Kako govorite?

gost 129086

Buduća legenda
Poruka
27.221
Kada razgovarate sa sagovornikom, da li uspevate da gledate u njegovo lice i čitate lice zajedno sa govorom ili samo isključivo se oslanjate na sluh bez gledanja u lice, da li primećujete na boju glasa govora, dužina i treperenje trajanja, jačina i sve to zajedno upijete u glavi i stvarate sliku boju emocije govora kod sagovornika.? Da li vi govorite sporije, brzo, žustro, osoba da li razume vas sve ili u prekidima te mu je naporno da poveže celu smisao šta ste rekli? Da li vas moli da ponovite šta ste rekli, da li to ponavljate ili jednostavno secite? Da li volite da glasno govorite da svi vas čuju i budete u centru pažnje ili ste tihi kao da ste pretrčali maraton te vas ne čuje dobro šta ste rekli? Da li uspevate da preformulišete usne u oblicima slova kratko i jasno da može vas razume, ili govorite iz grla i stomaka a da ne pomerate usana, u koji tip spadate? :mrgreen:

U svakodnevnom životu čujemo kako spikeri govore, veoma brzo, radi minuta, da li uspevate da pratite tok vesti i razumete celu sadržinu a za kraj samo ste onako shvatili onoliko koliko ste mogli da razumete?

Šta je po vama najlakše da komunicirate sa osobama koje govore brzo ili sporije?
 
Gledam u lice, necu valjda da gledam u pod dok s nekim pricam. :mrgreen:
Inace, kad neko prebrzo, preglasno ili presporo govori to moze da iritira.

Da li je moguće za naredni susret izbegavate tu osobu u širokom luku?

Govorim glasno i sporo , ali pojacam i ubrzam kad me iznerviraju .

Da li stres ubrzava govor samo zato što niste uspeli da držite sebe pod kontrolom? :mrgreen:

zavisi koliko poznajem sagovornika

Da li bi mogao da pojasniš malo u par rečenica?
 
Ja dosta brzo govorim i glasno, ali mi je to u neku ruku profesionalna deformacija :mrgren:

Sagovornici mi kazu da umem da naglasim bitne stvari i da imam zvonak i jedar glas.... Inace dok razgovaram sa nekim uvek ga gledam u lice... Najiritantniji sagovornici su mi oni koji kada nemaju argumenata pocinju da se nadglasavaju sa tobom i osecam se u tom trenutku kao da neko vice na mene...

Ranije sam dosta gestikulirala ali sam vezbom uspela da pokrete ruku svedem na razumnu meru :lol:
 
Kada razgovarate sa sagovornikom, da li uspevate da gledate u njegovo lice i čitate lice zajedno sa govorom ili samo isključivo se oslanjate na sluh bez gledanja u lice, da li primećujete na boju glasa govora, dužina i treperenje trajanja, jačina i sve to zajedno upijete u glavi i stvarate sliku boju emocije govora kod sagovornika.? Da li vi govorite sporije, brzo, žustro, osoba da li razume vas sve ili u prekidima te mu je naporno da poveže celu smisao šta ste rekli? Da li vas moli da ponovite šta ste rekli, da li to ponavljate ili jednostavno secite? Da li volite da glasno govorite da svi vas čuju i budete u centru pažnje ili ste tihi kao da ste pretrčali maraton te vas ne čuje dobro šta ste rekli? Da li uspevate da preformulišete usne u oblicima slova kratko i jasno da može vas razume, ili govorite iz grla i stomaka a da ne pomerate usana, u koji tip spadate? :mrgreen:

U svakodnevnom životu čujemo kako spikeri govore, veoma brzo, radi minuta, da li uspevate da pratite tok vesti i razumete celu sadržinu a za kraj samo ste onako shvatili onoliko koliko ste mogli da razumete?

Šta je po vama najlakše da komunicirate sa osobama koje govore brzo ili sporije?

Kao Marlon Brando u filmu "Kum" ili Al Pacino...znaci stegne zube vilicu i ne otvara usta....shalim se skroz...:lol:

Sve je vazno kod govora i price i percepcija, intuicija...sve...
Mislim da nemam neki odredjeni nacin, totalno je promenljiv moj govor u zavisnosti od situacije.
 
Sta znam kako govorim? Nisam ja sebe snimao na diktafon da znam.........

Mene nerviraju ljudi koji tako tiho pricaju da ih ne cujem i one nerazgovetne. I kad ja njima kazem pricaj glasnije oni meni u besu da operem usi.

I nerviraju me oni kad ih pozovem telefonom ili oni mene, pa pricaju kao da su na UMORU, tuc muc.......
 
kazem kako kazem, a nekad se nadam da ce da kazu sta hoce, da cu ih razumeti i da cemo moci da se razidjemo ubrzo :lol:
to je malo i nadmocno tako da ce verovatno biti nekad neko ko ce mene tako gledati :cry:
 
Kada razgovarate sa sagovornikom, da li uspevate da gledate u njegovo lice i čitate lice zajedno sa govorom ili samo isključivo se oslanjate na sluh bez gledanja u lice, da li primećujete na boju glasa govora, dužina i treperenje trajanja, jačina i sve to zajedno upijete u glavi i stvarate sliku boju emocije govora kod sagovornika.? Da li vi govorite sporije, brzo, žustro, osoba da li razume vas sve ili u prekidima te mu je naporno da poveže celu smisao šta ste rekli? Da li vas moli da ponovite šta ste rekli, da li to ponavljate ili jednostavno secite? Da li volite da glasno govorite da svi vas čuju i budete u centru pažnje ili ste tihi kao da ste pretrčali maraton te vas ne čuje dobro šta ste rekli? Da li uspevate da preformulišete usne u oblicima slova kratko i jasno da može vas razume, ili govorite iz grla i stomaka a da ne pomerate usana, u koji tip spadate? :mrgreen:

U svakodnevnom životu čujemo kako spikeri govore, veoma brzo, radi minuta, da li uspevate da pratite tok vesti i razumete celu sadržinu a za kraj samo ste onako shvatili onoliko koliko ste mogli da razumete?

Šta je po vama najlakše da komunicirate sa osobama koje govore brzo ili sporije?

Ponekad mrmljam,pa me teraju da ponavljam. :mrgreen: Trudim se da ne mrljavim cesto,obicno to nenamerno radim,kada imam neke probleme i kada su mi misli negde drugde...isto kada sam uznemiren,umesto mrmljanja umem da govorim zustro i brzo...
Ovako se trudim da govorim razumljivo,ni prebrzo,ni previse,i nikako presporo,posto me to najvise nervira...
Kad neko govori brzo obicno bolje razumem nego kad nekome treba sto godina da sastavi recenicu,a na kraju zaboravimo i taj neko i ja o cemu smo pricali. :mrgreen:
NIsam trbuhozborac,valjda pricam obicno,nromalno,micem usta koliko osetim potrebu za tim,ne obracam posebnu paznju na to... :lol:
Lakse mi je da pricam sa ljudima koji brzo govore.
 
Govorim jasno i glasno, možda malo brže nego što bi trebalo, pa mi se nekada desi da malo zabagujem kada hoću da kažem puno stvari odjednom. Gledam sagovornike u oči, a koristim mimiku i gestilaciju kada pričam. Ljudi me lepo razumeju i ne dešava mi se da mi neko traži da ponovim ili pojasnim nešto.
Lakše mi je da slušam nekoga ko govori brzo nego nekoga ko oteže... za to nemam živaca.
 
Poslednja izmena:
Gledam u oči kada sam u direktnoj komunikaciji, ali po boji glasa mogu da potrefim raspoloženje sagovornika.
Volim da slušam i posmatram ljude.
Nekad sam bučna, nekad - naprotiv - tiha.
Nekada sam brbljiva, nekada - naprotiv - ćutljiva. Uglavnom brbljiva. :mrgreen:
Ne pričam ni prebrzo ni presporo. Više volim da komuniciram sa ljudima koji brzo govore. Sporost mi generalno smeta.
Mislim da imam prijatnu boju glasa, s obzirom na to da sam bila voditelj na radiju ... a izbor voditelja zasniva se, na prvom mestu, na osnovu radiofoničnosti glasa.
Rekla bih da me ljudi razumeju kada pričam. Kada ćutim - uopšte me ne razumeju, i pitaju se šta mi je, zašto ćutim. :lol:
 

Back
Top