Kako je nastala pesma „Kreće se lađa francuska“

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
392.670
Pesma „Kreće se lađa francuska“ postoji u nekoliko verzija. Svako joj je nešto dodavao, ali je njena poruka jasna – francusko plovilo vodi u spas srpske vojske.
Francuska je pružila najveću pomoć Srbiji u njenim najtežim danima tokom Prvog svetskog rata.

Prvobitno opredeljenje da se srpska vojska izvuče u severnu Afriku je promenjeno i evakuacija je izvršena na Krf. Ipak je dobar deo srpskih vojnika prebačen u tuniski grad Bizertu, a kasnije su tu stizali i dobrovoljci iz Amerike da bi se pripremili za odlazak na Solunski front.

Ovde su lečeni srpski ranjenici sa Solunskog fronta – kroz logore, kasarne i bolnice u Bizerti prošlo je oko 60.000 (po popisu 61.260) srpskih vojnika i oficira.
Od samog dolaska Srbima je posvećivana velika pažnja, a posebno se isticao komandant baze u Bizerti admiral Emil Geprat, koga su srpski vojnici prozvali „srpskom majkom“.

Svaki put pred strojem srpskih vojnika ili prilikom obilaska u bolnicama pozdravio ih je sa: „Pomoz’ Bog, junaci! Da li vam šta treba?“
 
ladja-francuska.jpg
 
Sa Solunskog fronta, iz solunske luke, francuski brodovi su prevozili ranjene i bolesne Srbe na lečenje u Francusku, a srpski vojnici su pevali:

More je plavo, široko.
Široko, plavo, duboko.
Nigde mu kraja videti.
Ne mogu misli podneti.
Lađa se kreće francuska
Sa pristaništa solunska.

Transport se kreće Srbadi,
Srbadi braća bolesni.
Svaki se vojnik borio,
U rovu slavu slavio.
Srećan se Bogu molio,
Da bi se kući vratio.

Radosti nema ni za tren
Naiđe švapski sumaren.
Svi mole Svetog Nikolu,
Njegovu silu na moru.

Putujem tužan, žalostan,
Pomislih: Bože, nisam sam.
I moja braća putuju,
Da sa mnom zajedno tuguju.
 
Ovo je samo jedna od verzija ove pesme, a ima ih nekoliko. Svako je nešto dodavao, ali je poruka jasna – francuska lađa vodi u spas,
ali na putu prete švapski sumareni i samo Sveti Nikola, sa svojom silom na moru, može pomoći da se srećno vrate svojim kućama.

Autor teksta pesme, a verovatno i melodije, jeste pešadijski pukovnik Branislav Milosavljević. Izvorni naslov ove pesme je „Izgnanici“ i ona je prvi put objavljena u zbirci „Mač i lira“ iz 1922. godine. U izdanju iz 1930. u napomeni ističe se da se „ova pesma danas svima poznata peva se sa izmenjenim tekstom“.
 
Drugu verziju pesme, koja se završava rečima „Živela bratska sloboda! Živela bratska Francuska!“, je odmah posle rata objavio i Nikolas Balon,
pariski muzičar koji je i komponovao rondo na ovu temu. Ona je snimljena na gramofonskoj ploči „Veliki rat“ i peva je srpski vojnik Živan Vasić.

Nastala je uoči velike ofanzive pod komandom francuskog maršala i vrhovnog komandanta na Solunskom Franša D’Eperea, kada su na Vardaru, tom grudobranu od austrougarske vojske, zbog nedostatka prave sanitetske službe ranjenici, među njima i srpski, bili izvlačeni sa ratišta i brodovima prevoženi u dobro opremljene bolnice južne Francuske.
 
Britanci i Francuzi su se dosta izblamirali na Solunskom frontu.
Bitka kod Dojrana 1916: Bugari smlatili 45.000 Francuza i Britanaca koji su imali 400 topova. Imali 3-puta veće gubitke od Bugara.

Bitka kod Monastira 1917: Bugari porazili 5 francuskih divizija, francuski gubici iznosili su 14.000 poginulih i ranjenih.

Bitka kod Dojrana 1917: 30.000 Bugara sa manjim brojem topova, minobacača i mitraljeza u odnosu na Britance smlatilo 45.000 Britanaca. Britanci su imali 6-puta veče gubitke.

Bitka na Crnoj reci 1917: 40 bugarsko-nemačkih bataljona sa 34 baterija i 246 mitraljeza smlatilo 69 bataljona Francuza i Italijana koji su imali 100 baterija i 515 mitraljeza.

Bitka kod Dojrana 1917: 75.000 Britanaca popušilo protiv 35.000 Bugara. Britanski gubici bili su skoro 3-puta veći od bugarskih.


Zapadni Saveznici su poraženi kod Krivolaka, Kosturina, Dojrana ( tri puta - 1916, 1917 i 1918), Strumi, na Crnoj reci (1917)...
 
Srpske pobede na Solunskom frontu: Florina, manastirska ofanziva, Kajmakčalan,Crna reka (1916), Skra-di-Legen, vardarska ofanziva.
E kad pomenu Kajmakčalan. Ja sad to nisam proveravao ali kažu da je vrh Kajmakčalana dva metra niži nego 18-e, da ga skratila srpska artiljerija, ali ovo uzmi s rezervom jel nisam istraživao.
 
Bugarski gubici na Kajmakčalanu iznosili su 8-10+ hiljada. Imali su veće gubitke nego na Krivolaku (5.877), Kosturinu (400), u svim bitkama kod Dojrana (5.577) - 1916 ,1917 i 1918 zajedno, Crnoj reci (1.626) 1917.
Na svaku bugarsku granatu, Srbi ispaljivali 4. Šumadijska divizija probila front u dužini od par kilometara a u celoj Evropi on je bio dugačak preko hiljadu kilometara. Gubici Šumadijske divizije su bili toliki da je posle proboja išla u pozadini i služila kao popuna ostalima.
 
Na svaku bugarsku granatu, Srbi ispaljivali 4. Šumadijska divizija probila front u dužini od par kilometara a u celoj Evropi on je bio dugačak preko hiljadu kilometara. Gubici Šumadijske divizije su bili toliki da je posle proboja išla u pozadini i služila kao popuna ostalima.
Bez obzira koliki su bili gubici Šumadijske divizije, bila je toliko velika, da se mogla i dalje boriti. U njenim redovima bilo je na desetine hiljada vojnika.
 

Back
Top