Kako ispoljiti kreativnost...

calmy4awiaerfyc.jpg

hoću ovu sliku nam mom zidu :ceka::balavi:
 
profi umetnici su pravili bogami često sra.nja prema drugima, možda ne samo oni ali tu se mogu naći primeri, kao nije ih bilo briga za druge i tako to je lepo možda
danas kako ko
ne znam, imaš neki unutrašnji valjda glas svet šta je pa sad kako se dogovorite
 
Evo razmišljam o svemu prethodno napisanom pa dolazim do zaključka da je sam pojam kreativnosti veoma nejasan.
Ako izostavimo bukvalno značenje - bilo šta što se stvori, onda ostaje to takozvano "umetničko" shvatanje kreativnosti.
Ali i pod tim sve i svašta upada u istu korpu pa bih to sad recimo grubo podelila na tri kategorije (koje se naravno prepliću):

1. Zabava - cilj je ugađanje publici. U ovu kategoriju bih svrstala i veliki deo estetike koja je vrlo često
cilj sama sebi, odnosno da ugodi gledaocu/ slušaocu/čitaocu bez ikakve dublje poruke ili značenja.
2. Zanatstvo - koje učestvuje dakako i u prvoj i trećoj kategoriji, ali često umetnost ume da bude pobrkana sa pokazivanjem
zanatske veštine koja sama po sebi takođe nije umetnost.
3. Magijsko/šamansko /religiozna funkcija umetnosti. Tu pod religizno ne smatram propagandu određenih crkvenih organizacija već ono što želi
da probudi kod nekoga religiozni doživljaj, dalje da proizvede lečenje, uravnoteženje i kroz ta tri ili pored njih i spoznaju.

Čini mi se da samo ta treća zavređuje da bude nazvana umetnošću.
Na taj način gledanja, "profesionalni umetnik" tj. onaj koji živi od prodaje svoje "umetnosti" uopšte ne znači da je zaista
umetnik, štaviše u današnje vreme najčeće i nije.

Estetika je po meni problem sa velikom težinom sama po sebi i često se pitam da li ona uopšte doprinosi umetnosti.
Naime, svi volimo nešto lepo da vidimo, ali to lepo je veoma retko spojeno sa zdravim, prijatnim, onim što navodi na
uravnoteženost, sklonost vrlinama, ali to bi trebalo da se otvori kao tema za sebe.
Isto mislim i za zanatstvo, koje može da ima realnu upotrebnu vrednost.
Interesantno mi je da pećinske slike, indijanski magijski crteži, budističke mandale, drevne ritualno-magijske građevine itd,
iako ne poseduju nivo ni zanatstva ni estetike koje mi smatramo neophodnim za umetnost ili lepo,
nesumljivo su delotvorne i ostavljaju dubok utisak skoro na sve ljude...

Šta vi mislite o tome?
 
Poslednja izmena:
Dobar text.
Možda je pravi umetnik samo onaj koji je svestan? kanal, provodnik duha...
'Umetnost' koja dolazi od ega, hm...
Da li je to umetnost...
Ili npr. kad neko 'umetničari' sa ciljem da to naplati...
Da li je umetnost uopšte nešto što se dešava sa bilo kakvim ciljem...
Osim možda nekog ispoljavanja...
Možda treba prepoznati kad šta deluje...
Ili npr. iz kog centra deluješ...
Sigurnost, uzbuđenje, moć, ljubav itd.
Ljubav kao prvi centar više svesti, mislim da sam tako nešto nalazio u nekoj literaturi, nisam siguran, pišem trenutno kako razmišljam...
Mada je možda i ta reč, ljubav, postala izlizana...
Npr. vidim ponekad pojavi se na medijima neko kreativan...
Onda počnu da mu plaćaju za tu inspiraciju, dobija rokove koje mora, treba da ispoštuje...
Odjednom, postaje sve dosadniji...
 
Ne verujem da odgovori na ova pitanja uopšte mogu da se znaju u smislu naučnih čvrstih činjenica.
Sve su to pretpostavke i intuitivna opažanja.

Tako da... Čini mi se da svest umetnika može, a i ne mora da bude razvijena...
Ali prenaglašen ego je svakako smetnja.
Umetnik je provodnik i veoma često ni približno ne shvata veličinu i značaj dela koje nastaje kroz njega.
Može da zamišlja da je važan, nebitan, da bude fizički ili psihički bolestan, dobar ili loš čovek...
Sve je to nebitno sa aspekta umetnosti.
To je što se tiče koliko toliko savremene umetnost (poslednjih recimo 1000 god).
Što se praistorije tiče, oni nisu ni zamišljali da su važni kao pojedinci.
Znali su vrlo dobro da ih koriste sile i da u najboljem slučaju sarađuju sa njima.
 
Kreativnost ili stvaralastvo je sposobnost coveka da stvori nesto ni iz cega..uopste nije vezano to za umetnost..kreativan je I covek koji iznadje novi nacin za uzgajanje npr psenice kojim udvostrucava prinos sa hektara..lupam..

Jeste, naravno, ali sasvim drugačija vrsta kreativnosti.
Ona ima određen cilj - da pomogne u uslovima života itd.
Isčitah sad sve od početka - svi su pisali o nekim performansima, profesionalnim umetnicima i sl...
Ova druga mi je bila interesantnija jer se kod nje ne vidi ni cilj ni svrha.
Kod primenjene kreativnosti je očigledna - nešto ili radi i poboljša uslove života ili ne.
 
Jeste, naravno, ali sasvim drugačija vrsta kreativnosti.
Ona ima određen cilj - da pomogne u uslovima života itd.
Isčitah sad sve od početka - svi su pisali o nekim performansima, profesionalnim umetnicima i sl...
Ova druga mi je bila interesantnija jer se kod nje ne vidi ni cilj ni svrha.
Kod primenjene kreativnosti je očigledna - nešto ili radi i poboljša uslove života ili ne.
uf..

Veliko je pitanje da li je uslove života poboljšao onaj ko je proizveo duplo više pšenice
ili neko ko je preneo poruku koja je veoma bitna za kvalitet života.
Možda je ovaj sa pšenicom koristio pesticide, genetski modifikovano seme i napravio
je više štete nego koristi.

Ideje dolaze sa nekog ''posebnog mesta'' i naš racionalni deo ih često ne razume.
Prva, spontata pomisao je ''kako bi to bilo zanimljivo'', a onda sledi bura kritika.
Kome to treba? Čemu će to da služi? Kako ćeš od toga platiti račune? Svi će
ti se smejati. Neće te razumeti. Povredićeš druge ljude, zaboga. Razočaraćeš ih.
Ego traži da to bude više, lepše, bolje, isplativo, smisleno na njemu razumljiv način.
Od rađanja ideje, do njene realizacije, dugačak je put. I vrlo često ideje nikada ne
ugledaju svetlost dana. Osim ako se sa egom ne postigne dogovor.

Primer. Primetim da su slike iz jedne serije rasprodate. Ego dolazi do ''ideje''
''Sjajno, hajde da je ponovimo.. kopiramo''
To nije ideja.
Ego tu treba da primeti da je dopustio da ideja u kojoj nikakvog smisla video nije,
realizovana samo zto što je rekao ''ma dobro hajde, igraj se.. al posle uradi nešto
korisno'' I što više takvih uvida bude bilo, to će se sledeća rasprava sa egom
brže završavati. Stiče se poverenje u ideje.

Kako bi bilo zanimljivo da se dam u potragu za starom, izvornom vrstom pšenice
i da je zasadim na onom imanju na kome samo korov raste od kako je deda
umro.
Hoće li to biti duplo više pšenice? Neće. Pšenice će biti, a ovako je nema.
Kako je nema? Ima pšenice na sve strane. Ljudi koji proizvode pšenicu jedva
sastavljaju kraj s krajem. Eno hleba koliko hoćeš, za sitninu iz džepova možeš
hleb za tri dana da kupiš. Bla bla, bla bla...
 
Pa jeste, u pravu si...

Napišem tako nešto jer mislim da lupam gluposti, a tek tada se nalupam...
Baš kao iz tvog primera...

Često o tome razmišljam - da li je svaki uspeh realizacije i dokaz njegove vrednosti.
Mislim da nije. A opet, da nemam lek neki za dete jer neko nije materijalizovao tu ideju crkla bih...
Kako smo svi licemeri kad se suoči apstraktno raspravljanje i konkretna potreba...
 
Odakle dolazi ideja?

Zašto se kaže ''dobio sam ideju'' ili ''imam ideju''
Jel smislio nekada neko ideju? Kao, sad bi mi baš trebala neke ideja, hajde da nešto
smislim.

Ideja dolazi onome ko se u potpunosti opusti i preda.
No, kakva ideja će mu doći to očito zavisi od njegove cjelovite mentalne postavke.
Mentalna postavka čovjeka sobom određuje i polje interesovanja.
Polje interesovanja se reflektuje u njegovom duhu kao cjelina.
Svijest apsoluta ili Svjesnost viših sfera vidi taj duh kao cjelinu i iz nje stvara jednačinu=produžetak, nastavak na zadati potencijal usmjerenje volje tog mentalnog sklopa.
Tu jednačinu onda intuitivno utiskuje u duh čovjeka (u nižu sferu) iz kojeg se ona opet spušta 'na' njegov razum kao neka sasvim nova 'IDEJA'.
Stoga, ako je čovjek uporan, znatiželjan i uvijek aktivan u svojoj 'glavi', misleći i želeći da pronađe nešto novo, ma koliko se on upinjao to samo po sebi mu neće donijeti nikakvu novu ideju.
Međutim, ako je istinski zainteresovan u inovaciju, u rad, u eksperiment, a u potpunosti se opusti i preda Višem Ja, univerzumu, Bogu, ideja će mu 'sama od sebe' "pasti na pamet".
Pasti na pamet, znači 'pasti odozgo' iz viših sfera kroz njegov duh 'Svjesnost' u ili 'na' njegov razum onda kada je totalno oslobođen od OČEKIVANJA..
 

Back
Top