Najlakše se iznerviram na internetu, ali i najlakše izlečim od toga. To nije nešto što se zadržava, a ni tema ovde.
Overthinking je uvek loš, bili u depresiji do guše ili samo noge u njoj 'ladili. Nisam nikad imala koristi od traganja za unutrašnjom boginjom ili kako se već vraga te New Age budalaštine zovu, i zavisilo je od situacije (osim boginje, unutrašnje), nekad je pomagalo i da se dobro isplačem, nekad i da se dohvatim omiljenje knjige. U principu nikad nisam imala problema s "blagom depresijom" - nisam sigurna ni šta je to, osim ako pričamo o kakvom dubokom osećanju tuge, mada je i onda samo tuga a ne depresija, pa čak ni blaga. "Šta je tuga, za D-mol". Dala bih mnogo šta danas da je to ono što me brine, jer bih s tim lako, ko i pre. Malo izolacije od onoga što te u bedak baca, malo skretanja pažnje, malo čitanja ili pisanja... Čula sam da valerijana pomaže, mada meni nikad nije, možda je individualno. Ali u tom kontekstu pomaže i kamilica. Sve su to sitnice, prođu.