer naglašava značaj održivog razvoja i uravnoteženog pristupa ekonomiji i životnoj sredini.
Нећете имати ништа и бићете срећни?
Краве уништити јер продукују метан.
Вештачко месо.
Црви за јело.
Неиспитана вакцинапод морање.

То је тај уравнотежени приступ економији и животној средини?
 

Back
Top