Kako opisati odecu i obucu knjizevno

Baby Yoda

Contributor
Poruka
21.753
Oduvek sam imao problem sa opisom odeće i obuće. Prvo i osnovno, nisam neki ekspert i ne razumem se mnogo u to. Drugo, čak i da znam, kako uopšte dočarati nekome da dok čita on stvarno "vidi" stvari baš onakvim kakvim sam ih opisao? Recimo, kako bi ste opisali šta ova osoba nosi:

05400592ac5ec9dc524baf6939b5609b.jpg
 
Možda prvo krenuti sa savladavanjem različitih nijansi boja... boje su izuzetno moćne u deskripcijama.
Onda naučiti da postoji ne tako mnogo različitih, a ipak uobičajenih vrsta tkanina, suštinski;
Tkaninu možemo opisivati sa mnogo prideva jednom kada je dotaknemo (Što da je i ne obučemo?), i utvrdimo teksturu uživo sa živim zanimanjem.
Nakon toga svega dolazi i stanje materijala- i trajno i momentalno.
Naravno da će čitalac uvek imati određeno preimućstvo, a i svoje lične izbore dok čita, jer možda ne zna šta su baršunasta rebra somota na kom su se neka od dugotrajne upotrebe i trenja slepila, utisla potpuno u osnovu, i usijala kao da su umazana uljem... ili kao da su poželela da liče na kinesku svilu.

:)
 
recimo da nije preterano bitno opisati šta ko nosi ako nekako nije bitno za radnju u sceni koju opisuješ...Fokusiraš se samo na ono štro je bitno da se skrene pažnja na to da ta odeća nekako naglašava nečiji status(ono bogat ili siromašan,ili pripada nekoj posebnoj grupi) ili za predstavljanje lika da se dočara indiviodualni neki stil,uskus,ili nedostatak ukusa ako želiš da bude malo šaljivo...znači samo se fokusiraš na ono što je najbitnije da se naglasi ko ili šta taj lik jeste a ostalo samo u prolazu pomeneš.
Evo recimo da je ovaj lik alhemičar(na to mi liči),i prvi put se pojavljuje i treba da se predstavi čitaocu,ja bih to ovako:
"Čim se pojavio,po torbicama i bocicama očigledno punim sastojaka koje je nosio za pojasom opasanim preko maslinaste,obične tunike,koji je polu pokrivao dvobojni plašt,pričvršćen bronzanom kopčom,svima je bilo jasno da je alhemičar..."
 
Ја, лично, бих то у епизодама, кад је шта потребно. Не волим дугачке и детаљне описе дуже од неколико редова.

Mislim da je ovo sjajan savet. Suvoparni opisi smaraju, i gotovo da garantuju da čitalac neće lepo formirati sliku u glavi.

Deo po deo, i po mogućstvu u kombinaciji sa nekom radnjom, dešavanjem, pokretom, zvukom, nečim.

Banalan primer bi bio "vetar koji ih je šibao punom snagom tek kada su se približili ivici litice podigao je čisto beli, pamučni plašt do zlatnog, ornamentima ukrašenog štitnika na njegovom levom ramenu" ili "zrak svetla koji se teškom mukom probijao kroz malenu rupu u zidu pećine otkrio joj je raznolikost i dubinu boje napitka u bočici zakačnoj za njegov opasač, podsećajući je na okean".

Sada, ukoliko situacija iz nekog razloga zahteva da se odeća, ili kompletna pojava lika uključujući i odeću, opiše odjednom... ja bih išao prvo na opšti utisak, pa na detalje zbog kojih je taj opšti utisak stečen.

Uzmimo lika iz uvodnog posta za primer. Prvo bih naglasio neodređenost njegove pojave, u smislu da čoveku na prvu loptu ne može biti jasno da li je lik ratnik, ili mag, ili oba. Onda bih se igrao sa kontrastom braon i belog, začinjenim zlatnim detaljima. Takođe možda i sa kontrastom staleža, u smislu da beli plašt koji je prebačen preko njegovog levog ramena deluje prilično... aristokratski, i dosta je... beskompromisan, dok braon deo njegove odeće asocira na nekoga ko se skriva od nečega, i tako dalje.

U svakom slučaju, gledao bih da kao primarnu stvar istaknem opšti utisak koji pojava lika ostavlja na mene, a detalje bih opisivao nakon toga, i verovatno samo one bitne za priču, jer i da moram da opišem lika odjednom, gledao bih da to uradim sa što manje reči.
 
recimo da nije preterano bitno opisati šta ko nosi ako nekako nije bitno za radnju u sceni koju opisuješ...Fokusiraš se samo na ono štro je bitno da se skrene pažnja na to da ta odeća nekako naglašava nečiji status(ono bogat ili siromašan,ili pripada nekoj posebnoj grupi) ili za predstavljanje lika da se dočara indiviodualni neki stil,uskus,ili nedostatak ukusa ako želiš da bude malo šaljivo...znači samo se fokusiraš na ono što je najbitnije da se naglasi ko ili šta taj lik jeste a ostalo samo u prolazu pomeneš.
Evo recimo da je ovaj lik alhemičar(na to mi liči),i prvi put se pojavljuje i treba da se predstavi čitaocu,ja bih to ovako:
"Čim se pojavio,po torbicama i bocicama očigledno punim sastojaka koje je nosio za pojasom opasanim preko maslinaste,obične tunike,koji je polu pokrivao dvobojni plašt,pričvršćen bronzanom kopčom,svima je bilo jasno da je alhemičar..."
Fenomenalno. Eto, to je ono sto mi nedostaje, razumevanje pristupa. Kada sam citao prvu knjigu o witcheru, odmaj je krenuo opis lika, ne preterano detaljan. Gde su macevi, sta ima na gornjem delu tela, jedna recenica.
Mislim da je ovo sjajan savet. Suvoparni opisi smaraju, i gotovo da garantuju da čitalac neće lepo formirati sliku u glavi.

Deo po deo, i po mogućstvu u kombinaciji sa nekom radnjom, dešavanjem, pokretom, zvukom, nečim.

Banalan primer bi bio "vetar koji ih je šibao punom snagom tek kada su se približili ivici litice podigao je čisto beli, pamučni plašt do zlatnog, ornamentima ukrašenog štitnika na njegovom levom ramenu" ili "zrak svetla koji se teškom mukom probijao kroz malenu rupu u zidu pećine otkrio joj je raznolikost i dubinu boje napitka u bočici zakačnoj za njegov opasač, podsećajući je na okean".

Sada, ukoliko situacija iz nekog razloga zahteva da se odeća, ili kompletna pojava lika uključujući i odeću, opiše odjednom... ja bih išao prvo na opšti utisak, pa na detalje zbog kojih je taj opšti utisak stečen.

Uzmimo lika iz uvodnog posta za primer. Prvo bih naglasio neodređenost njegove pojave, u smislu da čoveku na prvu loptu ne može biti jasno da li je lik ratnik, ili mag, ili oba. Onda bih se igrao sa kontrastom braon i belog, začinjenim zlatnim detaljima. Takođe možda i sa kontrastom staleža, u smislu da beli plašt koji je prebačen preko njegovog levog ramena deluje prilično... aristokratski, i dosta je... beskompromisan, dok braon deo njegove odeće asocira na nekoga ko se skriva od nečega, i tako dalje.

U svakom slučaju, gledao bih da kao primarnu stvar istaknem opšti utisak koji pojava lika ostavlja na mene, a detalje bih opisivao nakon toga, i verovatno samo one bitne za priču, jer i da moram da opišem lika odjednom, gledao bih da to uradim sa što manje reči.
Sjajni primeri. Zaista predivan pristup u docaravanju lika u prvom postu.

Hvala na savetima. Sad mi je dosta jasnike kako to uciniti.
 
Sjajni primeri. Zaista predivan pristup u docaravanju lika u prvom postu.

Hvala na savetima. Sad mi je dosta jasnike kako to uciniti.
Tih primera može da bude mali milion, tipa zakačio je tvrdo povezanom knjigom čije su stranice bile očuvane kao da nikada nije bila otvorena o nešto ili prošla je prstima kroz njegovu talasastu, smeđu kosu itd... nebitno. Poenta je u uključivanju više vrsta... stimulansa, a najbolje ako se to odradi tečno, kroz radnju.

Ono što sam naučio je da taj kvalitet, sposobnost da se napravi slika u glavi čitaoca, ili kako to Amerikanci kažu on the spot quality, dolazi od shvatanja da su bitni i slika, i zvuk, i mirsi, i teksture, i pokreti... da opisi budu raznovrsni, na taj način. Ne nužno uvek, ali ne treba to zaboraviti.

Nego, pročitao sam upravo neku knjigu i oduševio sam se kako je pisac efektno opisao lika u par rečenica, i to je bilo to. Pošto je sporedan lik, nije ga više opisivao, ali tih par rečenica je bilo sasvim dovoljno. I sada ću da nađem gde je taj opis i da ti prekucam ovde. Ne mrzi me. :lol:
 
Tih primera može da bude mali milion, tipa zakačio je tvrdo povezanom knjigom čije su stranice bile očuvane kao da nikada nije bila otvorena o nešto ili prošla je prstima kroz njegovu talasastu, smeđu kosu itd... nebitno. Poenta je u uključivanju više vrsta... stimulansa, a najbolje ako se to odradi tečno, kroz radnju.

Ono što sam naučio je da taj kvalitet, sposobnost da se napravi slika u glavi čitaoca, ili kako to Amerikanci kažu on the spot quality, dolazi od shvatanja da su bitni i slika, i zvuk, i mirsi, i teksture, i pokreti... da opisi budu raznovrsni, na taj način. Ne nužno uvek, ali ne treba to zaboraviti.

Nego, pročitao sam upravo neku knjigu i oduševio sam se kako je pisac efektno opisao lika u par rečenica, i to je bilo to. Pošto je sporedan lik, nije ga više opisivao, ali tih par rečenica je bilo sasvim dovoljno. I sada ću da nađem gde je taj opis i da ti prekucam ovde. Ne mrzi me. :lol:
Hvalaaa. Citao sam dostojevskog, ali on preteruje u opisima. I pejzaza i ljudi. To je roman za sebe. Iks-de
 
Evo kako to radi Dejvid Morel, majstor svog zanata:

"Prvi muškarac bio je visok i mišićav, građa koja je samo naglašavala njegov sajber izgled. Bio je ćelav. Glava, lice i deo vrata koji se video iznad jakne bili su crveni, plavi i zeleni od tetovaže ispletene od nepoznatih oblika".

I to je to. Znajući iz radnje pre toga da lik nosi naočare za noćno osmatranje, slika je... sasvim dovoljna.
 
Fenomenalno. Eto, to je ono sto mi nedostaje, razumevanje pristupa. Kada sam citao prvu knjigu o witcheru, odmaj je krenuo opis lika, ne preterano detaljan. Gde su macevi, sta ima na gornjem delu tela, jedna recenica.
Da,Sapkovski to dobro radi.
Najbitnije je da razmisliš o tome koji utisak o tom liku želiš da stvoriš čitaocu i onda opisuješ detalje koji su bitni da se to saopšti.Ne moraš da se fokusiraš mnogo na sve delove odece koje ima na sebi ako nisu bitni da se nekako saopšti nešto o liku.
Inače to isto važi i za opisivanje nečijeg izgleda,ne mora nešto preterano da se ide u detalje ako nešto nije naročito upečatljivo ili ima neki značaj...

Inače uopšte kad opisuješ bilo šta gledaj da to ima neki značaj...ne bitno da li je bitno za celokupnu radnju ili samo da se stvori neka određena atmosfera...ono što pomeneš mora da ima neku svrhu,bilo kakvu.

Kad se mnogo opisuju detalji,naročito oni koji nisu bitni to brzo smori i nije zanimljivo za čitanje...Ovako daš čitaocu dovoljno detalja da može da sklopi neku sliku u glavi ali ga ne opterećuješ previše sitnicama koje nemaju neki veći značaj.
 
Hvalaaa. Citao sam dostojevskog, ali on preteruje u opisima. I pejzaza i ljudi. To je roman za sebe. Iks-de
Има писаца који пола странице описују само одећу. Има и неких код које описи иду по неколико страница.
А Достојевски је одличан, баш описује кад треба, шта треба и колико треба.
 
Црна пустињакињо, докле да се навикаваш :roll:

"...и отишла је окренувши се на пети. Није ни приметила да је лепршави, црни шал од муслина из Даке остао да лежи у прашини тврђавских врата
стапајући се са тамом која је падала по белим зидинама Старог града. Протрљао је очи с неверицом гледајући у мрак док је под прстима осећао меки додир тканине, несвестан тренутка када се сагнуо да подигне заостали траг, немо сведочанство да није видео утвару. Или можда јесте... " икс де

:lol::heart:
 

Back
Top