Kako da ubedim roditelje da uzmemo psa?

E ovako... pronalazim se sa mnogima iz ove teme...
Uzasno volim zivotinje, a posebno pse, a posebno posebno labradore... ;)
Moj problem je sto zivim u stanu ali na periferiji grada tako da duge setnje nece biti problem... Mnoge sajtove o rasi sam pogledala i odgovaraju mi skoro u potpunosti...
Problem mi nisu ni cetkanje ni ciscenje i usisavanje za njima, ni vreme...
Ali roditelji ne daju... I na kraju pristanu oni ali za dve godine :hahaha: :dash: ako budem htela (JA ZNAM DA CU HTETI :D ) ludilo...

Ja ću da ti kažem da iz ličnog iskustva nije problem držati psa u stanu.
Sad, labradorima, kao rasi, je potrebno dosta fizičke aktivnosti. U to spada bacanje loptice, vožnja biciklom, trčanje sa drugim psima... Ako si jedinac(jedinica) i ideš u školu, moraš da razmisliš, ko će brinuti o psu dok si ti u školi... Kako roditelje ubediti, to samo ti možeš da znaš, tj. , ti znaš kakve su ličnosti i to ćeš sama morati da rešiš. U mom slučaju, brat i ja smo kao svaka deca od 1 godine želeli psa i to nije bilo ništa ozbiljno i sad kad smo malo odrasli krenuli smo ozbiljno o tome da razmišljamo i planirali smo 3 meseca sve. Gledali oglase, raspitivali se o ceni potrepština i onda smo jednog dana seli da pričamo sa roditeljima, oni su naravno rekli ne, ja sam otišao u svoju sobu, on u svoju krenuli da se deremo... Onda su oni shvatili da se ne zezamo i seli smo ozbiljno da razgovaramo i dogovorilio smo uslove(mi sve plaćamo, brišemo za njom,izvodimo je napolje). Naravno, posle 2 meseca Nera je njima potpuno ušla pod kožu i oni je sad skoro svaki dan izvode, pomažu nam oko hrane(više mi njima nego oni nama :D).Baš mi je mama pre neki dan rekla da ona uživa dok šeta nju... Gledaj, ako uspeš da dobiješ psa, i najstrožiji roditelji će se slomiti pod pritiskom tih malih stvorenja :D
 
Ja ću da ti kažem da iz ličnog iskustva nije problem držati psa u stanu.
Sad, labradorima, kao rasi, je potrebno dosta fizičke aktivnosti. U to spada bacanje loptice, vožnja biciklom, trčanje sa drugim psima... Ako si jedinac(jedinica) i ideš u školu, moraš da razmisliš, ko će brinuti o psu dok si ti u školi... Kako roditelje ubediti, to samo ti možeš da znaš, tj. , ti znaš kakve su ličnosti i to ćeš sama morati da rešiš. U mom slučaju, brat i ja smo kao svaka deca od 1 godine želeli psa i to nije bilo ništa ozbiljno i sad kad smo malo odrasli krenuli smo ozbiljno o tome da razmišljamo i planirali smo 3 meseca sve. Gledali oglase, raspitivali se o ceni potrepština i onda smo jednog dana seli da pričamo sa roditeljima, oni su naravno rekli ne, ja sam otišao u svoju sobu, on u svoju krenuli da se deremo... Onda su oni shvatili da se ne zezamo i seli smo ozbiljno da razgovaramo i dogovorilio smo uslove(mi sve plaćamo, brišemo za njom,izvodimo je napolje). Naravno, posle 2 meseca Nera je njima potpuno ušla pod kožu i oni je sad skoro svaki dan izvode, pomažu nam oko hrane(više mi njima nego oni nama :D).Baš mi je mama pre neki dan rekla da ona uživa dok šeta nju... Gledaj, ako uspeš da dobiješ psa, i najstrožiji roditelji će se slomiti pod pritiskom tih malih stvorenja :D

Hvala na podrsci Vukasink. Vidim da si bio u istom sosu u kom sam ja sad :hvala: ...
Mada moji nece ni da cuju i ja i sestra smo gnjavili,molili... Sto je najsmesnije ja sam obecala (sto sam stvarno nameravala da ispunim i jos uvek nameravam... ;) ) da cu stalno ja da perem sudove, brisem i usisavam ceo stan (i naravno ono sto ostane za kucom :per: ) izvodim u setnju... Moji samo imaju neke predrasude kao sto su: nije pas za stan, samo ce patiti u stanu (oni su veliki), ti neces hteti da se brines o njemu, voleces ga samo dok je mali... i tako... :( .
 
a da jos nesto obozavam da vozim bajs, trcim,setam po kraju takodje mogu da se prosetam i do keja pa u Dunav. :zcepanje: :zper: (mislim da se kupa posto to jako vole; jednom sam na keju videla zlatnog retrivera u vodi kako pliva ... vlasnici mu bacaju lopticu... milina :)
) tako da mi se pas kompletno uklapa u zivot :D :D :D :D :heart:
 
I ja želim psa ali je moj muž protiv, i na kraju ćemo, po želji, ustvari zapovesti moje trogodišnje ćerke, da nabavimo nemačkog ovčara, scenario je već viđen, samo ako ona ne odustane od kukanja baš za tom rasom.

Poenta je da roditeljima treba dokazati da si spreman/spremna da preuzmeš odgovornost oko tog budućeg psa, da neće hranjenje, čišćenje i šetnje da spadnu na njih, a treba i realno proceniti finansijsku situaciju jer je sama kupovina psa najmanji problem, labrador sa papirima može da se nađe za piš.ljivih 50 evra, ali problem je što tog labradora posle treba redovno vakcinisati, čistiti od parazita, voditi kod veterinara, hraniti... A ovo poslednje je često ne mala stavka u kućnom budžetu, ja sam svom psu granule plaćala 600-900 dinara po kilogramu, u zavisnosti da li su "obične" superpremium ili one sa dodatim lekovima poslednjih godinu-dve kad je ostario i razboleo se. A još mi je i muž veterinar pa nisam plaćala lečenje, ne smem ni da pomislim koliko bi me još i to koštalo.
 
E ovako... Ja sam moje roditelje vec dugo ubedjivala da nabavimo psa i na kraju sam uspela, sutra mi stize... :D E sada, da li bi neko od vas mogao da mi da nekoliko saveta kako da brinem o njemu, sta treba da radim, kako da ga hranim? Inace, to je malo kuce...

vrlo mi je drago zbog tebe... :heart:
nadam se i da cu ja uspeti da ih nagovorim... :)
BTW koja je rasa u pitanju (manje vece)
a mislim da u vezi saveta treba da posetis neku drugu temu.
:heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :zper:
 
vrlo mi je drago zbog tebe... :heart:
nadam se i da cu ja uspeti da ih nagovorim... :)
BTW koja je rasa u pitanju (manje vece)
a mislim da u vezi saveta treba da posetis neku drugu temu.
:heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :zper:

Joj, ne znam tacno... Ali uglavnom mislim da ne bude veliko... Valjda ces ih ubediti... :) MAda sad razmisljam da ga vratim vlasnicima jer nisam bas sigurna da cu moci lepo da se brinem o njemu, posebno zbog skole...
 
lordi samojed nije srpski naziv i nije nastalo od samo+jesti nego to koriste svi u svetu i na engleskom se pise samoyed.I malo je veliki za stan.
kreator teme:
uceni ih :per:

to sam znao naravno da nije srpski naziv, ali ti psi stvarno NE SMRDE uopste i nije veliki za stan zato sto znam da ima judi koji drze nemacku dogu u stanu i nista im ne fali ali onda moras cesto da izvodis psa na duge setnje.
 
Kada sam bila klinka (2 gimnazije) zarko sam zelela psa. Ista prica, nije pas za stan bla-bla-bla. Ja sam zelela pit bula, i objasnjavala sam kako nije veliki, kratka dlaka, ne smrdi itd... I onda sam smilila pakleni plan, doduse nagovorili su me na njega i ispostavio se kao jako glup. Da kupim psa, pa da ga donesem kuci i onda moji roditelji popuste pred njegovim lepim okicama. Na pamet mi nije palo da moja mama ima srce od kamena sto se zivotinja tice. Napolju je padao sneg. Ona je usla u kucu i krenula da vristi kako cela kuca smrdi, ona sve oseca , ne moze da dise itd. Kao nosoroga da sam donela a ne malo stene. Ultimatum je pao... moramo da ga iznesemo iz kuce, ne interesuje je gde. Na sneg,na sneg. Nisam plakala, arlaukala sam. Ne zato sto cu ostati bez dugozeljenog ljubimca, vec zato sto sam shvatila sta sam uradila. Zbog moje zelje i sebicnosti, htela sam nesto po svaku cenu, pogresno procenila situaciju i dovela u pitanje opstanak jednog zivog bica mojom krivicom. Prica je dalje tekla tako, sto je mama od decka dozvolila da Atila bude kod njih dok mu ne nadjemo drugog vlasnika. I oni su se malko ponasali kao da je smrda, a bila je zima, a kuca hladna. Mesto spavanja kupatilo, koje je bilo jako hladno imao je gnezdo sa krpama. I onda sam ja trcala iz skole svaki dan i sedela na podu satima, da bi on mogao da spava na mojim nogama jer je tu toplo. Ili ga ususkam u moju pernatu jaknu i idem posle kao vukodlak u skolu. I nasli smo vlasnika, nas drug iz gimnazije. Kad je Atila dosao kod njega iz protesta je kakio po krevetu itd. (kod nas nikad nije masio mesto za nuzdu) ali me malo tesilo sto znam ljude, sto su dobri i sto ga sigurno vole, pa sam racunala da ce me uskoro zaboraviti. I tako je vreme prolazilo, mislim da Atila nije ni godinu dana napunio, drugov otac ga je mnogo odveo na selo da mu pravi drusto i komsija ga ubije pistoljem, Zasto? Pa dete mu je plakalo. Iako Atila nije bio ni blizu male, niti je mala bila povredjena, samo je plakala.
I tako godine su prosle. Ja se zaljubila, decko ima kucu i dvoriste, treba uskoro da se vencamo, on ima staforda i ja sam pozelela jednog, da napokon i ja imam mog dugozeljenog psa. I dobila sam moju Lolu. Mojoj mami izgleda nenormalno da se daju pare na psa. Pa kad dobijem novac da sebi kupim nesto onda ja to cuvam kad je zatrebalo za cipovanje, vakcine, kontrole. Od dzeparca granule, multivitamin, kalcijum. Samo redovna godisnja poseta veterinaru koja ukljucuje revakcinaciju (za besnilo) ciscenje od crevnih parazita (koje bi trebalo da se radi na 4 meseca) i front line (krenulo lepo vreme pa i krpelji) izadje te oko 3 000 dinara. I jos dodas novi am, neke vitamine i otisle moje pare za patike. Svi me kritikuju da previse volim Lolu, svaki put kad je pustim da dodje u krevet da se zgrejemo, kad mi lize oko beskonacno dugo, kad mi pomera ruku da bih je zagrlila, kad me ceka da se istusiram, pa moram da prinosim sve da pomirise od asortimana koji stavljam na sebe,kad se ljubimo i mazimo za laku noc, ja se setim Atile i pomislim da mozda ako Loli pruzim sve i ona bude jedan jako, jako srecan pas, da cu se bar malo iskupiti za veliku gresku koju sam napravila.

Smorila sam sa ovim postom, ali htela sam da podelim moje iskustvo i da prikazem bar neke delove (mladjoj generaciji) sta sve jedan zarko zeljeni ljubimac moze da donese. U smislu, jer zavise od roditelja, a ne od sebe. Zelja tada nije dovoljna. Sta ako roditeljima pas dosadi posle godinu dana? Situaciju treba dobro proceniti. Ja sada mogu da se brinem o sebi i mom psu. Tada nisam mogla. I da raskinem sa deckom, sada bih sebi mogla da obezbedim mesto za stanovanje za nas dve. Jer ako se desi nesto, on je taj koji ce da pati.
 
Tvoja prica me je ostavila bez daha :D Prosto me je naterala da jos jednom razmislim...
Naravno ja i dalje zelim kucu (ni vise ni manje nego labadora ;) ) Ali i ako mi ne dozvole ja cu sebi postaviti cilj da u buducnosti mogu da izdrzavam i ogromnog psa i da imam velku kucu sa dvoristem i OOoogromnu porodicu... :heart: (puno dece.. koja ce naseg psa obozavati.. :per: :D

:heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart:
 
Ja sam moje ubedjivala da mi uzmu civavu,ali je moja mama uvek pricala kako "jos nisam dovoljno zrela da bih mogla da vodim adekvatnu brigu o psu".Pre neki dan ja na tv-u gledala neku emisiju o kucama i vidim civavu i opet krene moje ludilo i ne mogu da prestanem da pricam o njima...hahaha Pitala sam mamu i rekla joj kako civave imaju od 0.5kg-2.5kg i kako mogu svuda sa njom,njima ne trebaju mnooogooo duge setnje jer se one vrlo lako umore...bla bla bla ja kao enciklopedija zivotinja pocnem njoj da objasnjavam sve u sitna crevca i ona kaze moze,ali za godinu-dve,jer nam sad stan nije bas za psa...Nisam joj verovala dok nije i ona pocela po internetu da se raspituje...tako da sam,nakon nekoliko godina povremenog,da naglasim povremenog ubedjivanja uspela!jeej!:D
 
Tako je!Zato nemoj nikada da odustajes!Koliko sam razumela,oni ce ti uzeti labradora za dve godine...Ja moju civavu dobijam za godinu-dve,tako da shvatam tvoju nestpljivost,ali nema razloga da vise brines...Sada malo spusti loptu i nemoj da ih gnjavis pricama o kuci (ja sam to radila,pa ti zato kazem da nema bas pozitivne posledice).Oni su svesni da ma koliko ti njima obecavala da ces da brines,cesljas,setas i volis kucu da ce ipak oni nju setati i kupati...svi roditelji to rade,jer nikada ne bi pustili zivotinju da se muci zbog toga sto ti jos uvek spavas...nece ni tebe maltretirati toliko...to je samo prica :) Ne znam da li sis rzumela sta sam htela da kazem...mnogo stvari bih rekla u jednom textu a to nije bas izvodljio tako da sorry ako ne budes razumela...:))
 
Paaa... vise ne stoji to za dve godine ( od toga nema nista- znaci za dve godine ce jos nesto izmisliti)

Ovo su im stavkr zasto nee..
1. oduzimace mi puno vremena
* ja kazem bas suprotno - da cu se lepo organizovati i da cu sve postici

2. ... nastavljamo mi razgovor i on meni (tata) pa sta ce ti uopste pas, jel ima taj pas neku namenu - ja: labrador retriveri se dele na dve podvrste lovne i izlozbene... ovi lovni su za lov , izlozbeni za izlozbe i porodicu-- poenta je on bi nam bio porodican pas... Tata: pa ja ne volim pse koji sluze eto tako nizasta (mozete da mislite reko je nizasta)
i sad je poenta
sta ce nam uopste pas
(znam, grozno zvuci ali neznam kako drugacije da formulisem)
moj odgovor na to pitanje je bio i jos uvek je : da nas uveseljava i takoo..
sigurno nisam lovac pa da ga vodim da hvatamo patke.. :per:

znaci koje jos argumente da dodam zasto ???

P.S. Sorry na duzem postu...
 
A čuj, donekle ih razumijem. Ni meni moji nisu dali da imamo psa dok nismo uselili u kuću, sad ih imam troje.
Puno je novaca i obaveze, pogotovo u stanu. Sam pas baš i nije jeftin ako se uzima od pravih uzgajivača, pa hrana za psa, cijepljenja, veterinari, onda dolazi i dresura, ne znam koliko imaš godina ali nije samo tako imati psa, pogotovo ako mužjaka uzimaš, uvijek će naletiti neki idiot s odvezanim agresivnim psom i onda se slikaj. Zatim odlasci na godišnji odmor, kome ostaviti psa, voditi ga sa sobom itd.
Ako stvarno želiš psa, prvo nemoj navaljivati. Sjedi i pričaj s roditeljima bez međusobnog prepucavanja i sl. Sigurno nije razlog što tvoj otac ne želi psa jer su beskorisni i niti jedan "argument" koji kažeš neće biti zadovoljavajući. Dobro popričajte jesu li oni spremni financijski toliko izdvajati za psa, jesu li spremni na neke kompromise i na kraju da bi ti stvarno voljela psa i misliš da bi se dobro brinula o njemu ALI da je na kraju krajeva to njihova odluka i da ćeš prihvatiti koji god ishod bio. Jedino tako možeš pokazati da si dovoljno zrela.
Znam da jako želiš psa, ali vjeruj mi, isplati se čekati. Ja sam svog prvog dobila za 21. rođendan i nikad nije kasno.
 
A čuj, donekle ih razumijem. Ni meni moji nisu dali da imamo psa dok nismo uselili u kuću, sad ih imam troje.
Puno je novaca i obaveze, pogotovo u stanu. Sam pas baš i nije jeftin ako se uzima od pravih uzgajivača, pa hrana za psa, cijepljenja, veterinari, onda dolazi i dresura, ne znam koliko imaš godina ali nije samo tako imati psa, pogotovo ako mužjaka uzimaš, uvijek će naletiti neki idiot s odvezanim agresivnim psom i onda se slikaj. Zatim odlasci na godišnji odmor, kome ostaviti psa, voditi ga sa sobom itd.
Ako stvarno želiš psa, prvo nemoj navaljivati. Sjedi i pričaj s roditeljima bez međusobnog prepucavanja i sl. Sigurno nije razlog što tvoj otac ne želi psa jer su beskorisni i niti jedan "argument" koji kažeš neće biti zadovoljavajući. Dobro popričajte jesu li oni spremni financijski toliko izdvajati za psa, jesu li spremni na neke kompromise i na kraju da bi ti stvarno voljela psa i misliš da bi se dobro brinula o njemu ALI da je na kraju krajeva to njihova odluka i da ćeš prihvatiti koji god ishod bio. Jedino tako možeš pokazati da si dovoljno zrela.
Znam da jako želiš psa, ali vjeruj mi, isplati se čekati. Ja sam svog prvog dobila za 21. rođendan i nikad nije kasno.
u potpunosti se slazem,,,
 
A čuj, donekle ih razumijem. Ni meni moji nisu dali da imamo psa dok nismo uselili u kuću, sad ih imam troje.
Puno je novaca i obaveze, pogotovo u stanu. Sam pas baš i nije jeftin ako se uzima od pravih uzgajivača, pa hrana za psa, cijepljenja, veterinari, onda dolazi i dresura, ne znam koliko imaš godina ali nije samo tako imati psa, pogotovo ako mužjaka uzimaš, uvijek će naletiti neki idiot s odvezanim agresivnim psom i onda se slikaj. Zatim odlasci na godišnji odmor, kome ostaviti psa, voditi ga sa sobom itd.
Ako stvarno želiš psa, prvo nemoj navaljivati. Sjedi i pričaj s roditeljima bez međusobnog prepucavanja i sl. Sigurno nije razlog što tvoj otac ne želi psa jer su beskorisni i niti jedan "argument" koji kažeš neće biti zadovoljavajući. Dobro popričajte jesu li oni spremni financijski toliko izdvajati za psa, jesu li spremni na neke kompromise i na kraju da bi ti stvarno voljela psa i misliš da bi se dobro brinula o njemu ALI da je na kraju krajeva to njihova odluka i da ćeš prihvatiti koji god ishod bio. Jedino tako možeš pokazati da si dovoljno zrela.
Znam da jako želiš psa, ali vjeruj mi, isplati se čekati. Ja sam svog prvog dobila za 21. rođendan i nikad nije kasno.

Slazem se ali...

Ja sam sigurna da cu jednom imati psa bilo za dve godine ili za dvadeset .. IMACU GA! :)
Naravno uz ogroomnu kuću i punoo dece.. :zper:
 
Ajde meni pomoc.....
Imali smo psa - engleskog buldoga ali bio je pomalo "lud" i nisam mogla da ga mazim,pazim....itd
I jednom se moj pas razboleo i mama mu je dala lek i on ju je ugrizao i raskrvario skoro ceoooo prsttttt
I onda ga je prodala :(((( Jer je mislila da ce meni otkinuti prst :P
A....proslo je godina otkad ga je prodala iako mi ga je zao ja bih htela malog labradora jer su pametni
ali svaki put kad pitam mamu da nabavimo novog psa ona nece a jos imam i sve petice u skoli i dobra sam
Sad posto ce skoro nova godina ne znam dali da trazim psa za novu godinu ili sta ? Plss helppp
 

Back
Top