KraNp
Veoma poznat
- Poruka
- 10.766
Desava mi se, kada me neko verbalno napadne, bilo u smislu uvrede ili klevetanja da se uvek povucem i zacutim, jer u tim momentima osecam strahovit bes koji cini da otezano disem i da mi srce brze lupa a telo malaksa. Hocu da se odbranim, ali ako otvorim usta, to je onda urlanje i bujica psovki a neretko bih i krenuo u fizicki obracun ali sam do te mere slab da osecam kao da cu izgubiti svest. Veoma tesko podnosim tu vrstu stresa. Nesto mi neda u sebi da kazem sta mislim, cak i kada je neka ozbiljna rasprava na temu neceg. Kako da smireno ucestvujem u teskim raspravama, bez osecanja koja sam naveo? Kako npr. da nekim svojeglavim i nekulturnim ljudima, objasnim neke logicne stvari. Po nekad se nadjem u takvim situacijama da moram, sa krajnje iskljucivim osobama u razmisljanju da trazim dogovor i kompromis oko necega. Njihova zadrtost me izbaci iz takta, ne zbog odsustva dogovora, koliko zbog nemogucnosti da iskazem svoj stav bez njihovog upadanja u rec i odmahivanja glavom i odsustva zelje da logicno razmisle o onom sto im govorim. Kako vi izlazite na kraj sa tim, znam sigurno da imate takve situacije ili ste ih imali.