Kako je funkcionisala Jugoslavija???

Vidimo sada da Srbija ima skoro milion u javnom sektoru zaposlenih i na pragu je bankrota jer država njih plaća u proseku 500 evra po zaposlenom, a deficit i dug samo skače.
Kako je Jugoslavija funkcionisala sa bar 70% nacije koja je bila pod državnim jaslama ceo život?
Koji je prihod država tu uopšte imala, ako su svi bili u državnim firmama?
I dug joj je bio manji no sad samo od Srbije, o Hr. da ne govorim, dug sadašnje "Juge" je preko 100 milijardi dolara, a tada u najgorem periodu je bio 25 milijardi, a BDP 150 milijardi.

tema ti je pristrasna jer si vec na pocetku poceo da stvaras sliku iz neproverenih informacija. sadasnja situacija u srbiji nema nikakve veze sa titom vec sa privatizacijom od 1992.
juga je imala oko 20 miliona ljudi, gde si nasao podatak: "70% nacije koja je bila pod državnim jaslama ceo život?"

ljudi su radili u fabrikama i te fabrike su profitirale, ako hoces da kazes da su sve te fabrike bile na drzavnim jaslama, nisu, bolnice i vojska i skole jesu na drzavnim jaslama, ali fabrike izdrzavaju same sebe. to ti je ujedno odgovor i na: Koji je prihod država tu uopšte imala, ako su svi bili u državnim firmama?

ako su svi bili u drzavnim firmama, ne znaci da je profit svake firme isao u dzep drzave, onda niko ne bi morao da placa porez, plate nije delila drzava nego firme u kojima su ljudi radili. da je sav profit isao drzavi, onda bi drzava mogla da daje svima jednake plate, sto je ideal komunizma (sprecava se grabezljivost za bolju funkciju koja donosi bolju platu i time se iskorenjuje korupcija u partiji), kao sto znas, ljudi nisu imali jednake plate, dakle, firme su davale plate zavisno od svog profita.
moj otac kao vodja grupe radnika (sa visom skolom) je imao platu kao cistacica u elektrodistribuciji. to znaci da je cistacica imala super platu ako je radila u boljoj firmi. dakle, ljudi nisu bili ekonomski ravnopravni i nismo ziveli u komunizmu vec u socijalizmu. ako si imao vezu da se zaposlis u boljoj firmi, imao si bolji zivot.

korisnik kapelnik je dao odlican odgovor.
ukratko: ekonomija je bila bolje organizovana u socjalizmu nego u kapitalizmu (kapitalizam je krenuo od miloseviceve privatizacije 1992). srbija danas ne posluje dobro kao za vreme tita, delom zbog toga sto je omoguceno direktorima da kradu pare i akumuliraju privatan kapital. to nisu mogli za vreme tita, mogli su da krkaju u hotelu ali rucak ne kosta milion evra koliko danas ukradu. i za vreme tita nisu mogli da uniste fabriku da bi je otkupili za male pare, tako nesto nije postojalo. srbija je propala zbog direktora (kapitalistickih) partija u zadnjih 25 godina. a policija ih ne dira jer ne kradu samo za sebe nego i za SPS, DS, SNS, itd. zato je radnik u srbiji siromasan.


 
tema ti je pristrasna jer si vec na pocetku poceo da stvaras sliku iz neproverenih informacija. sadasnja situacija u srbiji nema nikakve veze sa titom vec sa privatizacijom od 1992.



[/COLOR]

Naproiv. Sadašnja situacija je posledica nasilnog menjanja sistema 1945 te podržavljenja i otimanja privatne svojine. Bilo bi logično da se upitaš čemu ta privatizacija 1992 :). Šta se to moralo privatizovati i zašto je točak ekonomije morao da se vrati na 1945 i gde je to napravljena najteža greška čije posledice još nismo u stanju da saniramo ? Uostalom, ni restitucija još nije gotova, a tu otimačinu će plaćati neke nove generacije . Ni krive ni dužne
 
Kako je funkcionisala bivsa Jugoslavija.Odgovor je veoma lak.Tito je vladao diktatorski,u vremenu,kada su dve najvece svetske sile,SAD i SSSR bile u veoma
zaostrenom hladnom ratu.Godine 1948 Neprikoslovljeni Vodja komunistickog dela sveta (kojem je pripadala i Jugoslavija) postavlja Titu Ultimativ:ili ces slusati mene
ili te odbacujem,kao dela naseg komunistickog sveta.Tito,bolesni autokrata,odbija da se pokori Staljinu (ne zato,sto je bio bolji od njega),jer je zeleo da vlada
samostalno,kao suverenu diktator.
Nije tačno.
Prvo, niko nije video tu rezoluciju Informbiroa, ona je više pretpostavka koja se koristi kao izgovor za veštačko odvajanje Srba od Rusa što je i bio Titov politički zadatak naručen sa zapada. Kada god je neko u istoriji radio preko svojih agenata na odvajanju Srba od Rusa uvek je izmišljao nekakav proizvoljan povod počev od karađođra pa nadalje.

Kako nije imao drugog izbora,on okrece krmu Jugo-broda,prema zapadnim silama.Drzavama zapadnog bloka,Titov "salto mortale"
doso je kao kec na jedanaest.Odmah su poceli,da mu daju nepovratne dolarske zajmove (u pocetku) a kasnije,ogromne zajmove,sa grejs periodom od trideset
godina.Tito,koji je tada vec imao 67 godina zivota,mudro je zakljucio:uzimacu kredite,koliko god mi budu odobravali,i onako,otplta ce poceti tek nakon moje smrti.
Tako je zaista i bilo.E sada neuki narod kaze:bas smo dobro ziveli pod Titom.A neznaju,da su nam posle njegove smrti,oprostili 8O% dobijenih kredita.Da toga
nije bilo,mi danas ne bi imali ni suvog hleba da jedemo.
Nije tačno. Neuk je onaj ko naseda na tu podmetačinu.
Ti zajmovi uopšte nisu bili ogromni a vala nisu ni bili potrebni osim kao način da se kasnije uguši naša do tada sve jača privreda. Naprotiv, ogromne su bile zarade naših preduzeća svih segmenata podstaknutih ekonomskim rastom koji je proizvodila naša vojna industrija i vojnotehnička saradnja sa drugim prijateljskim zemljama. Sa zapadom nismo imali skoro nikakvu saradnju na ovom polju. To najbolje pokazuje da je ukupna vojno-tehnička pomoć zapadnih zemalja u periodu 1951-1958 iznosila samo760.000 $!

Jugoslovenska vojna industrija je ostala jedna od najpropulzivnijih grana industrije, koja je imala izuzetan uticaj na sve ostale grane industrije, naročito u smislu osvajanja novih tehnologija ali i u smislu osvajanja novih tržišta, posebno u prijateljskim zemljama kojih je bilo mnogo.
Dovoljno je samo spomenuti jednu jedinu od svih tih nesvrstanih i ostalih zemalja s kojima smo imali saradanju a to je Irak, pa da cela slika postane mnogo jasnija i da se zaborave mitovi o zajmovima.

Privredna saradnja s Irakom, tokom pretposlednje decenije prošlog veka, započela je prodajom nekih proizvoda vojne industrije, nastavila se izgradnjom serije vojno-industrijskih kompleksa «KOL 1-15», zatim se ukazala potreba za auto-putevima, radničkim naseljima... Pošto su se naše firme dokazale na ovim vojno-industrijskim projektima, na red su došli i hoteli i mnogi drugi civilni objekti. Tako je za samo deset godina, SFRJ ostvarila bruto-prihod od preko 38 milijardi dolara, i to samo od te jedne zemlje (a bilo ih je još mnogo), što skoro dvostruko premašuje tadašnji državni dug. Dakle, slobodno se može reći da je glavni razlog visokog standarda koji se obično zlurado pripisuje «dobrom životu na račun dugova koje sada plaćamo», bio upravo ogroman izvoz roba i usluga (pre svega na polju vojne tehnike), što treba zahvaliti pre svega visoko-razvijenom vojno-industrijskom kompleksu.
Nije tačno da su nam oprostili dugove naprotiv čim je tito umro oni su tražili da im po ubrzanom režimu otplaćujemo harač jer im se žurilo da nas što pre opljačkaju.

Komunjare" kako ih amateri podrugljivo nazivaju su radile i gradile. Njihova tadašnja preduzeća su proizvodila, gradila, izvozila, trgovala, direktno finansirala izgradnju i sopstvenim novcem kupovala stanove za svoje zaposlene. Niko ništa nije poklanjao!

Da napomenem da su srpska spoljnotrgovinska preduzeća kao i građevinska preduzeća stvarala takođe veliki profit za državu. Srpska preduzeća su gradila po celom Jadranu, hotele, odmarališta, infrastrukturu, srpski instituti su vršili ispitivanja i srpska industrija je bila motor razvoja. Spoljno trgovinska preduzeća su ostvarivala basnoslovni profit.
Moj pokojni ujak je bio na čelu jednog spoljnotrgovinskog preduzeća koje je početkom sedamdesetih ostvarivalo ogromne profite za državu. To su bili mnogomilionski ugovori za koje je on bio odgovoran. Onda je jednog dana prosto stiglo političko naređenje sa vrha od Tita i njegovih spoljnih saradnika da se sva ta srpska preduzeća koja dobro posluju imaju istovremeno ugasiti. Tek tako.

Isto tako donošenjem Kardeljevog zakona o OUR-ima tj. organizacijama udruženog rada 1976. sprovodi se u delo sve što su ustaše zatražile tokom maspoka 71. Sve ono što su srpska preduzeća gradila u Hrvatskoj, sve ono što su Srbi izgradili na Jadranu sada postaje samostalni hrvatski OUR i Srbi gube svoj resurs, svoju zaradu, svoj kapital i jednom rečju bivaju opljačkani!

Tito je bio veliki manipulator.Njemu je bilo vazno,da vodi raskosan slatki zivot.Kao i nekada Francuski
kralj "sunce" Luj XIV i on je mislio;Posle mene -potop ! Sve ove jade,kojima smo sada izlozeni,koreni se nalaze u uzasno losoj vladavini J.Broza (ako mu je to,stvarno ime).On je unistio selo.On je doveo seljake (prinudno) u grad.Napravio od njih radnike --robove,koji se danas nlaze u bezizlaznoj situaciji.On je stvorio
ogroman oficirski kadar (kako bi ga cuvali) dao im enormno visoke plate i penzije.Sadasnja vlast,nezna sta sa njima da radi,jer pritiskaju budzet,svojim primanjima
Mi imamo vise aktivnih i penzionisanih pukovnika,nego sto neka zemlja,slicna po broju stanovnika,ima vojnika.
Nije tačno. Jeste on bio manipulator ali njegova politika je bila od spolja naručena da bi uništila sistem ( tzv. komunistički) koji je bio suprotan interesima svetskih pljačkaša. Normalno da je posle njega bio potop kad je "potop" i bio njegov zadatak naručen sa zapada.
Tačno je da su seljaci došli u grad ali su oni i pre toga gajili neverovatan animuzitet prema građanima jer su im zavideli smatrali su da ih građani i kulaci eksploatišu, a tako je bilo u Kraljevini, za građane su seljaci imali niz pogrdnih naziva: " crevari", "proždrljivci" itd. i to su ti isti koji su hteli pošto poto u grad da i sami postanu "crevari". Jeste da im je Tito to omogućio ali ih niko nije naterao bar ništa više nego što ih je na to terao prethodni sistem. Štaviše su baš u vreme prve Jugoslavije seljaci imali jako loš položaj za koji su krivili stanovnike gradova i tadašnji sistem i žudeli da napuste selo. Selo je unazađeno još u vreme prve (kraljevine) Jugoslavije a u drugoj tzv. titovoj su stvoreni jaki poljoprivredni kombinati i instituti koji su zapošljavali seljake a i pomagali tzv, individualne proizvođače a zajedno imali vanrednu proizvodnju koja je namirivala celu zemlju i još izvozila niz poljoprovrednih proizvoda u svet.
Selo je uništeno iz drugih razloga. Uostalom to su isti razlozi kojima su svetski pljačkaši našu celu državu uništili.
Radnici nisu onda bili robovi nego su danas postali robovi i ne samo oni. Tada su imali svu slobodu koju nikada pre a ni posle neće osetiti. Bili su zaštićeni, imali su humano radno vreme, humane međuljudske odnose, mogli su da se leče besplatno, da se školuju besplatno, dobijali su stanove od svojih preduzeća. Mogli su da putuju po svetu.
Od svog rada su mogli ne samo da prežive već i da namire duhovne potrebe i da napreduju na društvenoj lestvici.
A danas su svedeni na radnu stoku koja ne može ni da preživi.
 
Poslednja izmena:
Vidimo sada da Srbija ima skoro milion u javnom sektoru zaposlenih i na pragu je bankrota jer država njih plaća u proseku 500 evra po zaposlenom, a deficit i dug samo skače.

Kako je Jugoslavija funkcionisala sa bar 70% nacije koja je bila pod državnim jaslama ceo život?
Koji je prihod država tu uopšte imala, ako su svi bili u državnim firmama?

I dug joj je bio manji no sad samo od Srbije, o Hr. da ne govorim, dug sadašnje "Juge" je preko 100 milijardi dolara, a tada u najgorem periodu je bio 25 milijardi, a BDP 150 milijardi.

Nekada Javni sektor nije značio ono što danas znači tako da pojam "državne jasle" teško da se mogao primeniti na državu SFRJ.
Pre svega današnja država se teško može nazvati državom odnosno našim imanjem i gazdinstvom odnosno imanjem srpskog naroda ili čak srpskih građana. Danas se pod državom podrazumeva neka vrsta kolonijalne administracije koja je u službi stranog privatnog kapitala, stranih banaka i kompanija i pljačke nad našim državnim i privatnim resursima.
Kada je danas neko u javnoj službi taj ima samo dva posla :
1. da prikuplja razne vrste harača i nameta, tj da pljačka i rasprodaje domaće resurse u korist stranih privatnih kompanija i banaka.
2. da brani opljačkani plen, štiti svetske pljačkaše i domaće pomagače od opljačkanih i od njihove reakcije.

U cilju ove druge stavke forsiraju se razna parazitska udruživanja i tzv. ljudska prava, prava manjina i ugroženih i kobajagi socijalne kategorije, socijalni rad i prizemna zabava.
Cilj je etničko i fizičko uništenje nas kao domorodaca kako bi se osigurao i ovekovečio rezultat pljačke nad nama i kako ne bismo jednog dana pokušali da povratimo oteto.
Nekadašnja država je sopstvenim sredstvima proizvodila, radila, gradila, stvarala profit za celo društvo tako da niko nije bio na jaslama ako je u tome učestvovao.
Ai da jeste nije imalo efekta. Danas je taj efekat parazitiranja svesni cilj svetskih pljačkaša.
 

Back
Top