Kako se odluciti na dete?

...izvini, ja ne razumem šta ima ovde da "popričamo"...Popričaj prvo sa samom sobom a onda popričaj sa mužem...Sa trideset i dve ,tri se ipak razmišlja zrelo i nerazmaženo...

P.S. Hteti ili ne hteti dete??! :think: Uvek kad se neko ovako pita, moj odgovor bi mu bio: Ipak nemoj-nije to za tebe...

možda je MArina u pravu...
ti se još uvijek pitaš, a npr. ja sam oduvijek znala da želim djecu...
Rodila sam ih...i, naravno, to je ono najbolje u mom životu
Što se tiče mira i slbodonog vrmeena uz djecu...to zaboravi
Mnogo toga ćete morati žrtvovati, ako se odlučite
ali, zato mnogo dobijate zauzvrat
Ono na što ja želim da ti stavim naglasak: od momenta kad dobiješ dijete - sve se mijenja. Život dobija totalno drugi smisao i dimenziju. Ljubav koju osjećaš iradost je tolika da misliš da će te ugušiti.
Uz ljubav...ide i briga i strepnja i molitva...cijelog života...da ti dijete bude živo i zdravo...a odmah zatim i srećno...

Ako si, u dubini, osoba koja dijete IPAK želi, znaj...niko te ne može ni usrećiti ni rastužiti kao tvoje dijete.
Nema tog muškarca na svijetu prema kojem možeš osjećati tako nešto...prvo, to su drukčije ljubavi, drugo...a ne znam ti to opisati - rodi, pa ćeš vidjeti:D
 
ja ne verujem da se odlučila ZA

Heh ja mislim bas suprotno.Nekako mi deluje kao da bas silno zeli dete ali se boji da sebi prizna.
Jos u uvodnom postu mi je tako delovala, kasnije se ispostavilo da ima strah zbog odnosa koji ima sa svojom majkom...
Deluje kao odgovornaosoba bas zbog te svoje sumnje, isto bi bilo steta da se odluci da nema dete neko ko moze mnogo da mu da.
 
kod mene postoji taj materinski instinkt koji se javi kad pored sebe imam muskarca koga volim....tako je bilo i prvi put, kad me je uhvatio samo sam o bebi razmisljala i ubrzo sam i ostala trudna.....i sad je bilo tako, doslo je samo od sebe.....osecala sam da sam spremna i da jako zelim....i opet sam imala srecu da sam za par meseci ostala trudna.....:)
 
Hm... Moras da razmislis sta zelis od svog zivota. Da li sebe vidis kao majku? Da li sebe i njega vidis kao roditelje? To su pitanja koja sebi moras da postavis i da na njih nadjes odgovore.Mozda nisam u pravu, ali ja se ne bih ''poredila'' sa drugim roditeljima. Roditeljstvo je individualna stvar, svako to dozivljava drugacije. Sve te ''muke'' ne mozes spoznati dok ih ne dozivis. Meni se ,eto, desilo neplanirano, ali u podobnim godinama za to , tako da mesta dilemi nije bilo, bio je to pravi momenat. Mislila sam da znam sta to sve nosi i u pozitivnom i u negativnom smislu (ako ovaj drugi postoji uopste) ,ali tek kada sam dosla kuci sa bebom iz porodilista shvatila sam da zapravo nisam znala nista. Pre nego sto sam postala mama, ja sam bas burno zivela da kazem. I da, pomislila sam kada sam ostala trudna da to tako vise nece moci...Ali, bese mi nekako drago sto je tako. I sad mi je zao sto imam samo jedno dete..da ih je bar dvoje ...:)
 

Back
Top