Како бих ја решио ситуацију 1991.

Па ја јесам почео тему издвојено
Друго битно питање које остаје ван опсега овог рада, јер немам тачних података, а већ ми је доста нагађања, су стварни мотиви вођства, именом Слободана Милошевића. Конкретно, колико је он био амерички човек, и колико је радио у њиховом интересу. Овде пишем шта би било да је радио у српском националном интересу, као што је рецимо Туђман радио у хрватском.

Дакле, с твојом тезом се условно могу сложити, а опет она овде експлицитно није тема.
Него шта бих ЈА урадио, а колико знам ја нисам амерички човек ;)
 
Najveci problem u tom ratu je definitivno bio sto je neko napisao "Vi Srbi ne znate sta hocete" - ocuvanje cele federacije, skracena federacija (SRB, CG, BiH, MAK + Krajina), Velika Srbija, SR Jugoslavija ili autonomne oblasti za Srbe u Hrvatskoj i BiH.

Kako onda da se ocekuje od obicnog coveka-borca da ima moral, kada ne zna za sta moze da izgubi glavu?

Zasto se onda cuditi masovnim dezerterstvima i raspadanju citavih jedinica (gde su veliku ulogu odigrali pojedini aktuelni politicari, pa se time jos i hvale)?

Taktika JNA, je tek posebna prica. Lepo je primetio prvi na temi, umesto da se krene autoputem pravo na Zagreb, genijalni stratezi JNA koncentrisu gotovo svu operativnu vojsku na krajeve hrvatske kifle - na Vukovar i Dubrovnik.

Jedino valjano resenje bio je pomenuti blickrig, ali mislim da za tako nesto nije postojao voljni momenat ni medju politickim i vojnim vrhom, ni medju stanovnistvom Srbije i Crne Gore, a sami Krajisnici za to nisu imali ni mogucnosti ni vojnog potencijala.

I ne vidim sta su to lose Hrvati ucinili. Normalna stvar je da je oficiru i vojniku mesto uz svoj narod. Sam nacin na koji je to izvedeno i zasto odavde to nije predupredjeno je posebna prica, ali ne vredi osudjivati nekoga ko je samo prisao uz svoj narod.
 
Ako se ne varam, Borislav Jovic je u knjizi "Poslednji dani SFRJ" naveo podatak da je Generalstab JNA polovinom novembra 1991. (dakle u momentu krize na nasoj strani) trazio od drzavnog vrha da se proglasi opsta mobilizacija u ostatku Jugoslavije, podigne sila od oko milion ljudi i zavrsi cela prica. Medjutim, Milosevic i Bulatovic su to odbili, izgovarajuci se da ni delimicna mobilizacija nije uspela, a da bi to dovelo do potpunog ekonomskog kraha drzave (i verovatno njihovog pada s vlasti, kada bi tolikom narodu podelili oruzje).
 
E ovako...

Neki ljudi sa kojima sam razgovarao i mnogo cenim njihovo misljenje kazu da je ono sto je Milosevic uradio devedesetih bio maksimum u tom trenutku i da je moglo biti jedino mnogo gore...

Sklon sam da to misljenje prihvatim, mogu da zamislim sta bi se desilo da je Tadic tada bio na vlasti ili neko drugi...

Mogla je recimo vrlo lako i Rapublika Srpska da zavrsi kao Krajina a da Srbe na Kosovu bukvalno zatru i da tamo ostanu samo starci. Mogla je cela Srbija da bude okupirana. Niko se u to vreme, osim Srba naravno, nebi posebno uzbudio zbog toga niti bi medjunarodna javnost digla neku galamu...

Ali eto, postignuto je to sto je postignuto i postavljen je neki okvir za dalje delovanje buducim vlastima, koje su morale da postignu bolje rezultate, s obzirom da je Rusija ojacala i da je jedno vreme, nekih godinu dana, postojao medeni mesec Srbije i zapada (neposredno posle petooktobarske revolucije)...
 
Sto se tice neke bolje pozicije, ipak smatram da je Sloba mogao neke koliko toliko bolje rezultate da postigne..

Pre svega za Krajinu je mogao da osigura bilo kakav status, plan z-4, kulturnu autonomiju, neku vrstu decentralizacije...

Jasno je da bi Hrvati pokusali ono sto je dogovoreno da prekrse i da uspostave puno kontrolu, ali to bi vec zavisilo od krajiskih Srba i Beograda koliko bi bili u stanju da im se suprotstave...

I u Bosni je pokusano nesto slicno, pokusana je centralizacija i da se Srbima oduzmu sva prava, ali hvala Bogu, to im nije proslo...

Da su uspeli tako nesto, narod bi ostao na svojim ognjistima i sacekao neka bolja vremena i bolju poziciju kada bi mogao da se ujedini sa svojom bracom. Stvorio bi se okvir koji bi im omogucio kakav-takav opstanak, sada nazalost od toga nema nista i to je zavrsena prica...
 
U Bosni je postignut skoro maksimum, stvorena je Republika Srpska, jedini je problem sto blentavi Sloba nije uspeo da Brcko bude i formalno deo RS, a ne da ima status distrihta kao sad..

Tolike je ustupke napravio u Dejtonu, predao pola Sarajeva i maltene presekao RS kod Gorazda, a nije uspeo da dobije nijedan ustupak. To govori da je bio nesposoban drzavnik i los pregovarac, kojeg su iznapijali viskijem pa posle obrlatili kao seosku snasu....
 
To su najobicnije gluposti. Ako je to maksimum koji su Srbi mogli postici, onda Srbi ne zasluzuju da imaju ikakvu drzavu niti pripadaju medju drzavotvorne i civilizovane narode. Kreni-stani, povuci-potegni, pristani na svaki ustupak ... da, stvarno ON nije mogao vise. Nije mogao cak ni prcati, impotentni ljigavac. Kakav je bio u krevetu takav je bio i u politici.

Prvo se postavi JASAN iebeni CILJ, a onda kad imas silu, TARI. A ne stvaranje magle i nerazrjesivih problema tamo dje ih nije ni bilo, a to je bio njegov modus operando od prvoga dana - MAGLE.

RS ne bi opstala da nije trebala AMerici, kao kontrateza muslimanima u Bosni. Cetiri godine natezanja u ratu su doveli Krajinu i RS pred slom 1995. godine, za nesto sto se moglo vojno rijesiti u roku pola godine do godinu dana. Ono sto je svaki svjestan borac u rovu znao, nisu znali tkz. djenerali i politicari, okovani jugo-komunistickim okovima.

Gledam prije neki dan snimke sa Koridora, intervju sa Mladicem i Talicem. Jadan srpski narod, skroz sludjen, sa takvim "vodjama". Obojica trabunjaju o SFJR, JNA i sl. glupstima, u drugoj polovini 1992. godine! Takva nesvjesnost, takvo neshvatanje TRENUTKA, malo kad se desavalo u istoriji svih naroda svijeta.
 
Poslednja izmena:
Sto se tice Kosmeta, to je vec posebna prica i tu bih se zadrzao malo vise...

Pre svega, moralo je da se planira STA DALJE kada se povuce vojska i policija sa Kosmeta..?

Izgleda da taj plan uopste nije postojao, sto samo pokazuje da je nasa vlast bila ili neozbiljna i diletantska, ili su zaista verovali da ce pobediti NATO...

Trebala je odmah da se uspostavi neka strategija da se omoguci opstanak Srba na Kosmetu u sto vecem broju. Sanse za to je bilo, neke su iskoriscene ali je ipak vecina propustena..

Sto se tice Metohije i drenickog kraja, tu nije bilo nikakve sanse da se tako nesto uradi jer je tamo bilo dosta pridoslica iz Albanije odmah posle dolaska NATO-a, metohijski siptari su takodje najekstremniji a i Srba je bilo manje i nisu imali neku vecu kompaktnu celinu...

E sad, sto se tice Kosova to je vec druga prica. Pametnijom i organizovanijom politikom i radom na terenu je moglo mnogo vise da se postigne. Pravi primer za to je Mitrovica i sever, gde su Srbi imali mnogo pritisaka, napada svake vrste, ali ipak su uspeli da opstanu...

Celo Kosovsko Pomoravlje sa gradovima Gnjilanom i Kosovskom Kamenicom je naslonjeno na Srbiju i pre rata su Srbi bili u apsolutnoj vecini. Ta dva grada su mogla biti zauzeta posto su i dan danas okruzeni srpskim selima, Gnjilane je bilo pola-pola, a Kosovska Kamenica vecinski srpska sa znacajnim brojem siptara...

Tu je mogla da se napravi jos jedna jaka enklava i kompaktna teritorijalna celina...

Takodje je velika greska sto su Obilic i Kosovo Polje pali u siptarske ruke, oni su mogli da opstanu, Srbija je trebala da salje oruzje i operativce i ta dva mesta, strateski vrlo vazna, bi se odbranila. Glavno je bilo da se izdrzi siptarski pritisak prvih godina posle rata kada je bio najjaci, posle toga je splasnjavao i vise su se usmeravali na provokacije i zlocine nego na pokusaje osvajanja teritorija...

I danas je skoro celo centralno Kosovo srpsko i okolina Pristine je okruzena vecinom srpskim selima....

Uz malo bolju organizaciju, uz jacanje tih sredina, odbranu Obilica, Kosova Polja, i sama Pristina je mogla da postane neki grad-distrihk tipa Brckog. To je moglo da se izvede, u gradu je bio veliki broj Srba. a i gradski siptari iz Pristine nisu ekstremni i sa njima se mogao uspostaviti multietnicki zivot. Desavala bi se mozda povremena ubistva i provokacije, ali ako bi medjunarodna uprava i lokalne multietnicke vlasti odlucno reagovale, hapsile te ljude i osudjivale na robiju, i sa takvom praksom i zlocinima bi se prestalo i ljudi bi zivelu u miru...
 
To su najobicnije gluposti. Ako je to maksimum koji su Srbi mogli postici, onda Srbi ne zasluzuju da imaju ikakvu drzavu niti pripadaju medju drzavotvorne i civilizovane narode. Kreni-stani, povuci-potegni, pristani na svaki ustupak ... da, stvarno ON nije mogao vise. Nije mogao cak ni prcati, impotentni ljigavac. Kakav je bio u krevetu takav je bio i u politici.

Prvo se postavi JASAN iebeni CILJ, a onda kad imas silu, TARI. A ne stvaranje magle i nerazrjesivih problema tamo dje ih nije ni bilo, a to je bio njegov modus operando od prvoga dana - MAGLE.

RS ne bi opstala da nije trebala AMerici, kao kontrateza muslimanima u Bosni. Cetiri godine natezanja u ratu su doveli Krajinu i RS pred slom 1995. godine, za nesto sto se moglo vojno rijesiti u roku pola godine do godinu dana. Ono sto je svaki svjestan borac u rovu znao, nisu znali tkz. djenerali i politicari, okovani jugo-komunistickim okovima.

Gledam prije neki dan snimke sa Koridora, intervju sa Mladicem i Talicem. Jadan srpski narod, skroz sludjen, sa takvim "vodjama". Obojica trabunjaju o SFJR, JNA i sl. glupstima, u drugoj polovini 1992. godine! Takva nesvjesnost, takvo neshvatanje TRENUTKA, malo kad se desavalo u istoriji svih naroda svijeta.

Opet ti kazem, Amerika je tada bila jaca nego ikad, a Rusija slabija nego ikad, tako da ne verujem da se moglo postici vise od onoga sto sam nabrojao u prethodnim postovima...
 
Opet ti kazem, Amerika je tada bila jaca nego ikad, a Rusija slabija nego ikad, tako da ne verujem da se moglo postici vise od onoga sto sam nabrojao u prethodnim postovima...

Amerika je svoje interese na Balkanu prilagodila srpskoj magli. Amerikanci nisu mogli znati sta Srbi oce, jer to ni Srbi sami nisu znali. Ne vidim kako su Amerikanci u takvoj situaciji mogli drzati stranu Srbima.

Imas izvjestaje sa americkog kongresa iz 1991. godine, od americkih Srba koji su tome prisustvovali. Amerikancima je najvece pitanje bilo "sta Srbi zapravo oce"... i Amerika je cekala na to. Umjesto jasnog stava (koji su imali svi drugi na prostorima tkz. sfrj, Srbi to nisu imali), Srbi su nudili MAGLE.
 
Opet ti kazem, Amerika je tada bila jaca nego ikad, a Rusija slabija nego ikad, tako da ne verujem da se moglo postici vise od onoga sto sam nabrojao u prethodnim postovima...

Vidim da uporno insistiras na ulozi SAD sto nije cudno jer malo ljudi kapira i zna dovoljno o tadasnjim okolnostima u svetu u kojima smo se mi nasli iznenada u centru. U tom trenutku, nakon pada Varsavskog pakta i ozbiljnijeg stupanja na scenu EEZ u osvit formiranja EU, mi (SFRJ i raspad), bili smo eksperimentalni misevi, ali u potpuno drugom smislu od ovog tvog i vecinski prihvacenog misljenja. NATO je trebalo usled zavrsetka hladnog rata da opravda i nadje svrhu svog daljeg postojanja, a EEZ da dokaze da moze da resi kompleksan problem poput naseg bez intervencije SAD. I upravo u tom vremenskom skripcu kada je Amerika bila suzdrzana, a Evropska zajednica nesposobna da problem sagleda i resi, bila je nasa sansa. Zasto nas je Sloba unistio i zakopao za vjek vjekova? Zato sto tada nije posmenjivao sve oficire nesrbe i postavio Srbe na njihovo mesto, uputio jasnu poruku da se krece na osvajanje Hrvatske i dok bi trepnuo bili bismo pred Zagrebom, a Evropa bi zahtevala da stanemo i molila naas za pregovore. Ako bi demonstrirao takvu silu i blickrig, ceo svet bi te gledao sa strahopostovanjem, kao sto je srpsku vojsku uostalom i gledao odvajkada. A kada vodis mirovne pregovore na puskomet od Zagreba daleko je drugacije nego kada je pat pozicija. I upravo stoga je odziv na mobilizaciju u Srbiji bio nikakav, jer nije bilo proklamovanog ratnog cilja. Da je Sloba ovako postupio, danas i sutra bi ga Srbi slavili ko mnoge druge istorijske znamenite licnosti, pri cemu bi verovatno postigao ono sto su mnogi veci od njega tezili, a nisu mogli ili umeli - da svi Srbi zive u jednoj, srpskoj drzavi. Umesto toga, kada je u martovskim demonstracijama video da je zamasan broj gradjana protiv njegove vladavine, odlucio se za dugotrajan rat i pateticne patriotske price o jedinstvu i borbi. Da je uradio ono sto je znao da treba ne bi bilo ni rata u Bosni, tek bi Siptari bili manji od makovog zrna.
Ovako, EEZ je ispala nesposobna, Ameri su likujuci umesali svoje prste, a NATO postavio novi cilj sebi - odrzavanje nekog samoproklamovnog svetskog mira po svojim arsinima. U sustini, Sloba je svojim tadasnjim postupcima, bizarno zvuci, udahnuo NATO-u zivot, a nama ostavio sve same ratne poraze u nizu od kojih se, vrlo verovatno nikada necemo oporaviti. E zato je Sloba, koliko god ovi zuti bili neposobne lopuze, istinski dzelat Srbije i Srba. Onakva prilika kakvu je imao on, mozda nam se nikada nece pruziti vise.
 
Kad se već spekuliše evo i ja da nešto rečem onako odoka :roll:.

Ako se ne varam, Borislav Jovic je u knjizi "Poslednji dani SFRJ" naveo podatak da je Generalstab JNA polovinom novembra 1991. (dakle u momentu krize na nasoj strani) trazio od drzavnog vrha da se proglasi opsta mobilizacija u ostatku Jugoslavije, podigne sila od oko milion ljudi i zavrsi cela prica. Medjutim, Milosevic i Bulatovic su to odbili, izgovarajuci se da ni delimicna mobilizacija nije uspela, a da bi to dovelo do potpunog ekonomskog kraha drzave (i verovatno njihovog pada s vlasti, kada bi tolikom narodu podelili oruzje).

Ovo je tačno , postojao je tihi "rat" između Slobinog režima i vojnog vrha . Meni je veoma bliska pomisao da je Sloba bio svestan snage vojske (u smislu ovlašćenja) u okolnostima vandrednog stanja i da je zato imao više poverenja u Tuđmana . Za ovo nemam nikakve dokaze.
 
Poslednja izmena:
Najveci problem u tom ratu je definitivno bio sto je neko napisao "Vi Srbi ne znate sta hocete" - ocuvanje cele federacije, skracena federacija (SRB, CG, BiH, MAK + Krajina), Velika Srbija, SR Jugoslavija ili autonomne oblasti za Srbe u Hrvatskoj i BiH.

Kako onda da se ocekuje od obicnog coveka-borca da ima moral, kada ne zna za sta moze da izgubi glavu?

Zasto se onda cuditi masovnim dezerterstvima i raspadanju citavih jedinica (gde su veliku ulogu odigrali pojedini aktuelni politicari, pa se time jos i hvale)?

Ovaj stav je dosta zanimljiv.

Taktika JNA, je tek posebna prica. Lepo je primetio prvi na temi, umesto da se krene autoputem pravo na Zagreb, genijalni stratezi JNA koncentrisu gotovo svu operativnu vojsku na krajeve hrvatske kifle - na Vukovar i Dubrovnik.

Jedino valjano resenje bio je pomenuti blickrig, ali mislim da za tako nesto nije postojao voljni momenat ni medju politickim i vojnim vrhom, ni medju stanovnistvom Srbije i Crne Gore, a sami Krajisnici za to nisu imali ni mogucnosti ni vojnog potencijala.

I ne vidim sta su to lose Hrvati ucinili. Normalna stvar je da je oficiru i vojniku mesto uz svoj narod. Sam nacin na koji je to izvedeno i zasto odavde to nije predupredjeno je posebna prica, ali ne vredi osudjivati nekoga ko je samo prisao uz svoj narod.

Ovaj stav je dosta zanimljiv. Stoji to recimo da jedan oficir JNA koji je po nacionalnosti Hrvat, ili jedan običan Hrvat stane uz svoj narod. Ali meni nije jasno recimo u kasnijoj interpretaciji često govore " da smo mi imali to oružje, do rata ne bi došlo " ? A isti kupovali oružje od nemačkih maraka od Mađara. Mada moram ti priznati da ti je dobra ova konstatacija.
Takođe si napisao za moral, kako jedan vojnik da ima nekakav moral za borbu u takvoj situaciji ? Bilo je takođe na B92 dokumentarac o tome kako je general Trifunović ( ispravite me ako grešim ) odbio da granatira grad Varaždin. Nakon jedno 20 godina pitaju jednog od vojnika iz Varaždina zašto nisu granatirali grad, a on na to " zbog čega, za koju državu " ?
Takođe neki od vojnih stručnjaka i analitičara su rekli da ukoliko je već Milošević hteo da iskoristi JNA za nekakve srpske ciljeve, da je trebao ići do granične liniji RSK, tj. otići u zaleđe istočne Slavonije, i time ih odseći od linija snabdevanja a to bi ih primoralo kad tad na predaju. Međutim zašto to nije učinjeno ?
I svakako primetno je da od 1990. pa do danas, većinu ratova rešavaju političari. Od građanskog rata na prostoru bivše Jugoslavije, retko gde u nekim stabilnim, ili sada već bivšim stabilnim zemljama imate ovakve situacije koje na kraju se završe ratom.
 

Back
Top