Kako se slažete sa roditeljima?

Нажалост,родитељи неће вечно живети.Зато их морамо поштовати и не смемо се љутити на њих,какви год да су.
Moramo sebe zaštiti
I živeti svoj život
Sačuvati se od uticaja koji nam povređuju integritet
I naravno poštovati roditelje
 
Ni mi nećemo (na ovom svetu) večno živeti
Ali niko nam neće biti kriv ako ne živimo svoj život po svom srcu!
Najveca istina.
Postovanje roditelja ne znaci slepo udovoljavanje njihovim idejama o tome kakav nas zivot treba da bude.
To sto oni to ponekad ne razumeju, govori vise o njima nego o nama.
 
Sa tatom sam uvek imala odličan odnos.
Uvek je bio tu da me podrži, posavetuje....
Bilo je i žestokih svađa zbog pijanstva, jedno vreme sam ga i napustila...
A mama, rodila me je, ostavila da odrastam sa njenim roditeljima, kasnije stvorila drugu porodicu....
Čujemo se povremeno telefonom, za letnji raspust ćerka bude kod nje nekih nedelju dana.
Pričamo nas dve, ali, hm...
Dođe ona i kod nas
Ume povremeno da da neki savet i to samo ako je pitam......
Da, možda smo davno trebale prekinuti odnos, ali nas i pored svega veže ista krv i ova malena što raste.
Voli ona babu i neću ništa da joj pričam i govorim o našem odnosu.
Nekad mislim da preko ćerke pokušava da spoji davno pokidane veze, teško, ali neka ih gradi sa unukom.....
 
Da li od vas kao odraslih osoba, prihvate i primene vaš savet ili vi njihov?
Ili
Vam i dalje kao kada ste bili deca namecu svoje principe i stavove
Није ми наметала своје. Да јесте не бих малолетна родила ванбрачно дете. Најпоноснија сам на њу што ме није ухватила за руку и одвела на абортус. Многе мајке би то урадиле. Него је ситуацију прихватила најнормалније уз радост доласка унучета :heart:
Али смо имале честе сукобе. Изувала ме је из ципела својим поступцима и начином размишљања. Ја сам ту више била полицајац и као да сам ја родила њу а не она мене. Нас две смо сасвим различити карактери иако ме је родила на свој рођендан. Та разлика се највише огледала у томе што је она сажаљење доживљавала као љубав и подршку а ја као увреду. Имале смо другачији однос према животу и самопоштовању. На крају највише боле грубости које су се могле избећи. Али време се не може вратити а и теши то што нисмо имале вакуум периоде, периоде непричања, свађе које трају. Ми једна другој кажемо шта имамо, залупимо вратима, демонстративно одемо... па се онда за 5-10 минута зовемо, извињавамо и кажемо да једна другу волимо. То много значи, када нема неразјашњених ствари.
Сада ми фале поруке које су ме пре иритирале... Типа ”Пада киша, покупи веш, ако имаш нешто на штрику.” Сваки пут када чујем поруку помислим да је од ње.
Причала сам са једним рођаком. Каже да је питао пре маму на кога сам ја и да му је она рекла да сам на себе. :heart:
 
Znam
Ne treba se ljutiti
Ali ja iz kože iskočim kad moj ćale deli savete i zabezekne se kako ga ja to ne poslušam? A pri tom moje detinjstvo i odrastanje nije proveo sa mnom, viđali smo se ali nismo zajedno živeli

Velika je to umetnost biti svoj i ne ljutiti se na roditelje koji.......
nam ustvari uvek žele dobro samo sto mnogi roditelji to pokazuju na pogrešan nacin
iako se ne slazemo uvek da sam birala ne bih izabrala bolje roditelje :zaljubljena:
 
Poslednja izmena:
Moj otac je bio jako cudan lik.Branio mi je da izlazim,da se druzim,sprecavao je da imam porodicu svoju i mesao mi se u zaposlenja do te mere da nijedan posao barem dok je bio ziv nisam bila u stanju da adekvatno uradim,sva sreca pa je umro.Sa majkom se slazem, sa starijima nikako ne. Forum je odusak :-)
 
Da li od vas kao odraslih osoba, prihvate i primene vaš savet ili vi njihov?
Ili
Vam i dalje kao kada ste bili deca namecu svoje principe i stavove
Poslednjih godina mi je jedan od roditelja naporniji od nekih starih rodjaka, što je možda i normalno s obzirom na godine. Ali generalno nemamo međusobno svadje. Ponekad padne neka teška reč, ali to nije svadja već sve normalno i ok kao i kod drugih.
 

Back
Top