Tih primera može da bude mali milion, tipa zakačio je tvrdo povezanom knjigom čije su stranice bile očuvane kao da nikada nije bila otvorena o nešto ili prošla je prstima kroz njegovu talasastu, smeđu kosu itd... nebitno. Poenta je u uključivanju više vrsta... stimulansa, a najbolje ako se to odradi tečno, kroz radnju.
Ono što sam naučio je da taj kvalitet, sposobnost da se napravi slika u glavi čitaoca, ili kako to Amerikanci kažu on the spot quality, dolazi od shvatanja da su bitni i slika, i zvuk, i mirsi, i teksture, i pokreti... da opisi budu raznovrsni, na taj način. Ne nužno uvek, ali ne treba to zaboraviti.
Nego, pročitao sam upravo neku knjigu i oduševio sam se kako je pisac efektno opisao lika u par rečenica, i to je bilo to. Pošto je sporedan lik, nije ga više opisivao, ali tih par rečenica je bilo sasvim dovoljno. I sada ću da nađem gde je taj opis i da ti prekucam ovde. Ne mrzi me.