Kako postići i kvalitetno obrazovanje i fizički razvoj deteta ?

cikcak

Primećen član
Poruka
698
Ako ste roditelj, a i ako niste, da li imate neku ideju kako biste postigli da dete bude i dobro obrazovano, ali i fizički(sportski ?***) aktivno zbog dobrog fizičkog i zdravstvenog stanja ?

Znam da je ovo veoma šiiiiiroooookooooooo pitanje, i da diskusija može da ode u hiljadu pravaca,
čak i meni sada na pamet pada gomila podpitanja.
Kod ljudi se razlikuju karakteri, pogledi na život, znanje, obrazovanje, iskustvo, poreklo....i zbog toga je veoma upitno:
-šta ko smatra da je važnije (ili važno uopšte) od ta dva, da li neko više voli jedno od drugog, ili čak mrzi i prezire jedno a pridaje neosnovano velik značaj drugom...
-šta ko smatra da je dobro obrazovanje, a šta da je dobar fizički razvoj , da li je obrazovanje znanje i napredovanje u nečemu, ili tu spada i karakter, stil, vaspitanje... da li je fizički razvoj nešto što se meri centimetrima, kilogramima, sekundama, ili je tu i pitanje zdravlja, stresa, lepote, sreće...

I opet, i sam uviđam da se po mnogo čemu ova dva polja života preklapaju, koliko su na primer karakter, stres, sreća, zdravlje... pitanje obrazovnog ili telesnog razvoja ... ima li uopšte smisla da se ta dva polja razdvajaju ? Ja mislim da nema i ne može.


__________________________________________________________________
*** uz "sportski" sam stavio znak pitanja, jer je taj pojam i sve vezano uz njega odavno za mnoge izvitopereno i sasvim licemerno.
 
Ako ste roditelj, a i ako niste, da li imate neku ideju kako biste postigli da dete bude i dobro obrazovano, ali i fizički(sportski ?***) aktivno zbog dobrog fizičkog i zdravstvenog stanja ?

Znam da je ovo veoma šiiiiiroooookooooooo pitanje, i da diskusija može da ode u hiljadu pravaca,
čak i meni sada na pamet pada gomila podpitanja.
Kod ljudi se razlikuju karakteri, pogledi na život, znanje, obrazovanje, iskustvo, poreklo....i zbog toga je veoma upitno:
-šta ko smatra da je važnije (ili važno uopšte) od ta dva, da li neko više voli jedno od drugog, ili čak mrzi i prezire jedno a pridaje neosnovano velik značaj drugom...
-šta ko smatra da je dobro obrazovanje, a šta da je dobar fizički razvoj , da li je obrazovanje znanje i napredovanje u nečemu, ili tu spada i karakter, stil, vaspitanje... da li je fizički razvoj nešto što se meri centimetrima, kilogramima, sekundama, ili je tu i pitanje zdravlja, stresa, lepote, sreće...

I opet, i sam uviđam da se po mnogo čemu ova dva polja života preklapaju, koliko su na primer karakter, stres, sreća, zdravlje... pitanje obrazovnog ili telesnog razvoja ... ima li uopšte smisla da se ta dva polja razdvajaju ? Ja mislim da nema i ne može.


__________________________________________________________________
*** uz "sportski" sam stavio znak pitanja, jer je taj pojam i sve vezano uz njega odavno za mnoge izvitopereno i sasvim licemerno.

U svakom slucaju,sigurno da je moguce postici i jedno i drugo-i skolske obaveze,i odrzavanje forme deteta/adolescenta.

Iz licnog iskustva znam,da je veci problem u roditeljima,nego sto je problem u deci sto se tice uskladjivanja posla(roditelja),detetovih skolskih,i vanskolskih aktivnosti sa vremenom.Vecina roditelja,koja nista ne preduzme po pitanju detovog bavljenja sportom(ne mora biti sport,ima tu i drugih hobija koje treba ispratiti materijalno i moralno,pre svega moralno),ima debele razloge za to,vecinom neopravdane.
Da li je to nedostatak vremena,novca ili pak,volje za necim sto bi umnogome unapredilo zivot i razvoj deteta,mentalni i fizicki???
Sto se tog NEDOSTATKA VREMENA tice,mislim da mnogi roditelji koriste taj izgovor umesto surovog i drskog:"Mrzi me",i to je uglavnom neosporno tacno.
Sto se tice nedostatka para,i to se ne moze,u vecini slucajevima upotrebiti kao valjano opravdanje. Zasto??? Zbog toga sto,ti isti roditelji,ce sebi kupiti cigarete,na primer,nego sto ce istu,pa cak i manju svotu novca nedeljno izdvojiti za detetovo bavljenja sportom. Naravno,postoe slucajevi koji zaista ne mogu da isfinansiraju nesto,ali mislim da je to redje.
I dolazimo do faktora VOLJE,koja je,rekao bih kljucna,i ona je uvek u deficitu,sto se roditelja tice.

Opet,vratio bih se i na decu. I oni imaju sve slabiju i slabiju volju za bavljenjem sportom. Pre traze od roditelja kompjuter(igrice,internet...),pametan telefon ili tako nesto. Tako,ostanu kod kuce i vise no sto bi trebalo,umesto da svoje slobodno vreme provedu na kvalitetniji nacin.
Sva ta,lenjost dece,bez adekvatnog pristupa roditelja povlaci za sobom mnoge konsekvence:gojaznost,visoki krvni pritisak,razdrazljivost,povlacenje u sebe....
 
Svi ljudi oko mene koji su bili u boljoj fizickoj spremi, privlacni suprotnom polu, da kazem da su izgledom bili face su svoje fakultete samleli u roku. I to drzavne. U svetu se smatra nekulturnim i krajnje vulgarnim da ste recimo student stomatologije a ne daj boze doktor i da ne idete u fitnes centar i da vam visi trbuh. Samo cete kod nas jos cuti predrasude da je fizicki izgled obrnuto proporcionalan inteligenciji. Licno mislim da je kvalitetno obrazovanje ono koje vam omoguci da iz necega znate jako mnogo i iz ostalog po malo i da znate gde da trazite i da tumacite informacije.

Sta je vaznije fizicki razvoj ili skola? Fizicki razvoj, bar iz mog iskustva. Ako pogledam opet kazem svoju generaciju svi oni koji su bili fizicki spremniji su bili bolji u skole a kasnije i na fakultetu. Posebno na fakultetu mislim da covek mora da bude srecan u svojoj kozi naj pre da bi mogao kvalitetno da uci , da mu motiv bude da lupi jos jednu recku diplomom. Muska deca ciji roditelji podrzavaju sport izrastu u lepo gradjene adolescente, sigurne u sebe, privlacne devojkama, lep izgled nosi i popularnost u drustvu generalno su mnogo srecniji i kad takav srecan covek sedne na knjigu tu onda nema brige. Naravno ako je za knjigu. Da ne pricamo da bavljenje sportom dovodi do lucenja raznih hormona koji ucticu na bolje raspolozenje, smirenost, smanjuje agresivnost. Dopremanje kiseonika do mozga je bolje.

Pa i kasnije kad se traze posao. Da li bi ste zaposlil u svojoj firmi momka od 190 , lepo gradjenog , sa zavrsenim fakultetom, sigunrog u sebe i recimo da ima prosek 8.0 ajde malo je morao da zrtvuje od faksa radi sporta ili nekog mlohavog , naucnika , sa prosekom 10.00, koji jedva da ume da komunicira?

Informacije se danas leko nadju na internetu, ne morate vise da drzite u glavi kad je koja bitka bila ali se fizicki izgled ocekuje. Jedino ako niste neki vunderkind u necemu , sa 30 godina staza pa ste neophodni, ovako kad idete na razgovor za posao kao pocetnik odmerice vas od glave do pete.
 
Ako ste roditelj, a i ako niste, da li imate neku ideju kako biste postigli da dete bude i dobro obrazovano, ali i fizički(sportski ?***) aktivno zbog dobrog fizičkog i zdravstvenog stanja ?

Znam da je ovo veoma šiiiiiroooookooooooo pitanje, i da diskusija može da ode u hiljadu pravaca,
čak i meni sada na pamet pada gomila podpitanja.
Kod ljudi se razlikuju karakteri, pogledi na život, znanje, obrazovanje, iskustvo, poreklo....i zbog toga je veoma upitno:
-šta ko smatra da je važnije (ili važno uopšte) od ta dva, da li neko više voli jedno od drugog, ili čak mrzi i prezire jedno a pridaje neosnovano velik značaj drugom...
-šta ko smatra da je dobro obrazovanje, a šta da je dobar fizički razvoj , da li je obrazovanje znanje i napredovanje u nečemu, ili tu spada i karakter, stil, vaspitanje... da li je fizički razvoj nešto što se meri centimetrima, kilogramima, sekundama, ili je tu i pitanje zdravlja, stresa, lepote, sreće...

I opet, i sam uviđam da se po mnogo čemu ova dva polja života preklapaju, koliko su na primer karakter, stres, sreća, zdravlje... pitanje obrazovnog ili telesnog razvoja ... ima li uopšte smisla da se ta dva polja razdvajaju ? Ja mislim da nema i ne može.


__________________________________________________________________
*** uz "sportski" sam stavio znak pitanja, jer je taj pojam i sve vezano uz njega odavno za mnoge izvitopereno i sasvim licemerno.

to je tacno. profesionalni sport nije ekvivalent kvalitetnom fizickom razvoju deteta i ocuvanju zdravlja.
s druge strane rekrativni sport i fizicka aktivnost su svakako preporucljivi.
to nece reci naravno nijedan sportski "pedagog" pogotovu ako u detetu sagleda materijal za "unovcavanje"
 
U školi sam bila tip kom je bila bitnija knjiga od igranja odbojke. Nisam bila totalno "operisana" od sporta, ali me to nije toliko zanimalo.
Da jeste, možda bih sad bila zadovoljna svojom figurom :lol:
Suprugu je sve išlo od ruke - bavio se sportom, trčkarao, provodio sate u biblioteci, osvajao zavidna mesta na takmičenjima iz fizike i igrao igrice, ali i čeprkao po svemu što ima veze sa kompjuterima pa mu je i to jača strana.

Što se našeg sina tiče, volela bih da bude na tatu. Čak i ja sad želim da promenim neke navike, npr., da počnem da trčim, radim vežbe, čitam više i sl.
Da radim na sebi u svakom smislu.

Treba biti zdrav, pametan, lep, sposoban i DOBAR čovek. Da ne nabrajam dalje.
A da li će i sin misliti isto.. Ne znam.
Znam samo da će od svojih roditelja dobiti podršku kakvu mi možda nismo imali umesto "guranja" u ono što mi nismo ostvarili ili što smo njemu zacrtali.
Nek bude dete šta hoće, samo nek je srećno.
 
A mogu dati primer iz sopstvenog iskustva - možda ne bih napustila faks koji mi je, i pored toga što nisam ulagala neki poseban trud, išao od ruke, možda se ne bih udala nakon toga da keva nije bila toliko naporna - "prvo faks, diploma, posao, pa onda sve ostalo". I to zato što je ona to ostvarila pa nije mogla da se pomiri sa činjenicom da njeno dete ne bude na istom "levelu" kao ona, ili čak višem. Al' sad, šta bi bilo kad bi bilo..
Bitno je da sam ja srećna, JA, njeno dete, a to što ona misli da je fejlovala kao majka :lol: Ne znam, njen problem, krivo mi je samo što joj nije dovoljno to što (ni)sam postigla u životu, rekao bi čovek da imam 50 god. i da nemam vremena ni za šta više :lol:
 
..s obzirom da prichamo o deci, mislim da je najvaznija stvar ne utucati u njima onu urodjenu potrebu za pokretom i aktivnom igrom, daleko pre shkole,
i negovati aktivnost u fizichkom smislu na dalje..
..ne mislim na placene sportove i fitnes centre i teretane, vec na kulturu zdravog poimanja telesne sposobnosti i estetiku zdravog i jakog..
..peshachenje, a ne bus za jednu stanicu do shkole, stepenice a ne lift do drugog sprata,
manje straha da ce se raspasti ako ponesu tri kile u kesi iz prodavnice ili sami premeste svoj krevet na drugi zid u sobi,
ako ochiste sneg na parkingu ili pometlaju lishce u dvorishtu, makar i svaki dan..
..ako su se popeli na svako drvo u kraju pre nego shto su napustili uchiteljicu, ako su plivali na adi sto dana godishnje,
ako josh imaju ekipu za fudbal ili basket, makar se utalili po 150din u nocnom terminu balona - nema te knjige od koje ce dobiti otromboljenu trbushinu ili mlohavi "stalak za infuziju" izgled..

..i josh, zanimljivo pitanje iz uvodnog posta:
po mom mishljenju, kvalitetan fizichki razvoj deteta podrazumeva skladan razvoj, u estetskom i funkcionalnom smislu..
..estetski momenat donosi sigurnost i samopouzdanje,
a funkcionalni momenat mogucnost upotrebe sopstvenog tela na nachin na koji je ono zamisljeno da bude upotrebljavano,
bez rizika po zdravlje.. :)
 
A sto je problem da bude i jedno i drugo, ne shvatam?
Najnormalnija stvar da deca treba da se bave sportom, pogotovo u osnovnoj skoli..kakva crna filozofija sad od ovog ispade?

Ovo mi zvuci kao kad me drugarica pitala tokom studija - A kako ti uspevas da polazes ispite redovno i da imas momka? Ja sam mislila da se zeza..al ona ozbiljna bila :/
Ako je mislio ono što mislim da je mislio, kako ne bi bio problem :neutral:
Skoro svi, bez izuzetka, su morali da biraju između sportske karijere i faksa u tom periodu, a znam dosta (mahom bivših) sportista.
Ako je pitanje onakvo kako je postavljeno u temi, naravno da je moguće i jedno i drugo, ukoliko dete samo želi. Roditelj tu mena mnogo uticaja. Zašto?
Jedino što može da uradi za svoje dete, dok je ono pod njegovim uticajem (do puberteta), jeste da pazi na njegovu ishranu. Svaka preterana sportska aktivnost pre toga nije ni preporučljiva. Baš sam sinoć gledala klip nekog 5-ogodišnjeg deteta koje tata cima da bilduje :neutral: zabranio komentare da ne bi svi napisali kako će mali ostati patuljak...
Fizičko u školi + neki dodatni sportić poput rekreacije se podrazumeva uz školu, zar ne? Ples, karate, gimnastika, aikido, tekvondo i sl.

Elem, kada dođe do fakulteta, a često i srednje škole, nije moguće postići neke značajne rezultate na oba polja. A u tim godinama se postižu značajni rezultati u sportu. Ne znam, doduše, za novi sistem obrazovanja, svi vele da je rasterećujuć i da se svodi na koledž koji upisuju vrsni sportisti koji mogu, a ne moraju imati dve čuke u glavi, ****** nas amerika.
Čak i da uspe na oba polja, takvo dete bi moralo imati vrlo bedan socijalni život što će za posledicu imati poraženog egocentrika ili sociofobičnog narcisa. Mislim da je bitnije graditi ličnost detetu, pre obe stvari.
 
Ako ste roditelj, a i ako niste, da li imate neku ideju kako biste postigli da dete bude i dobro obrazovano, ali i fizički(sportski ?***) aktivno zbog dobrog fizičkog i zdravstvenog stanja ?

Znam da je ovo veoma šiiiiiroooookooooooo pitanje, i da diskusija može da ode u hiljadu pravaca,
čak i meni sada na pamet pada gomila podpitanja.
Kod ljudi se razlikuju karakteri, pogledi na život, znanje, obrazovanje, iskustvo, poreklo....i zbog toga je veoma upitno:
-šta ko smatra da je važnije (ili važno uopšte) od ta dva, da li neko više voli jedno od drugog, ili čak mrzi i prezire jedno a pridaje neosnovano velik značaj drugom...
-šta ko smatra da je dobro obrazovanje, a šta da je dobar fizički razvoj , da li je obrazovanje znanje i napredovanje u nečemu, ili tu spada i karakter, stil, vaspitanje... da li je fizički razvoj nešto što se meri centimetrima, kilogramima, sekundama, ili je tu i pitanje zdravlja, stresa, lepote, sreće...

I opet, i sam uviđam da se po mnogo čemu ova dva polja života preklapaju, koliko su na primer karakter, stres, sreća, zdravlje... pitanje obrazovnog ili telesnog razvoja ... ima li uopšte smisla da se ta dva polja razdvajaju ? Ja mislim da nema i ne može.


__________________________________________________________________
*** uz "sportski" sam stavio znak pitanja, jer je taj pojam i sve vezano uz njega odavno za mnoge izvitopereno i sasvim licemerno.
I za jedno i za drugo krenuti od najmanjeg uzrasta. Kao sto ce roditelj zajedno sa sasvim malim detetom pevati pesmice, slagati kockice i sl, isto tako mogu zajedno u setnju, skolice, bicikl, bazen.. To postaje najnormalniji i neodvojivi deo detetovog zivota, a sve je to prozeto prijatnoscu zbog osecaja zajednistva i druzenja sa rodteljem. Kada i ono samo stekne potrebu za tim, dalje nije nikakav problem da kroz zivot nadje nacin da se razvija i intelektualno i fizicki i ne samo zato sto je potrebno i korisno, vec i zato sto u tome uziva i za tim oseca potrebu.

Iako deluje da je rec o odovojenim oblastima, ako se dete navikne da bude aktivno od malena na oba polja, samim tim ce se vaspitati i njegov karakter da zivotu prilazi aktivno i samopouzdano bez obzira o cemu je rec.

btw mm i ja smo uspeli da dete pravilno usmerimo iako nismo dobar primer sto se tice fizicke aktivnosti, jer smo se trudili da se on bavi sportom od malena. To voli, u tome uziva i sigurna sam da ce to ostati njegova potreba da kraja zivota. Dakle, moze se pravim stavom i postupkom postici i ono sto kod samih roditelja nije prirodno stanje.

Sa intelektualnim razvojem je bilo sasvim spontano jer se stalno u kuci uci, neko se usavrsava, citamo, ima mnogo knjiga...

Sve je to kompatibilno. Osecaj samopouzdanja na svim tim poljima je neprocenjiv, ne samo zbog dobrog osecaja, vec i sto smatram da predstavlja solidnu zastitu od potrebe da se dete dokazuje u nekim opasnim i rizicnim stvarima (posto u svakom slucaju svako ima potrebe da se negde afirmise).
 
Poslednja izmena:
Ako je mislio ono što mislim da je mislio, kako ne bi bio problem :neutral:
Skoro svi, bez izuzetka, su morali da biraju između sportske karijere i faksa u tom periodu, a znam dosta (mahom bivših) sportista.
Ako je pitanje onakvo kako je postavljeno u temi, naravno da je moguće i jedno i drugo, ukoliko dete samo želi. Roditelj tu mena mnogo uticaja. Zašto?
Jedino što može da uradi za svoje dete, dok je ono pod njegovim uticajem (do puberteta), jeste da pazi na njegovu ishranu. Svaka preterana sportska aktivnost pre toga nije ni preporučljiva. Baš sam sinoć gledala klip nekog 5-ogodišnjeg deteta koje tata cima da bilduje :neutral: zabranio komentare da ne bi svi napisali kako će mali ostati patuljak...
Fizičko u školi + neki dodatni sportić poput rekreacije se podrazumeva uz školu, zar ne? Ples, karate, gimnastika, aikido, tekvondo i sl.

Elem, kada dođe do fakulteta, a često i srednje škole, nije moguće postići neke značajne rezultate na oba polja. A u tim godinama se postižu značajni rezultati u sportu. Ne znam, doduše, za novi sistem obrazovanja, svi vele da je rasterećujuć i da se svodi na koledž koji upisuju vrsni sportisti koji mogu, a ne moraju imati dve čuke u glavi, ****** nas amerika.
Čak i da uspe na oba polja, takvo dete bi moralo imati vrlo bedan socijalni život što će za posledicu imati poraženog egocentrika ili sociofobičnog narcisa. Mislim da je bitnije graditi ličnost detetu, pre obe stvari.

Pa ne mislim da je pricao o profesionalnim sportistima..nego da dete bude fizicki aktivno uz obrazovanje..bar sam ja tako shvatila.
Zato ne razumem ovakve teme..posto ne vidim gde je tu problem uklopiti jedno i drugo
 

Back
Top