Dionys
Iskusan
- Poruka
- 5.119
Nesposobnost za perspektivu
Govorim u ovom smislu o nesposobnosti za vjeru. Kad posmatramo Miroljuba Pertovica vidimo da se stalno poziva na istorijske dogadjaje kad zeli da pobudi vjeru u to da ce se neki dogadjaj ponoviti "kad budemo zivjeli u skladu sa svetim pismom" i u tom smislu njegovi sljedbenici pozivaju na "dovodjenje u red". Ovi ljudi imaju, dakle, perspektivu u pogledu buducnosti, ponavljanja proslosti na osnovu uzrocno posledicnog niza.
Ta perspektiva djeluje kao cilj koji opravdava sredstva, oni sad rade na fizickoj spremi, zdravoj ishrani i casnom ophodjenju jedni s drugima, jer zele da savladaju velikog neprijatelja, pa cuvaju snagu i brojno stanje u vlastitim redovima. Ako nema ovog stava ljudi obicno okrecu se jedni protiv drugih i nastaje medjusobno iscrpljivanje. To iscrpljivanje se moze sprovoditi i prostim pobijanjem tudje vjere i perspektive, znaci, trazi se nedostatak ili mana u svetom pismu da bi se dovela cjelokupna perspektiva u sumnju.
Ovim psihoterorom najvise se bave ljudi koje zovu "obrazovanima". Zasto bas oni? Zato sto nisu nikad razvili vjeru u to da ce se nesto desiti u buducnosti ako primijene odredjeni recept iz proslosti. Vjerovatno nece vjerovati ni u rezultate vlastitih eksperimenata, jer ih nece definisati u obliku odredjene perspektive, nego ce ih samo povrsno i ovlas opisati spolja.
Ako je vjera manjkava, ali ne sasvim pogresna, onda se moze djelovati i afirmativno tako sto cemo za nedostatke pronaci neku zamjenu, nadogradnju, ispravku.
Medjutim, antifilozofi ce raditi na njenoj razgradnji, kao da sve mora biti 100% ili sve pada u vodu, kao jedan most na kojem je pukla ograda zbog cega treba prestati prelaziti sve mostove. Tako i na ovom forumu vidimo da se pletu teorije o tome da su nam perspektive nesavrsene i da ne treba da ih primjenjujemo u zivotu, nego da ih odbacujemo.
To cini moderni nihilizam. Stajanje drugima na putu, guranjem klipova u tockove. Na ovom se zasniva i moderna otudjenost, jer se svugdje guraju kao autoriteti ljudi koji su potpuno beskorisni, nistarije od ljudi koji razaraju drustvene veze umjesto da ih izgradjuju, sto bi bilo prirodno za autoritete. I opet cete sresti samo one koji su "sputani", koji su u "krizi" i koji zahtijevaju "sazaljenje" za nevolje koje bi neki vjernici rijesili bez problema, prostom primjenom uputstava iz svoje svete knjige. Naravno, u novom zavjetu ne postoje nikakve prakticne upute za rjesavanje bilo kakvih problema, nego samo "krivci" koje treba progoniti. Po njima oni ne treba da rade na sebi, nego ce neko, dakle, "priroda" raditi na njihovim neprijateljima, a medju tim neprijateljima je mnogo ljudi koje nikad ranije nisu sreli licno u zivotu. Tako se radja Cancel Kultura, nepoznati ljudi koji progone druge nepoznate ljude zato sto su nesto rekli ili pomislili. Podloga za nastanak nihilista je ipak morala nastati mnogo ranije, nije se mogla progurati tek tako za jedan vijek. Ona je brizno spremana u obliku novog zavjeta, da bi kasnije samo zbacila religijski veo. Kod prvobitnih nihilista iz romana Dostojevskog se jasno vidi ova veza sa novim zavjetom.
Govorim u ovom smislu o nesposobnosti za vjeru. Kad posmatramo Miroljuba Pertovica vidimo da se stalno poziva na istorijske dogadjaje kad zeli da pobudi vjeru u to da ce se neki dogadjaj ponoviti "kad budemo zivjeli u skladu sa svetim pismom" i u tom smislu njegovi sljedbenici pozivaju na "dovodjenje u red". Ovi ljudi imaju, dakle, perspektivu u pogledu buducnosti, ponavljanja proslosti na osnovu uzrocno posledicnog niza.
Ta perspektiva djeluje kao cilj koji opravdava sredstva, oni sad rade na fizickoj spremi, zdravoj ishrani i casnom ophodjenju jedni s drugima, jer zele da savladaju velikog neprijatelja, pa cuvaju snagu i brojno stanje u vlastitim redovima. Ako nema ovog stava ljudi obicno okrecu se jedni protiv drugih i nastaje medjusobno iscrpljivanje. To iscrpljivanje se moze sprovoditi i prostim pobijanjem tudje vjere i perspektive, znaci, trazi se nedostatak ili mana u svetom pismu da bi se dovela cjelokupna perspektiva u sumnju.
Ovim psihoterorom najvise se bave ljudi koje zovu "obrazovanima". Zasto bas oni? Zato sto nisu nikad razvili vjeru u to da ce se nesto desiti u buducnosti ako primijene odredjeni recept iz proslosti. Vjerovatno nece vjerovati ni u rezultate vlastitih eksperimenata, jer ih nece definisati u obliku odredjene perspektive, nego ce ih samo povrsno i ovlas opisati spolja.
Ako je vjera manjkava, ali ne sasvim pogresna, onda se moze djelovati i afirmativno tako sto cemo za nedostatke pronaci neku zamjenu, nadogradnju, ispravku.
Medjutim, antifilozofi ce raditi na njenoj razgradnji, kao da sve mora biti 100% ili sve pada u vodu, kao jedan most na kojem je pukla ograda zbog cega treba prestati prelaziti sve mostove. Tako i na ovom forumu vidimo da se pletu teorije o tome da su nam perspektive nesavrsene i da ne treba da ih primjenjujemo u zivotu, nego da ih odbacujemo.
To cini moderni nihilizam. Stajanje drugima na putu, guranjem klipova u tockove. Na ovom se zasniva i moderna otudjenost, jer se svugdje guraju kao autoriteti ljudi koji su potpuno beskorisni, nistarije od ljudi koji razaraju drustvene veze umjesto da ih izgradjuju, sto bi bilo prirodno za autoritete. I opet cete sresti samo one koji su "sputani", koji su u "krizi" i koji zahtijevaju "sazaljenje" za nevolje koje bi neki vjernici rijesili bez problema, prostom primjenom uputstava iz svoje svete knjige. Naravno, u novom zavjetu ne postoje nikakve prakticne upute za rjesavanje bilo kakvih problema, nego samo "krivci" koje treba progoniti. Po njima oni ne treba da rade na sebi, nego ce neko, dakle, "priroda" raditi na njihovim neprijateljima, a medju tim neprijateljima je mnogo ljudi koje nikad ranije nisu sreli licno u zivotu. Tako se radja Cancel Kultura, nepoznati ljudi koji progone druge nepoznate ljude zato sto su nesto rekli ili pomislili. Podloga za nastanak nihilista je ipak morala nastati mnogo ranije, nije se mogla progurati tek tako za jedan vijek. Ona je brizno spremana u obliku novog zavjeta, da bi kasnije samo zbacila religijski veo. Kod prvobitnih nihilista iz romana Dostojevskog se jasno vidi ova veza sa novim zavjetom.