Nemam problema sa golubovima jer su to uglavnom ''gradske face''. Slabije ih ima u manje urbanim sredinama, pa sam temi prišla sa romantične strane.
Iskreno, nikad se ptica nisam uplašila kao taj dan sa tom ženom u njenom dvorištu. Kad se ustreme stotine pari krila, pa tačno osetiš kako grmi zemlja, vetar ojača, zvuk postane užasavajući...
Kod mene ima vrabaca, svraka, lasta, senica, poneki detlić, retko sova, i za njih su mačke bog i batina kad preteruju, ali generalno nema havarije.
Prosto ne bih mogla ni da živim u sredinama gde je golubovima raj na zemlji iz vrlo jasnih razloga, nije da nisam pokušala, a kamoli da jedem na otvorenom kad je dan lep.