Na koji nacin.Da li je to bilo poznanstvo koje je preraslo u brak preko prijatelja,porodice, raznih druženja, oglasa , interneta ?
Da li imate neku anegdotu ili romanticno secanje sa tih prvih sastanaka
Mi smo se jurili godinu dana po supermarketu. Tačno toliko!
On je mene primetio kada sam umotana u pasmine tražila hleb medj' jeftinim, arapskim parfemima. Ja sam njega primetila jer je bio Guliver uz Liliputance.
On je mislio da sam Poljakinja.
Ja da je on Amerikanac jer samo ta nacija nosi sorts ispod kolena i japanke.
Tempirali smo odlaske oko šest popodne i po mom sudu, lepo se igrali.
Igra je prestala kada je u restoranu seo iza mene, okrenuo nečiji telefon i kazao "sine, sleteo sam". Em domaći em ozenjeni skot, dakle, svi su muški jednaki, skupila sam sebe i svoju knjigu i pobegla iz restorana dok je još taj razgovor trajao.
Elem, nakon toga se nismo videli mesecima. On je odleteo da gradi fudbalski stadion sa nacistinim sinom a ja lepršala po svetu.
Iscuri puna godina od prvog susreta kod rafa sa smrdljivim parfemima, letim preko Beograda za Nemačku kod sestre a on ide kući na odmor. Noćni let, kasnim, utrcavam u bus koji vozi do aviona pun pomešanih stjuardesa, inženjera i starleta, kad ispred mene stade Guliver. Ozbiljno, još uvek verujući u moje poljsko poreklo, pita na engleskom da li smo mi komšije. Rekoh - jesmo, na srpskom.
Gužva, gurkanje, pita da se vidimo u Beogradu tih par dana, ja ne idem tamo i onda kaže nešto, nešto je izašlo iz njega da mi je skrenulo pažnju - reci mi gde ideš, vozicu te ja samo ujutru kad sletimo da uzmem auto.
I tu meni zamiriše...ali još uvek ne znam sta...
Izvinim se, odletim i izadjemo dve nedelje kasnije pošto su se odmori završili...uprkos trudu kroz zabavljanje, vremenom je trud postao jednak, meni je i dalje najdraža ona situacija iz aviona kada je hteo da vozi ujutru pošto je leteo cele noći ne zato što je to neka posebna sitnica već zato što mu je tog dana bio rodjendan i išao je kući da ga proslavi a bio je spreman da ga slupa sa nekom nebitnom devojkom koja se vrtela oko ose tražeći hleb po supermarketu.
Sin je bio sestra a ja nagluva napravila gluve telefone mesecima.
Da nije bilo tog noćnog leta 23. septembra kako bih se samo zeznula...vise ja nego on, čini mi se...