Kako dati svom životu smisao i novi pravac?

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
388.720
4-stvari-koje-treba-da-uradite-i-vratite-smisao-u-svoj-zivot.jpg


Jedcan od zadataka u ovom životu jeste da svom životu damo smisao.Ako želite da živite život pun smisla i da zaista osećate da ste učinili nešto dobro, pročitajte ova četiri saveta i raztmislite o njima.

1. Živite u svom autentičnom stilu

Pokušaj da se pronađe smisao života može biti zastrašujući. Zašto? Jer rastete, razvijate se i sve oko vas se menja. Pogrešno je misliti da je smisao života nešto statično. Ljudi nisu svi isti i ne morate da se uklapate u određene standarde. Stvarno značajne stvari dolaze samo kada ste u harmoniji sa sobom.Dozvolite sebi da živite autentično. Budite upravo onakvi kakvi jeste, u skladu sa svojim vrednostima i uverenjima. Razmislite o onim stvarima koje vam donose radost. Šta vas čini srećnim?
Šta čini da se osećate jedinstveno? Saznajte odgovore na ova pitanja i živite u skladu sa njima.

2. Izgradite smislene odnose sa onima oko vas
Smisleni odnosi sa onima oko vas doprinose vašem razvoju i pružaju dubok osećaj pripadnosti. Autentične, empatične i saosećajne interakcije sa drugima mogu vam pomoći da se nosite sa izazovima naizgled besmislenog sveta. Vreme je da priznamo: koja žena ne želi da bude sa svojom najboljom prijateljicom, kada se čini da se svet oko nje raspada? Uložite vreme u svoje odnose i posvetite pažnju onima oko sebe kada ste im potrebni.

3. Ne pokušavajte da pobegnete od patnje

Patnja je neizbežan aspekt života. Zato predlažemo sledeću vežbu: sledeći put, umesto da bežite od patnje i pokušavate da je poreknete, suočite se sa bolom i pokušajte da razumete njegovo značenje. Razumevanjem životnih izazova i priznavanjem svog bola, možete izvući važne lekcije. Možete bolje da upoznate sebe i razumete zašto osećate ono što osećate. Zatim, možete koristiti patnju kao katalizator za ličnu transformaciju.

4. Prihvatite slobodu i odgovornost

Ako osećate da ništa ne funkcioniše kada tražite smisao života, imam dobre vesti za vas. Smisao životu dajete vi. Odluke koje svakodnevno donosite daju vam smisao, a život vas vodi na razne puteve. Imate slobodu da pripišete značenje bilo kom događaju i odlučite šta ćete sledeće uraditi. Takođe imate odgovornost da radite ono što je najbolje za vas. Prihvatite ove stvari, živite za sebe i gledajte kako vam se život menja!
link
 
Mislim da se dosta tiče love, to sa smislom, treba ta neka finansijska baza i sigurnost, zatim, posvetiti se interesovanjima, nekom hobiju, preko toga upoznati i neke ljude koji su ti interesantni, jer mislim da je to osnova prijateljstva, ista ili slična interesovanja, uverenja, evo, uglavnom sam umereno depresivan, ali ne i sasvim očajan, još nalazim neke radosti, tako, to nešto što sam naveo, mada ima i još aspekata.
 
To je to. Naći nešto što se voli, jer to pokreće, pozitivna zainteresovanost.
Jel ti znas koliko je to zastareo koncept...
Poslednja generacija koja je isla ulicom nasmejana a da nije tinejdzer je banana generacija..a to je 1970 i 1971 godiste....to je tako davno godiste....to su sad bakice i dekice..

Te generacije je krasilo da su nasmesene na ulici ,dobronamerne, zeljne da sebi ulepsaju zivot a znaju da to ide ja tebi ti meni..
Ali posle toga toga nema..
Posle toga su dosli neki namraceni ljudi na ulice, prosto ti zavide ako se srdacno smejes a nisi blentavi tinejdzer...ovo blentavi nije moje misljenje, ja itekako podnosim penale sto volim tu nasmejanost koja nije kod svih blentava a tinejdzerska je...

I iz ovog ili onog razloga, nekad pare nekad zavist, iskreno smejanje iz cista mira i inspiracije je nestalo sa ulica....
Osim kod tinejdzera, to naglasavam....
 
Jel ti znas koliko je to zastareo koncept...
Poslednja generacija koja je isla ulicom nasmejana a da nije tinejdzer je banana generacija..a to je 1970 i 1971 godiste....to je tako davno godiste....to su sad bakice i dekice..

Te generacije je krasilo da su nasmesene na ulici ,dobronamerne, zeljne da sebi ulepsaju zivot a znaju da to ide ja tebi ti meni..
Ali posle toga toga nema..
Posle toga su dosli neki namraceni ljudi na ulice, prosto ti zavide ako se srdacno smejes a nisi blentavi tinejdzer...ovo blentavi nije moje misljenje, ja itekako podnosim penale sto volim tu nasmejanost koja nije kod svih blentava a tinejdzerska je...

I iz ovog ili onog razloga, nekad pare nekad zavist, iskreno smejanje iz cista mira i inspiracije je nestalo sa ulica....
Osim kod tinejdzera, to naglasavam....
Pa to je zato jer su ljudi generalno nestali sa ulica, i povukli se u virtuelno...ja npr.se sit ismejem čitajući društvene mreže itd.
 
Nisam mislio ismejavanje, toga ima....
Nego ono smejanje iz cista mira, zato sto je sunce i da nije penal da se nekom ubacis u razgovor jer je eto lep dan i da ne bude ej gledaj svoja posla old ****, kao u filmu....

Inace postoji taj generation gap....ne samo kao netrpeljivost prema matorcima....nego prema matorim kulturnim osobinama..

Npr mnogo je cesci animozitet prema matorcu koji nije in, nije zeljko samardzic...na neki nacin receno....tj matorac koji nije smartfonac, ili nije u tom juhu mentalitetu....fenser npr ...
Onaj ko je obucen dedasto ili babasto , odmah dobija penale i izopstenje....
Sto dovodi do raznih apsurda...npr babe nose patike sa platformama, dobro to jos lici na nesto , kao ortopedska obuca...ali ne mogu sad da se setim ali je bilo jako komicnih izbora sta su obukli bakute i dekice...
 
После великог губитка човек помисли да је све бесмислено.
Ипак није, живот тече и опет ходаш. Живот је сам по себи диван.
Мени је увек на уму Антићев стих:

Срећан си. Тек тако, што те има.
Што имаш још једно ново пролеће.

И заиста осећам захвалност, ону истинску.
Поготово ујутру, на кеју. Када погледам Дунав, небо, преко пута сремску страну... Удахнем ваздух и помислим да се (бар) осећам слободно.
А у пролеће оне крошње, мирис липе, уопште бехар. Некада ми се плаче од милине. И будем у фазону: ”Шта ти треба више?”.
 
...смисао...уме да се сакрије...да се понекад загуби у незгоди и како то обично бива...баш тада..баш кад је нај потребнији...нема га...ни за лек...
...ако ниси довољно...самосвестан...ако ниси био довољно радознао...да "зарониш" у себе...у непознато ...ако си се плашио..да са самим собом поразговараш...ако ниси слушао "смараче" када о томе ...и о другим "тешким" темама бистре...
...рескираш...
...да,кад ти се споје...лоше и зло...
...а понекад се споје...будеш неспреман...слаб.
Књиге...браћо и сестре...књиге..рече један човек...
 

Back
Top