Kako podneti...

e, vidiš, meni je bez veze takvo rezonovanje. kad sam se ja useljavala sa svojim momkom, njegovi drugovi su bili u tako nekom fazonu, i sve neki komentari tipa "neće moći više da bleje kod njega do kasno u noć" ( - pa, ako im se bleji, oni sad bleje kod nekog drugog, a ponekad i on ume baš da izbleji s njima), "neće više moći da vijaju ribe zajedno" ( - u, wow! mislim, kakvi su oni to drugovi, ako ne cene to što je on srećan u vezi, nego žele da vija ribe? ), "on se sad promenio" ( - da, jeste, na neki način se promenio, ali to je normalno, ljudi se menjaju stalno u toku života, a i on se uopšte nije promenio nagore, već nabolje. a i da ne bude zabune, promenio se u suštini u sledećem: sad ima ustaljeni ritam leganja i ustajanja, što mu je pomoglo da se bolje organizuje u svojim obavezama, pa i ako to znači da se (možda) viđa malo ređe sa njima, to ni ne utiče na kvalitet druženja, jedino što manje provode praznog vremena zajedno, malo ozbiljnije shvata svakodnevne obaveze,... - sve su to stvari koje utiču na njega samog i posredno na mene jer živim s njim; ali ne mislim da bi trebalo da budu važne njegovim drugovima, jer nisam mišljenja da on može da im bude dobar prijatelj jedino ako živi sasvim isti život kao i oni, to je plitko, pravo prijateljstvo ne zavisi od toga... )
 
Pa nije valjda sve u udaji majku mu! Sto se sekiras ti si svoj covek! Ides svojim putem! Ko da se svaki od njih usrecio sto se udo;) Nego su svi isli kud svi tud i mali mujo! Ti si najveca faca! Najhrabriji si od svih! Svaka ti cast!!!!!
 

Back
Top