Kako da pobegnem od mojih a da ne bude katastrofe?

kolibri 88

Početnik
Poruka
3
Imam 24 godine i decka koga volim vise od svog zivota i hocu da se udam za
njega.Roditelji mi brane jer on ide na dijalizu zbog bubrega.Preti mi kako ce
da se ubiju i svkave grozote,kako nece to moci to da podnesu,kako je njih
sramota sto je on invalid,pricaju mi svakakve bljuvotine o njemu i njegovoj
porodici.Pritom mi se mesa cela familija sa babom na celu.Unistavaju mi
zivot,prate me,kontrolisu svaki moj pokret,pogled,ne daju mi mira.Osecam odnosno ZNAM da je
taj decko za mene i da mogu da zivim sa njim i budem srecna bez obzira na
njegovo zdravstveno stanje.Veliki sam optimista po pitanji njega,ali se mnogo
bojim mojih roditelja jer su jako strogi da nesto ne urade sebi.MOLIM VAS
RECITE MI VASE MISLJENJE...
 
E ne znam sta da ti kazem, verovatno bi trebalo to da je ljubav najbitnija i da sve pobedjuje, ali...
Da sam na tvom mestu udala bih za njega.
Da sam na mestu tvojih roditelja ucinila bih mnogo, ne bas sve da do tog braka ne dodje, prvenstveno bih pokusala da te upoznam kako izgleda zivot sa nekim ko je bolestan, pa ako bi i posle toga ostala pri svojoj odluci prihvatila bih, sta bi mi drugo preostalo.
 
Imam 24 godine i decka koga volim vise od svog zivota i hocu da se udam za
njega.Roditelji mi brane jer on ide na dijalizu zbog bubrega.Preti mi kako ce
da se ubiju i svkave grozote,kako nece to moci to da podnesu,kako je njih
sramota sto je on invalid,
pricaju mi svakakve bljuvotine o njemu i njegovoj
porodici.Pritom mi se mesa cela familija sa babom na celu
.Unistavaju mi
zivot,prate me,kontrolisu svaki moj pokret,pogled,ne daju mi mira.Osecam odnosno ZNAM da je
taj decko za mene i da mogu da zivim sa njim i budem srecna bez obzira na
njegovo zdravstveno stanje.Veliki sam optimista po pitanji njega,ali se mnogo
bojim mojih roditelja jer su jako strogi da nesto ne urade sebi.MOLIM VAS
RECITE MI VASE MISLJENJE...

Joooooj, breeeeee :(
I šta reći na ovako nešto... Sramota??? Pa, to se može desiti svakome, mislim to da postane invalid, zaboga. Ne pogledaš dobro kad prelaziš ulicu, buuum i nikada više na noge.. daleko bilo, da ne da Bog nikada nikome. Ali, to se svakom može dogoditi... Strašno, sramota ih je što je on invalid...

Tebi, kad si već pitala, samo mogu reći - razmisli dobro o svojim motivima. Da li želiš njega, da li je želja za životom i brakom sa njim jača od inata prema roditeljima i rodbini. Dobro razmisli. Ako se udaš, pa za koji mesec shvatiš da si se zaebala, onda to znači da si uradila goru stvar nego da si ga ostavila pre braka. Radi njega, radi sebe - dobro razmisli. A, ako si sigurna... boli te nokat za katastrofu, pa neka je i bude...
 
Imam 24 godine i decka koga volim vise od svog zivota i hocu da se udam za
njega.Roditelji mi brane jer on ide na dijalizu zbog bubrega.Preti mi kako ce
da se ubiju i svkave grozote,kako nece to moci to da podnesu,kako je njih
sramota sto je on invalid,pricaju mi svakakve bljuvotine o njemu i njegovoj
porodici.Pritom mi se mesa cela familija sa babom na celu.Unistavaju mi
zivot,prate me,kontrolisu svaki moj pokret,pogled,ne daju mi mira.Osecam odnosno ZNAM da je
taj decko za mene i da mogu da zivim sa njim i budem srecna bez obzira na
njegovo zdravstveno stanje.Veliki sam optimista po pitanji njega,ali se mnogo
bojim mojih roditelja jer su jako strogi da nesto ne urade sebi.MOLIM VAS
RECITE MI VASE MISLJENJE...


ova priča me mnogo podseća na moju
samo, ja sam imala 25 i on nije bio bolestan
ali bio je dosta stariji i toje nojim roditeljima bio dovoljan razlog da mi prete(doduše ne da se ubiju) i da prate svaki moj pokret ko da sam maloumna
on mi je reko da hoće da se ženi
i ja ti lepo---pobegnem :lol: bukvalno
rekla sam im da idem da prošetam, a sela na autobus i otišla 400 km daleko :mrgreen:
ovo se dešavalo pre nešto više od 10 god
još sam sa njim ne zatošto nisam imala drugog izbora, ne zato što me moji "nisuhteli nazad",već zato što nam je lepo zajedno
imamo dvoje dece...i tako...
kad sam stigla kod njega sutradan sam se javila telefonom: e ja se udala :lol:
kako su reagovali nem pojma :lol: nisam bila prisutna, ali verujem da su brzo prihvatili jer su uskoro--za dan-dva počeli da me zovu na mobilni i da normalno razgovaraju, došli su i na svadbu i kupili poklon, sve bilo ok
ubrzo, su ga prihvatili, videli da je čovek normalan, čak sam mogla i da se požalim roditeljima na njega nije bilo ono:lepo smo ti rekli....nego su me tešili i tako..

pazi....to je MOJA priča,
odluči sama
mi možemo samo da ti malo pomiognemo da odlučiš sama
nema šta oni da budu strogi, pa 24 godine imaš
ali sve zna kako se osećaš, ja sam imala 25, pa sam se ipak nešto bojala ....ipak je ispalo sve ok...

ajd srećno i sve najbolje
 
Nemoj da pobegneš.

Punoletna si i sama odgovaraš za svoje pstupke.

Begaju deca ko što je bio Tom Sojer.

Ti lepo da sedneš sa tim tvojim dilberom, ako je muško, za sto sa roditeljima i da im kažeš šta ste rešili.

I da im kažeš da su i oni punoletni i odgovaraju za svoje postupke, pa nek se ubija koj nije za život.

Tacno tako!
Jos da dodam,ko ima garanciju prilikom ulaska u brak da iako je partner tog trenutka zdrav,da nece npr za 6 meseci oboleti od neke neizlecive bolesti?
Da li to znaci,da ako se ja sutra razbolim,moj muz treba naglavacke da me izbaci iz kuce ili ja njega?
Punoletna si,nemoj bezati od kuce,vec lepo zajedno ti i dragi saopstite tvojima da ste odlucili da zivite zajedno!
Jedina razlika u odnosu na udaju za prividno zdravog coveka,je sto ti znas sta te ceka,a mi koje smo se udale za zdrave,to ne znamo,sto ne znaci da nas ne cekaju muke i problemi!
 
roditelji se sigurno nece ubiti zbog tvoje odluke..
jedino sto je neko napisao gore - sebe preispitaj na vreme da li si i koliko sposobna da u zivotu povuces i za sebe i za njega..
osoba koja ide na dijalizu je potpuni invalid nesposoban za rad i privredjivanje..jesi li sposobna da zaradjues i izdrzavas vas dvoje ili vise ukoliko budete imali decu?
prekid braka sa zdravom osobom je mnogo drugaciji od prekida braka sa osobom koja je upucena vremenom samo na tebe..
 
Nije lepo da se tvoji roditelji na takav nacin ophode prema tebi zbog veze sa tim mladicem. Verujem da ti oni zele dobro samo to rade na pogresan nacin. Vec su ti ovde ljudi rekli da je zivot sa invalidom za jednu mladu zenu veliki izazov. Ja radim u organizaciji (savez invalida rada) i susrecem se sa raznim situacijama
Moja rodjaka ide godinama na dijalizu kao i brat moje skolske drugarice. Rodjaka je imala dva presadjivanja bubrega. Jednom joj je otac dao bubreg koji nije zaziveo i drugi put majka. Ali i pored toga zivot joj je tezak. Zapravo to i nije nikakav zivot. Mozda je surovo ovo sto govorim ali osobe koje idu na dijalizu ne mogu dugo ziveti. Mogu nesto duze da zive ako bas strogo vode racuna o svemu i svacemu. Da li zelis da npr. sa tim momkom dobijes decu i da sa npr. 30 godina postanes udovica? Ja bih drugacije razmisljao da je to covek bez noge ili ruke ali dijaliza bubrega je bas teska stvar. Ako ga bas volis, udaj se za njega ali budi spremna na velike poteskoce.
 
Poslednja izmena:
HVALA VAM SVIMA NA ISKRENOSCU I PODRSCI.Moj momak je jaka licnost i veliki je optimista i do sada se izborio sa mnogim poteskocama i borice se i u buduce i znam da ce uspeti.Nikad nije rekao da ga nesto bili ili da ima nekih problema,cak i kad ga nesto mici,niko ne moze to da primetiOn je izgubio bubrege n Kosovu za vreme bombardovanja,premzo,spavali su na -30.Raspitala sam se kod mnogih doktora i strucnjaka i sa dobrom dijalizom kao sto je njegova on moze da zivi normalno.On se cak na neki nacin i bavi sportom,non stop seta,jede normalno kao i mi svi,iskrena da bude bolje zivi i normalnije nego pojedi zdravi ljudi.Dobio je penziju,jer je "ratni vojni invalid".Onje je dusa od coveka,ali moji ga toliko mrze i toliko su kivni i ogorceni da ja ne znam sta se desava sa njima.Mnogo se bojim mojih roditelja jer su JAKO,JAKO STROGI,i mora da bude sve po njivom.Iako imam 24 godine,nikad nisam smela da im se suprostavim i da im stavim do znanja neke stvari.Tata mi je srcani bolesnik i non stop me ucenjuju ako budem sa deckom da ce on dobiti drugi infarkt i da ce umreti zbog mene,strasno mi je zbog svega toga.Njima je prece sta ce reci dgugi i okolina i kako ce izaci medju ljude nego kako se ja osecam.
 
svi smo razliciti, bjezanje kao opciju ti ne preporucujem.

e sda, stani i dooobro razmisli zasto se bas SVI protive tome.

ti imas 24 a oni puno vise i godina i iskustva. ne brane ti zato sto im je dosadno.

ne znam da li si pricala sa svakim pojedninacno, vidjela sta je to sto njih koci.
shvati da si ti njima na prvom mjestu, vjerovatno vide nesto sto ti ne vidis.

ne znam da li si svjesna kakva ce vam buducnost biti, hoce li se njegovo zdravstveno stanje pogorsati, jesi li spremna na sve to.

jedino sto vdim iz tvog posta je da te strasno boli sto oni imaju prema njemu takav stav.

da li su ga upoznali uopste, znaju li kakav je on, mimo te bolesti? da li je smo bolest ta koja koci sve to?


evo sta bi ja uradilia da sam u takvoj situaciji:ne bih se udavala, tek ti su ti 24.
ostala bih snjim u vezi, to ti ne mogu zabraniti.
nastavi se ponasati ok, bez scena, nek vide da je to to i ga si ozbiljna po pitanju tog momka.
sacekala bih jos 2 god da vidim kako ce se njegovo zdtavstveno stanje odvijati.

ajde relano sad, od cega cete zivjeti ako zavrsi u postelji? trcasec na posao, trcati kuci. djeci tu nece biti mjesta.
ljubav je jedno, ali ne treba je uvijek stavljati iskljucivo na prvo mjesto.
 
Poslednja izmena:
Nije lepo da se tvoji roditelji na takav nacin ophode prema tebi zbog veze sa tim mladicem. Verujem da ti oni zele dobro samo to rade na pogresan nacin. Vec su ti ovde ljudi rekli da je zivot sa invalidom za jednu mladu zenu veliki izazov. Ja radim u organizaciji (savez invalida rada) i susrecem se sa raznim situacijama
Moja rodjaka ide godinama na dijalizu kao i brat moje skolske drugarice. Rodjaka je imala dva presadjivanja bubrega. Jednom joj je otac dao bubreg koji nije zaziveo i drugi put majka. Ali i pored toga zivot joj je tezak. Zapravo to i nije nikakav zivot. Mozda je surovo ovo sto govorim ali osobe koje idu na dijalizu ne mogu dugo ziveti. Mogu nesto duze da zive ako bas strogo vode racuna o svemu i svacemu. Da li zelis da npr. sa tim momkom dobijes decu i da sa npr. 30 godina postanes udovica? Ja bih drugacije razmisljao da je to covek bez noge ili ruke ali dijaliza bubrega je bas teska stvar. Ako ga bas volis, udaj se za njega ali budi spremna na velike poteskoce.

vjerujem da je upravo ovakvo razmisljanje njene porodice i otuda takav stav.

moji bi 100% reagovali identicno.

i ja sutra sa svojim djetetom.

surovo, grozno ali je tako.
 
svi smo razliciti, bjezanje kao opciju ti ne preporucujem.

e sda, stani i dooobro razmisli zasto se bas SVI protive tome.

ti imas 24 a oni puno vise i godina i iskustva. ne brane ti zato sto im je dosadno.

ne znam da li si pricala sa svakim pojedninacno, vidjela sta je to sto njih koci.
shvati da si ti njima na prvom mjestu, vjerovatno vide nesto sto ti ne vidis.

ne znam da li si svjesna kakva ce vam buducnost biti, hoce li se njegovo zdravstveno stanje pogorsati, jesi li spremna na sve to.

jedino sto vdim iz tvog posta je da te strasno boli sto oni imaju prema njemu takav stav.

da li su ga upoznali uopste, znaju li kakav je on, mimo te bolesti? da li je smo bolest ta koja koci sve to?


evo sta bi ja uradilia da sam u takvoj situaciji:ne bih se udavala, tek ti su ti 24.
ostala bih snjim u vezi, to ti ne mogu zabraniti.
nastavi se ponasati ok, bez scena, nek vide da je to to i ga si ozbiljna po pitanju tog momka.
sacekala bih jos 2 god da vidim kako ce se njegovo zdtavstveno stanje odvijati.ajde relano sad, od cega cete zivjeti ako zavrsi u postelji? trcasec na posao, trcati kuci. djeci tu nece biti mjesta.
ljubav je jedno, ali ne treba je uvijek stavljati iskljucivo na prvo mjesto.



ja goru stvar u zivotu nisam procitala :eek:
 
Imam 24 godine i decka koga volim vise od svog zivota i hocu da se udam za
njega.Roditelji mi brane jer on ide na dijalizu zbog bubrega.Preti mi kako ce
da se ubiju i svkave grozote,kako nece to moci to da podnesu,kako je njih
sramota sto je on invalid,pricaju mi svakakve bljuvotine o njemu i njegovoj
porodici.Pritom mi se mesa cela familija sa babom na celu.Unistavaju mi
zivot,prate me,kontrolisu svaki moj pokret,pogled,ne daju mi mira.Osecam odnosno ZNAM da je
taj decko za mene i da mogu da zivim sa njim i budem srecna bez obzira na
njegovo zdravstveno stanje.Veliki sam optimista po pitanji njega,ali se mnogo
bojim mojih roditelja jer su jako strogi da nesto ne urade sebi.MOLIM VAS
RECITE MI VASE MISLJENJE...

Nemoj samo da brzas, probaj prvo da uspostavis normali kontak sa rodbinom.
 
stevce, ti bre , tako mlada, tako mlada:whistling: a razmišljaš ko njeni roditelji
malo mi čudno da mlada osoba ne veruje ni malo u snagu ljubavi

1) on prima penziju, znači ima neka primanja, + ona će da radi, = neće umreti od gledi
2) on se i ne oseća tako loše, nije invalid, nije vezan za kolica, čovek šeta i jede normalno...vidiš da ima dobru prognozu
3) 24 godine nije malo za udaju i sposobnost samostalne procene
 
ja goru stvar u zivotu nisam procitala :eek:

Sto? Mislis da nije u pravu? Da li si kad gledala kako izgleda zivot coveka koji ide na dijalizu. Meni je zao ne samo takvih osoba nego i roditelja koji sve to gledaju i podnose a kamoli i zene i dece. Tu covek mora da stegne srce i da se energicno okrene i ode. Opet ponavljam, ja radim sa invalidnim licima, ti ljudi vremenom postaju i depresivni i nervno oboleli. Ne treba u tim godinama da se zarobi sa takvim covekom. I on mora da shvati svoju sudbinu i neke stvari da prihvati kao normalne. Ispada da ja pametujem. ali se ovde jednoj zeni sin razveo upravo zbog dijalize. Dogovorili su se da je takav zivot los po oboje i da je normalnije da se razidju. To su mucne situacije ali opet moras da energicno preseces pa ma koliko bolelo.
 
Tata mi je srcani bolesnik i non stop me ucenjuju ako budem sa deckom da ce on dobiti drugi infarkt i da ce umreti zbog mene,strasno mi je zbog svega toga.Njima je prece sta ce reci dgugi i okolina i kako ce izaci medju ljude nego kako se ja osecam.

omg
nadam se da će omekašati i ohladiti se i konačno prestati sa takvim ružnim ucenama
O Bože, kad moram da kažem
 
Sto? Mislis da nije u pravu? Da li si kad gledala kako izgleda zivot coveka koji ide na dijalizu. Meni je zao ne samo takvih osoba nego i roditelja koji sve to gledaju i podnose a kamoli i zene i dece. Tu covek mora da stegne srce i da se energicno okrene i ode. Opet ponavljam, ja radim sa invalidnim licima, ti ljudi vremenom postaju i depresivni i nervno oboleli. Ne treba u tim godinama da se zarobi sa takvim covekom. I on mora da shvati svoju sudbinu i neke stvari da prihvati kao normalne. Ispada da ja pametujem. ali se ovde jednoj zeni sin razveo upravo zbog dijalize. Dogovorili su se da je takav zivot los po oboje i da je normalnije da se razidju. To su mucne situacije ali opet moras da energicno preseces pa ma koliko bolelo.


a ako je bolestan nema pravo da voli i bude voljen?
e to se zove diskriminacija
kako ti nije žao

ma znaš šta, sad bi te slatko verbalno opaučila, al neću da dobijem kartone zbog tebe
eto da znaš
 

Back
Top