Volio bi upoznati tog psihijatra koji osobi u takvom stanju prepisuje biljni lijek i socno ga raspaliti po nosu.
Ja imam opci anksiozni poremecaj, tako da sam prije tri-cetiri mjeseca zavrsio ma hitnoj o pola 3 ujutro, isto sam kao ti strahovao da ce me spiciti infarkt, isto sam trnce, isto mi se maglilo pred ocima, dobio sam za prvu ruku prepisan diazepam od 10 mg. koji sam pio za spavanje, zbog toga sto su mi se napadaji panike pojavljivali iskljucivo pred spavanje.
Zatrazio zam pomoc kod privatnog psihijatra, platio masno, ali ne zalim novca zato sto mi je zena pomogla.
Rekla je da ostajemo pri diazepamu navecer, a preko dana svako jutro sam pio najmanju mogucu dozu escitaloprama.
Rjesavao sam nekakve testove pri prvom odlasku, skupio sam 15 bodova.
Na to mi je rekla da je sve iznad 30 klinicki slucaj, tako da imam umjeren oblik anksioznosti.
Poceo sam uzimati terapiju, nakon nekih mjesec dana jutarnji antidepresiv poceo je raditi svoj posao i nakon toga sam smanjio diazepam na svoju ruku, sada pijem 5 mg. umjesto 10 i dobro mi je.
Rekao sam prije neki dan to doktorici, ona mi je rekla da je to pohvalno ali da ovima u apoteci ne govorim nista, zbog toga ako ni mi slucajno smanjila dozu, a meni se stanje pogorsalo, gledali bi me tamo kao narkomana koji guta tablu diazepama.
Isto tako mi je rekla da je doza escitaloprama koju pijem najmanja moguca i uvijek se moze po potrebi povecati.
Usporedjujuci tvoj i svoj slucaj, vidim da si u odnosu na teme u daleko, daleko tezem stanju i prvo sto trebas napraviti je odjebati crkvene samane, samanke i biljne muckalice, obratiti se pod hitno nekom ozbiljnom, pa cak se i pripremiti na hospitalizaciju, ukoliko bi to pomoglo.
Tebi su potrebni razgovori s kvalitetnim psihijatrom, ozbiljni anksiolitici i antidepresivi, pa mozda i hospitalizacija, tako da potrazi pomoc sto prije, svaki imalo ozbiljan psihijatar bi te poslao na bolnicko lijecenje zato sto si u totalnom neredu.
Molio bi te jednu stvar, da ovaj svoj uvodni post kopiras bez ikakvog uljepsavanja, bez ikakvog cenzuriranja, tocno takav kakav jeste, isprintas na papir (spomeni i tusiranje, i skrivanje sestrine baterije za mobitel), pod hitno se raspitas o nekom strucnom privatniku i pokazes mu sta si ovdje napisao.
Odlazak svom doktoru opce prakse i pokszivanje tog teksta isto bi pomoglo zato sto bi dobio uputnicu za psihijatra koji bi te hospitalizirao i stabilizirao.
Nakon sto bi izasao iz bolnice, trebao bi pod hitno pronaci kvalitetnog psihijatra privatnika.
I ne boj se, neces umrijeti, jedino ces ovakvim ponasanjem svojim bliznjima nastaviti skracivati zivot koji se zbog tebe sekiraju.
