Slazem se uglavnom. Mi nismo velikoj vecini rekli do medical-a, a od onih kojima smo rekli smo ipak uspeli da izgubimo 2 "prijatelja".Najvaznije od svega je to, da je to prilicno krupna odluka za svakog i duboko licna, te nikako nismo zeleli da se bilo ko mesa i utice na odluku. Drugo, proces traje i treba ziveti normalno dok ne saznas odluku a i svako moze da ima krize "hocu-necu" i samo ti fale navijaci u tim trenucima.
Sada kada smo sigurni da idemo, moze da prica ko sta hoce, mada nije prijatno kada te osudjuju. Dozivljavas komentare tipa "nije to za tebe", "znam neke koji su se vratili", "tamo je dosadno", "dzaba ti sve pare", "izdao si zemlju" itd...Ne mislim da su ljudi zlobni i zavidni u Srbiji. Pre mislim da se radi o tome da su ljudi nesrecni jer nisu uspeli da ostvare svoje razlicite ambicije da zive normalno, a opet s druge strane moraju da nadju neki nacin da opravdaju to sto ostaju i to sto je izvesno da ce im tako biti i sutra. Takve ne treba osudjivati, samo zaobici u sirokom krugu jer su splet nesrecnih okolnosti u kojima se nisu snasli. Pod pritiskom svako reaguje razlicito, neko se bori, neko predaje, nekome je, nazalost, lakse da zna da je i drugima jednako lose.Samo borba, ovde ili tamo!

