Kako pomoci osobi koja je depresivna

KnezNez

Zainteresovan član
Poruka
142
Pozdrav. Imam sljedeci problem. Imam prijatelja koji je depresivan. Međutim kod njega se ta depresija odražava na jedan čudan način. Obojica imamo 19 godina, 4. srednje smo što bi se reklo najbolje godine. Tip je doslovno nezainteresovan za svijet oko sebe( ne interesuju ga cure, nema nikakav hobi, ne razmišlja ni o čemu bukvalno pasivan je potpuno). Imam osjecaj da mu je mozak atrofiro lol. S tipom se nema o čemu pričat. Međutim možda bi se to i moglo riješiti da tip nije pretjerano samouvjeren. U toj samouvjerenosti napravio je niz grešaka u životu koje su ga mnogo koštale. Činjenica je da ima malo i lude roditelje. Otac mu je tip koji mu nikad nije pokazao emocije( pričao mi je čak i kako ga njegov otac nikad nije zagrlio) a mati mu je polumafijas( trguje svim i svacim). Probao sam s njim razgovarat međutim lik samo kaže znam da imam problem i apsolutno mu bude svejedno šta pričam. U zadnje vrijeme izbjegava muško društvo već se druži s drugiracama iz razreda. Problem je što je tvrdoglav ko mazga i ne vidi nužnost rješavanja te depresije. Zadao je sebi cilj da završi fakultet elektrotehnike a u školi prolazi sa 2. Taj tip ima sve predispozicije da propadne u životu zbog svoje pasivnosti i toliko mi je krivo zbog toga što odbija pomoć. Ima li iko ideju kako da rijesim taj problem? Želja mi je da ga pretvorim u produktivnu osobu i prije svega osobu koja zna razmišljat unaprijedm. Želim da mu pomognem svim silama zato što se tom tipu crno piše u životu.....
 
Igrom slucaja zblizio sam se sa osobom koja je bivsi heroinski zavisnik.

Nije probao heroin od muke nego od besa.
U osnovnu je donosio dzek na casove i przio buksne na odmoru a i izvlacile se linije ma haos dete gastrabajrera koji je u austriji imao sve bozije gradjevinske sertifikate opasna lova. Nece on ovaj nas malboro smrdi nego austrijski malboro hoce.

Izvrsim pritisak da mu se uvede internet, da gleda malo pornjave da juri pi$#@ da cita viceve i gleda smesne klipove na youtube.
Prva stvar koju je pogledao: kako deluju koji lekovi kakav rad.

Odvedemo ga kod vrsnog psihijatta znaci psihijatar izuva znanjem i kreditom.
Kaze psihijatar depresiju i sva ta teska sranja najbolje izleci na dnevnicu da kopa suncokret za 2000 din po najgorem suncu.
Dugo nisam razumeo sta je rekao i zasto je to rekao, danas tek vidim da je bio u pravu.

Lik je na kraju zavrsio karijeru mladog tajkuna neslavno izotimali ga kamatasi, me skroz ali bacili ga ceo radni vek unazad, sada je na nivou radnicke klase, prima neku lovu pristojnu ali restartovali mu imovinsko stanje.
 
Kao neko ko ima iskustva sa anksioznom depresijom da ti kažem da to nije uopšte čudno za nekog ko je depresivan.Kada si depresivan tebi fali energija i motivacija i sve ti je potpuno jedno,i ništa i niko te ne zanima,samo hoćeš da te svi ostave na miru jer se jednostavno osećaš istrošeno...i što je najgore to stvara neki osećaj nemoći jer vidiš koliko ti energije i mativacije fali ali ne možeš ništa da uradiš po tom pitanju i to ti još više ubija motivaciju...i onda ide i osećaj da si bezkoristan i sebi i drugima...I tako toneš i toneš...Dobro,kod mene su uz to išli i osećaj uznemirenosti i napetosti i po koji napad panike...Ali zato se moj bredn depresije zove anksiozna depresija jer imaš bonus paket anksioznosti uz to.
Ako želiš da mu pomogneš krikama to nećeš postići.Kritike imaju samo kontra efekat i potvrđuju nekom ko je depresivan koliko je nesposoban da promeni to svoje stanje.Tu pomaže samo pozitivna motivacija...i da ga na bilo koji način nateraš da se pokrene za bilo šta...Najbolje i da ga nekako ubediš da potraži stručnu pomoć jer bez toga teško da će postići neko trajno rešenje.


Evo što mi sad pada napamet je da ga ubediš da se učlanite u neku teretanu,ili da počnete da se bavite nekim sportom,ali zajedno da bi mogao da ga motivišiš da ne odustane.Može i fudbal i košarka,trčanje,stoni tenis,ma ne bitno uopšte koji sport.Možda će da zvuči malo čudno to da će fizička aktivnost biti od neke koristi nekom ko ima nedostatak energije ali baš u tome je stvar da to podstiče telo da proizvedi i adrenalin i endorfine i još gomilu nekih drugih horona koji jednostavno dižu...jeste da je to samo trenutrni efekat ali je dovoljno da vidi da nije toliko bezkoristan koliko mu se čini.

I da ponovim još jednom,motiviši ga da potraži stručnu pomoć.
 
Struka ce mu dati lekove koji ga pretvaraju u zombija dok mu ne poebu sve organe, jaki lekovi. Cetvrtina nekog leka te oduzme, da legnes i ne mozes da se pomeris.

Nego ovo mi se svidja ideja za trening, na svezem vazduhu jer dugo nije dopremio kiseonik u mozak. Preporucio bih bodibilding ili street workout. Ali ti ga moras povesti kroz bilo koji proces menjanja i ozdravljenja... on sam nece biti disciplinovan 2 dana.
 
Struka ce mu dati lekove koji ga pretvaraju u zombija dok mu ne poebu sve organe, jaki lekovi. Cetvrtina nekog leka te oduzme, da legnes i ne mozes da se pomeris.

Nego ovo mi se svidja ideja za trening, na svezem vazduhu jer dugo nije dopremio kiseonik u mozak. Preporucio bih bodibilding ili street workout. Ali ti ga moras povesti kroz bilo koji proces menjanja i ozdravljenja... on sam nece biti disciplinovan 2 dana.
Ne,antidepresivi nisu uopšte toliko strašni lekovi koliko ljudi misle.To su lekovi koji ne dozvoljavaju da raspoloženje pada toliko da bude nepodnošljivo,ali i ne podižu rapoloženje,i uz njih mora da se radi na tome da se neko izvuče sam iz tog režima razmišnjaja koji te vrti u tom krugu koji sam opisao gore koji te samo gura dublje,zato uz to ide i psihoterapija gde psihijatar razgovara s tobom,da nađe šta te je tu dovelo uopšte i da ti pomogne da to nekako popraviš i promeniš način razmišljanja..a ne mora da znači da će psihijatar svakom ko je depresivan da prepiše neki antidepresiv,ponekad je i samo ta psihoterapija dovoljna.

Benzodiezepini(bensedin,lorazepam,diazepam,klonazepam i td) su ti koji te omlitave i od kojih si pospan jer su oni za opuštanje i ne daju se za depresiju ako nije kao kod mene anksiozna pa je neko napet jer se daju ljudima koji ne mogu prirodno da se opuste.Manja je šteta da ih trenutno omlitavi ili da odspavaju malo nego da im na primer skoči pritisak na nernoj bazi ili dobiju napad panike(that shit isn't fun)...Ili se jave bilo koji drugi problemi koji mogu da se jave kad neko ne može prirodno da se opusti.
 
Lekovi su droga, narkotici i opijati.

Znam mnogo ljudi iz sveta sporta koji trpe bol ali ne trpe lekove za bolove.

Lekovi ne lece, lekovi omamljuju i ubijaju coveka/nervni sistem.

///////

Procitaj gore sta je rekao jedan npr u mojoj opstini najuticajniji psihijatar, koju terapiju je odredio heroinskom zavisniku sa simptomima depresije letargije nevoljnosti:

Nadnicenje, kopanje suncokreta za 2000 po najgorem suncu. E a zasto, zato sto se tada mozak nadise cistog vazduha i mozes da donosis bolje odluke sve ti je jasnije, a jos jasnije ti je kada probas da se ispravis od kopanja a presece te u ledjima pa dodjes kuci sa opekotinama prvog stepena i zaradjenih 2000 din. E tad zivot dobije smisao, zaboravis i da si imao depresiju koliko si umoran i besan sto radis ko konj za male pare po suncu.
 
Postavljac je divan decko. However, nisam sigurna koliko takvim ljudima valja pomagati. Bukvalno si opisao jednu moju drugaricu iz detinjstva s kojom sam se dugo druzila. Sve sam ja radila, ajde na cepi, ajde u pic..ke, ajde ovo, ajde ono... Jako je bilo tesko izmestiti je. I? Kaj imamo sad? Imamo to da sam prvo investirala sebe u osobu koja apsolutno nikad nije investirala u mene, drugo ta osoba je pricala o meni jako ruzne stvari sto sam kasnije saznala. Kako? Pa tako sto je to pricala clanu moje porodice, ono, kao, ni levo ni desno. :lol: Naposletku sam joj rekla "to sto ti pricas nije istina (nebitno sta), ja sam samo vodila drustveni zivot kao sav normalan svet, a to sto me to povredilo bi skapirala da si se ikad u zivotu iscimala oko nekog kao ja oko tebe". Da i ona je "znam da imam problem" type of person. Tako da rezon tog coveka ti ne mozes da promenis, generelno ljude ne mozes da promenis, narocito ne te takve mazge. Ovo nije savrsen svet.

Pomazi onome koji te pita da mu pomognes. 👍
 
Poslednja izmena:
Pozdrav. Imam sljedeci problem. Imam prijatelja koji je depresivan. Međutim kod njega se ta depresija odražava na jedan čudan način. Obojica imamo 19 godina, 4. srednje smo što bi se reklo najbolje godine. Tip je doslovno nezainteresovan za svijet oko sebe( ne interesuju ga cure, nema nikakav hobi, ne razmišlja ni o čemu bukvalno pasivan je potpuno). Imam osjecaj da mu je mozak atrofiro lol. S tipom se nema o čemu pričat. Međutim možda bi se to i moglo riješiti da tip nije pretjerano samouvjeren. U toj samouvjerenosti napravio je niz grešaka u životu koje su ga mnogo koštale. Činjenica je da ima malo i lude roditelje. Otac mu je tip koji mu nikad nije pokazao emocije( pričao mi je čak i kako ga njegov otac nikad nije zagrlio) a mati mu je polumafijas( trguje svim i svacim). Probao sam s njim razgovarat međutim lik samo kaže znam da imam problem i apsolutno mu bude svejedno šta pričam. U zadnje vrijeme izbjegava muško društvo već se druži s drugiracama iz razreda. Problem je što je tvrdoglav ko mazga i ne vidi nužnost rješavanja te depresije. Zadao je sebi cilj da završi fakultet elektrotehnike a u školi prolazi sa 2. Taj tip ima sve predispozicije da propadne u životu zbog svoje pasivnosti i toliko mi je krivo zbog toga što odbija pomoć. Ima li iko ideju kako da rijesim taj problem? Želja mi je da ga pretvorim u produktivnu osobu i prije svega osobu koja zna razmišljat unaprijedm. Želim da mu pomognem svim silama zato što se tom tipu crno piše u životu.....
Pa brate sta si ti neki crveni krst,za zivota imas jednog i po prijatelja sta ce ti taj
 
2 000 u mojoj opstini nisu male pare :D
2000 din je mala cifra za bg
Ali da, i u mom rodnom gradu je to ok cifra

Postavljac je divan decko. However, nisam sigurna koliko takvim ljudima valja pomagati. Bukvalno si opisao jednu moju drugaricu iz detinjstva s kojom sam se dugo druzila. Sve sam ja radila, ajde na cepi, ajde u pic..ke, ajde ovo, ajde ono... Jako je bilo tesko izmestiti je. I? Kaj imamo sad? Imamo to da sam prvo investirala sebe u osobu koja apsolutno nikad nije investirala u mene, drugo ta osoba je pricala o meni jako ruzne stvari sto sam kasnije saznala. Kako? Pa tako sto je to pricala clanu moje porodice, ono, kao, ni levo ni desno. :lol: Naposletku sam joj rekla "to sto ti pricas nije istina (nebitno sta), ja sam samo vodila drustveni zivot kao sav normalan svet, a to sto me to povredilo bi skapirala da si se ikad u zivotu iscimala oko nekog kao ja oko tebe". Da i ona je "znam da imam problem" type of person. Tako da rezon tog coveka ti ne mozes da promenis, generelno ljude ne mozes da promenis, narocito ne te takve mazge. Ovo nije savrsen svet.

Pomazi onome koji te pita da mu pomognes. 👍

I ja sam isto tako bio dusebriznik.

Dok sam menjao druge nije mi islo nista, kada sam promenio sebe krenulo mi je.
 
Lekovi su droga, narkotici i opijati.

Znam mnogo ljudi iz sveta sporta koji trpe bol ali ne trpe lekove za bolove.

Lekovi ne lece, lekovi omamljuju i ubijaju coveka/nervni sistem.

///////

Procitaj gore sta je rekao jedan npr u mojoj opstini najuticajniji psihijatar, koju terapiju je odredio heroinskom zavisniku sa simptomima depresije letargije nevoljnosti:

Nadnicenje, kopanje suncokreta za 2000 po najgorem suncu. E a zasto, zato sto se tada mozak nadise cistog vazduha i mozes da donosis bolje odluke sve ti je jasnije, a jos jasnije ti je kada probas da se ispravis od kopanja a presece te u ledjima pa dodjes kuci sa opekotinama prvog stepena i zaradjenih 2000 din. E tad zivot dobije smisao, zaboravis i da si imao depresiju koliko si umoran i besan sto radis ko konj za male pare po suncu.
Ne znam da li kapiraš da depresija nije zajebancija i može nekog da dovede u tu situaciju kao što je tog lika kog pominješ,koji je potražio neki izlaz u heroinu i sličnim nekim drogama koje dižu...ili da ode u pravcu da nekog dovede do toga da vidi sebe karet i postane suiciddan...To nije tra la la problem koji može da se reši tra la la rešenjima.
Kod stručnog lekara kad se neko javi ne dobija lekove onako radi reda nego se ozbiljno proceni situacija da bi moglo da se nađe šta može tu da pomogne i koliki je odnos između željenih i neželjenih efekata u odnosu na to koliko je problem ozbiljan...i ne,najmanje ima šansi da neko postane zavisnik od oređenog leka ako se pridržava toga kako mu je prepisano...Ljudi koji se toga ne pridržavaju,koji uzimaju veću ili manju dozu nego što je prepisana,koji uzimaju bez recepta na svoju ruku,ili mešaju sa alkoholom su već priča za sebe...tako nešto kad se radi i sa antibiotikom može da ima katastrofalne posledice.

Sa depresijom ja lično imam iskustva,znam kako to izgleda...i veruj mi,to da će neko da se izvuče iz depresije tako što ga neko gurne u situaciju gde će se osećati izmučeno i izcrpljeno za nešto neisplativo je neviđena glupost kakvu ne bi trebalo da lupeta neko koji je dovoljno stručan i koji bi trebalo da zna kako izgleda depresija jer to je samo precica da se neko gurne preko ivice i brže stigne do suicidnih misli...Znam,rado sam naporan,jednoličan posao za bednu platu i to je bio bukvalno najgori period mog života jer sam imao osećaj da stojim ukopan u mestu i tonem dok uzaludno trošim i ono malo energije koju mogu da skupim na nešto totalno nebitno.
Da,fizika aktivnost,naročito sport podstiče organizam da proizvodi hormone koji dižu raspoloženje,ali to je privremeni efekat koji traje par sati i posle toga ispari i to ne može da reši problem,ali može da se konbinuje uz stručnu pomoć da se taj proces malo olakša i za to je super.
Jedno je zavisnik kome treba nešto da okupira misli kako bi manje krizirao,a skroz drugo neko ko je samo depresivan,kome treba nešto da ga pokrene.
 
Pozdrav. Imam sljedeci problem. Imam prijatelja koji je depresivan. Međutim kod njega se ta depresija odražava na jedan čudan način. Obojica imamo 19 godina, 4. srednje smo što bi se reklo najbolje godine. Tip je doslovno nezainteresovan za svijet oko sebe( ne interesuju ga cure, nema nikakav hobi, ne razmišlja ni o čemu bukvalno pasivan je potpuno). Imam osjecaj da mu je mozak atrofiro lol. S tipom se nema o čemu pričat. Međutim možda bi se to i moglo riješiti da tip nije pretjerano samouvjeren. U toj samouvjerenosti napravio je niz grešaka u životu koje su ga mnogo koštale. Činjenica je da ima malo i lude roditelje. Otac mu je tip koji mu nikad nije pokazao emocije( pričao mi je čak i kako ga njegov otac nikad nije zagrlio) a mati mu je polumafijas( trguje svim i svacim). Probao sam s njim razgovarat međutim lik samo kaže znam da imam problem i apsolutno mu bude svejedno šta pričam. U zadnje vrijeme izbjegava muško društvo već se druži s drugiracama iz razreda. Problem je što je tvrdoglav ko mazga i ne vidi nužnost rješavanja te depresije. Zadao je sebi cilj da završi fakultet elektrotehnike a u školi prolazi sa 2. Taj tip ima sve predispozicije da propadne u životu zbog svoje pasivnosti i toliko mi je krivo zbog toga što odbija pomoć. Ima li iko ideju kako da rijesim taj problem? Želja mi je da ga pretvorim u produktivnu osobu i prije svega osobu koja zna razmišljat unaprijedm. Želim da mu pomognem svim silama zato što se tom tipu crno piše u životu.....
Otkud znaš da je depresivan? Možda je samo povučena osoba. Za depresiju je potrebna dijagnoza.Možda bi mu pomogao razgovor sa nekim psihologom... , ali za to je potrebno da sam oseća i prihvata da ima neki problem i da se želi posvetiti rešavanju.
P. S. Najgore što možeš uraditi ako ti je prijatelj, jeste da mu okreneš leđa!Sve drugo možeš (msm, na pomoć) u granicama svojih mogućnosti.
 
Pozdrav. Imam sljedeci problem. Imam prijatelja koji je depresivan. Međutim kod njega se ta depresija odražava na jedan čudan način. Obojica imamo 19 godina, 4. srednje smo što bi se reklo najbolje godine. Tip je doslovno nezainteresovan za svijet oko sebe( ne interesuju ga cure, nema nikakav hobi, ne razmišlja ni o čemu bukvalno pasivan je potpuno). Imam osjecaj da mu je mozak atrofiro lol. S tipom se nema o čemu pričat. Međutim možda bi se to i moglo riješiti da tip nije pretjerano samouvjeren. U toj samouvjerenosti napravio je niz grešaka u životu koje su ga mnogo koštale. Činjenica je da ima malo i lude roditelje. Otac mu je tip koji mu nikad nije pokazao emocije( pričao mi je čak i kako ga njegov otac nikad nije zagrlio) a mati mu je polumafijas( trguje svim i svacim). Probao sam s njim razgovarat međutim lik samo kaže znam da imam problem i apsolutno mu bude svejedno šta pričam. U zadnje vrijeme izbjegava muško društvo već se druži s drugiracama iz razreda. Problem je što je tvrdoglav ko mazga i ne vidi nužnost rješavanja te depresije. Zadao je sebi cilj da završi fakultet elektrotehnike a u školi prolazi sa 2. Taj tip ima sve predispozicije da propadne u životu zbog svoje pasivnosti i toliko mi je krivo zbog toga što odbija pomoć. Ima li iko ideju kako da rijesim taj problem? Želja mi je da ga pretvorim u produktivnu osobu i prije svega osobu koja zna razmišljat unaprijedm. Želim da mu pomognem svim silama zato što se tom tipu crno piše u životu.....
Amko ti je stalo do te osobe druzi se sa njime.
I eto to je najbolja pomoc, biti prijatelj.
 
mene je fascinirao deo Otac mu je tip koji mu nikad nije pokazao emocije( pričao mi je čak i kako ga njegov otac nikad nije zagrlio) ja ovo ne mogu da razumem.
Tu je po meni ostecen za ceo zivot da je "drvo" u medjuljudskim odnosima.

Ako nece pomoc nemoj da mu je nudis.

Ne znam da li sam sreo osobu koju roditelj da ne kazem tata nikada nije zagrlio :sad2: :

Mene je otac zagrlio jedino kad sam otišao u vojsku. A i to je bio neki poluzagrljaj, što bi rekao Vučić.
U fazonu - ajd, bud' dobar.
Ne smatram da sam zbog toga išta oštećen. Šta ima ko da me grli? Pogotovo otac. Otac neka bude - otac. Autoritet, uzor, dobar primer i jak oslonac. A ništa ne treba da me grli.
Boga ti, nije ga grlio otac pa mu sad nešto fali... :roll: pa dal je muško il je p**ka
 

Back
Top