Moj omiljeni broj je 2. A rodjena sam 20. I od ove godine sam ocekivala da bude bas bum. I bila je.
U svakom pogledu.
Svasta se izdesavalo a ja sam ostala ja.
Jos bolja.
Unazad 5 godina provodimo radno sa bas zestokim tempom.
Zahvalna sam sto smo ove sa decom, sami, pa jos negde mimo ustaljenog. Samo nas cetvoro usmereni jedni na druge.
Konkretno, veceras smo pravili plan.
Ustaje se i doruckuje OBILNO(tako sin kaze), pa se ide u setnju i na pijacu, cerka i mm ce na pijacu a sin i ja da kupimo cerKi poklon. Vracamo se u stan, spremamo i idemo na rucak u jedan novi restoran blizu nas, koji, po onome sto sam danas videla ima savrsenu hranu za mene

zove se Casa de vinos.
Posle rucka opet setnja... malo grudvanja... mozda kupimo neki ukras za stan, zaboravili smo poneti a niko ne pominje...
Predvece se vracamo u stan, tusiramo, pravimo mezu, otvaramo vino...
Oko 20h sin baca petarde(nisu klasicne, neke puckalice)...
Igramo monopol...
Mezimo... jedemo voce...
i u ponoć palimo Dalmatinku(vatromet)... i dobijaju poklone... simbolicno knjige za sina i njoj neku igrackicu(zamolila me da ne bude knjiga

)
PS. Deca zaspivaju u 00:05h a mi nakon 7-14 min
Moram sutra kupiti crveni ves... niti imam a nikad nisam ni imala...
To je detaljan plan... sutra dan planiram u spa...