Kako se svađate sa osobama koje volite ?

Ona Marge

Veoma poznat
VIP
Poruka
11.298
Kad se međusobno dovedemo do ludila...krene...i prosto mi je žao što se ne izvičemo, pobacamo stvari, lupamo vratima...
A problem je što smo radeći sa problematičnim ljudima , na neki način obučavani da manipulišemo i dovedemo do kolapsa uma suprotnu stranu.
I tako danas sedimo jedno naspram drugog, gledamo se u oči, iznosimo činjenice, niko od nas ne skreće pogled, niko ne povisuje ton, a međusobno se razbijamo i pucamo u mozgu. Pulsiraju mi slepoočnice, njemu uši promene boju i kad neko od nas shvati šta ovaj drugi radi, nastavi da ga pokopava njegovi oružjem.
I, ok, gotovo je, trajalo je skoro sat vremena, osećam se kao isceđena krpa, ne verujem ni da je on bolje...
I nekoliko puta u toku "procedure" pomislim kako bi bilo lepo da se izudaramo, izvičemo, pobacamo stvari, da bi bilo mnogo lakše. Osećam kako u meni i u njemu raste i sadista i mazohista u isto vreme. Nema iskopavanja "starih hitova", nema vređanja...a tako poželim nekad da se "normalno" svađamo.
 
To je pukla prica.

Zvuci kao da se bolesno volite a to ide jedino prema raskidu, tu nema mira, nema planiranja ni buducnosti.

Ne svadjam se sa voljenim osobama. Ako je ona u tom rezimu naljutim se i kuliram ali ignorisem je par dana jer zena mi nije na prvom mestu koliko god da je volim.
Nema te opcije, zajedno smo 30 godina, dišemo istim plućima i kuca nam isto srce
 
Vi meni necete verovati, ali je se ne svadjam sa partnerima

Mislim svi imamo one momente kad te neko za glupost iznervira, jer je ne znam stavio nesto negde gde ne treba pa mu prongudjas, ili on tebi ...to su gluposti
Ali mislim na prave svadje, drame i sl....nema to kod mene...to je zabranjeno kod mene i ja to u startu naglasavam
Jer ja kad je partner u pitanju nemam kocnice, uvek sve kazem, ne suzdrzavam se i ne glumim, kazem ej nemoj to smeta mi to mislim o tome to i to....i ocekujem isto....i onda realno razloga za svadje ni nema jer se sve lepo dogovorite na vreme

Imala sam samo jednu kratku vezu sa svadjanjima, ali to je bilo jasno ko dan od starta da samo inkompatibilni, i stalno je dolazilo do sudara razlicitih misljenja, automatski i svadje....prosto spoj nespojivog....zao mi je sto je tako ispalo ali hbg, niko tu nije kriv nizasta posebno, jednostavno i to je zivot mora da se prodje i to....taman i naucis za ubuduce da u startu saseces kad vidis da nema kompatibilnosti....
 
Nema te opcije, zajedno smo 30 godina, dišemo istim plućima i kuca nam isto srce
30 godina ste zajedno???

Pa do sada su vase celije u toku noci trebalo da se dogovore i da vas prespoje u jedan zivi organizam sa dve duse.

Npr ako si ti ana a on rade, organizmu treba dati ime Anarad.

Anarad treba da hoda na 4 noge kao gusenica i da bude spretan plivac kao hobotnica.
 
Pa nije super, sećam se , nekad, olakšanja kada svađa prođe, a ovo nekako...ok, rešeno je, ali prazan osećaj, ravan bez vatrometa ili suza.
Ne znam,ja se secam samo ruznog osecaja kad svadja prodje.i to uvek oko gluposti,samo zato sto je jedno od nas dvoje nervozno.i nikad nista resili nismo svadjom.nikad.tek hladne glave,smirenim tonom moglo se nesto resiti
Svadjom smo samo resavali frustracije
 
Ni ja se nesto ne svadjam...nisam imala prilike zasto bih se svadjala...
za 12 godina bilo je dva puta...
1. slucaj...vozimo se...ja nesto popizdela kazem da stane, izadjem iz kola....setam se prema kuci...zove me za 10 min da me ceka tamo i tamo na kafi...10 min mi bilo dovoljno da se stabilizujem
2. slucaj...ja pizdim...on nesto patrijarhat..ja kazem kod matrijarhat....kaze zna...zato i daje da sve ja radim...nasmejem se...i proslo me...
 
Nikada se ne svadjam,ni sa osobama koje mi nisu narocito simpaticne.Da se svadjam sa osobama koje volim.....to mi ne pada ni na kraj pameti.
Svaka vrsta svadje,samo je znak nemoci,da se svaki problem resi na civilizovan nacin--razgovorom. Zbog necivilizacije,dolazi do ratnog sukoba,jer
oni koji su na celu drzava,nisu dorasli poziciji koju zauzimaju,pa probleme resavaju ratovima.
 
Sara Kej---- Draga Saro.Nije problem u tome,da li je neko sam ili zivi udvoje.Problem je u nevaspitanju u prostakluku.Samo prosti ljudi,ljudi koji nemaju
dobro domace vaspitanje,oni se svadjaju a cesto i tuku medju sobom.Mi smo ljudi.Nismo zivotinje.Mi imamo sposobnost govora,koju zivotinje nemaju.
Zbof toga,zivotinje urlicu,grizu jedna drugu,i tesko se povredjuju.Pojedini ljudi,na zalost,nista se ne razlikuju od zivotinja,te imaju potrebu da urlaju,da
tuku druge ljude,a najcesce jadne zene.Pokazimo da nismo zivotinje,ponasajmo se kao kulturna ljudska bica,kojim je tuca i vika,potpuno strana.
 
Кажем што мислим. Не вређам. Често ми је тон непримерен и на лицу ми се све види, фаца ме одаје, ти не могу да одглумим. Ако претерам извињавам се и умиљавам. Ако знам да сам била у праву прихватим извињење или загрљај у знак истог. Не идем љута на спавање.
То важи за партнера али и за дете, маму.

На истале (бака, тетка, пријатељи) не могу тон да повисим, то ми васпитање не дозвољава. Оћутим. Ови горе су некако више моји.
 
Моја тетка неће признати да је погрешила. За њу извињење не постоји. Ако увиди да је претерала зовеџ мења тему, као нечег се сетила... То ми је смешно и незрело.
Лично немам проблем са извињењем, покајањем, самопрекором, преиспитивањем. Једино не волим терање мака на конац. Оно када све већ кажемо а неко нема намеру да се заустави и тера до бесвести. Ту се склоним.
 

Back
Top