Kakav smo doprinos za zajednicu?

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Jasna

Stara legenda
Banovan
Poruka
89.439
Na ovo razmišljanje me je potaklo mnogo toga. Između ostalog, tu je bio
jedan razgovor sa detetom i njegovo pitanje ''Kada vas više ne bude bilo
ko će to znati?'' A razgovor je bio jednostavan. O hrani smo pričali. Kakva
je razlika između industrijske i prirodne hrane. Veštačkim bojama i ukusima,
intenzivnoj proizvodnji mesa i mleka i slično.

U godinama smo kada možemo da grabimo neka sitna zadovoljstva. Da
nadoknadimo nešto što smo propustili jer smo u teškim vremenima živeli.
Što nije za osudu, ali je meni besmisleno usmeriti svu pažnju na to.

Imamo li snage za nešto više?

Šta je to što mi znamo, a što posle nas niko neće znati?

Kakav doprinos možemo biti društvu u kome živimo?
 
Na ovo razmišljanje me je potaklo mnogo toga. Između ostalog, tu je bio
jedan razgovor sa detetom i njegovo pitanje ''Kada vas više ne bude bilo
ko će to znati?'' A razgovor je bio jednostavan. O hrani smo pričali. Kakva
je razlika između industrijske i prirodne hrane. Veštačkim bojama i ukusima,
intenzivnoj proizvodnji mesa i mleka i slično.

U godinama smo kada možemo da grabimo neka sitna zadovoljstva. Da
nadoknadimo nešto što smo propustili jer smo u teškim vremenima živeli.
Što nije za osudu, ali je meni besmisleno usmeriti svu pažnju na to.

Imamo li snage za nešto više?

Šta je to što mi znamo, a što posle nas niko neće znati?

Kakav doprinos možemo biti društvu u kome živimo?
Kako ko.Kako ko.
 
najveći doprinos je biti dobar čovek
Dobar čovek. Hm.. Znam mnogo dobrih ljudi koji su napravili brdo
kompromsa sa svojim životom. Kada ih deca pitaju zašto to rade,
odgovaraju da to rade za njih. Da neko mora da plati račune, kredite..
Izgleda mi kao da smo naučili dovoljno i odvojili dobro od lošeg, ali
nas nešto koči da radimo prave stvari.
 
Dobar čovek. Hm.. Znam mnogo dobrih ljudi koji su napravili brdo
kompromsa sa svojim životom. Kada ih deca pitaju zašto to rade,
odgovaraju da to rade za njih. Da neko mora da plati račune, kredite..
Izgleda mi kao da smo naučili dovoljno i odvojili dobro od lošeg, ali
nas nešto koči da radimo prave stvari.

Pa lepo je i raditi i stvarati znajući da djeci ostaje u svemu tome jedino treba znati kad je dovoljno i se i sebe poceti gledati

Najljepše kad djeca krenu da dogradjuju i cjene taj start koji su im roditelji omogućili
 
Dovoljan doprinos je platiti porez, a cest prevelik doprinos koji se namece je proizvodnja vece vrednosti u odnosu na dobijenu platu, kao i razne nezeljene uloge zrtve. Tako da, nista dodatno ne zelim da doprinesem. Vecina ljudi vise da nego sto primi a manjina profitira na racun drugih. Moj doprinos, u stvari, neka bude bojkot kapitalistickog sistema jer time cinim drustvo humanijim.
 
Dovoljan doprinos je platiti porez, a cest prevelik doprinos koji se namece je proizvodnja vece vrednosti u odnosu na dobijenu platu, kao i razne nezeljene uloge zrtve. Tako da, nista dodatno ne zelim da doprinesem. Vecina ljudi vise da nego sto primi a manjina profitira na racun drugih. Moj doprinos, u stvari, neka bude bojkot kapitalistickog sistema jer time cinim drustvo humanijim.
Znas kako, svako totalitarno drustvo je zlo. Recimo komunisticko je vece zlo od kapitalistickog.
 
Znas kako, svako totalitarno drustvo je zlo. Recimo komunisticko je vece zlo od kapitalistickog.
Totalitarizam ne podrzavam, ali navedi mi neku drzavu gde mogu da jedem opijum dok masturbiram negde u parku. A vecina smrtnika u kapitalizmu ima iznad sebe autoritarne gazde, dok je drzava u vecini slucajeva posteniji poslodavac. Moja logika je bolje da me j* jedna drzava koja je i moja i svacija, kao i vladavina prava, nego da me j* milion gazda, a i daleko cu biti lojalniji drzavi nego nekom privatnom licu koje mi nije niko i nista.
 
Totalitarizam ne podrzavam, ali navedi mi neku drzavu gde mogu da jedem opijum dok masturbiram negde u parku. A vecina smrtnika u kapitalizmu ima iznad sebe autoritarne gazde, dok je drzava u vecini slucajeva posteniji poslodavac. Moja logika je bolje da me j* jedna drzava koja je i moja i svacija, kao i vladavina prava, nego da me j* milion gazda.
To drustveno korisno potice iz komunizma... otmu ti zadnju kravu, kola i udare namet da placas. Kolhozi, solhozi, radne akcije i te zlorabljivacke gluposti...
Kapitalizam nije pravedan svakako, ali ne mozes da meris kapitalizam u razvijenoj drzavi i u siromasnoj, poput nase...
 
Na ovo razmišljanje me je potaklo mnogo toga. Između ostalog, tu je bio
jedan razgovor sa detetom i njegovo pitanje ''Kada vas više ne bude bilo
ko će to znati?'' A razgovor je bio jednostavan. O hrani smo pričali. Kakva
je razlika između industrijske i prirodne hrane. Veštačkim bojama i ukusima,
intenzivnoj proizvodnji mesa i mleka i slično.

U godinama smo kada možemo da grabimo neka sitna zadovoljstva. Da
nadoknadimo nešto što smo propustili jer smo u teškim vremenima živeli.
Što nije za osudu, ali je meni besmisleno usmeriti svu pažnju na to.

Imamo li snage za nešto više?

Šta je to što mi znamo, a što posle nas niko neće znati?

Kakav doprinos možemo biti društvu u kome živimo?

Koga to interesuje? Imao bih verovatno toliko toga da nekom prenesem u iskustvima i u ponekim znanjima, ali pre no sto pocnem da cavrljam ujedem se za jezik jer zaista koga interesuje moje iskustvo ili znanje. Ono sto sam uradio u proslosti mozda je bilo i nesto znacajno, ali sad ni to vise nije bitno, mozda kao jedno vidjenje istorije.

I ja to vidim kao normalno. Kad sam pocinjao da ucim svoj zivot nisam mnogo pitao okolo, nije da nisam uopste ali vise sam citao ono sto me zanima, mada bilo je tu i dosta druzenja i raznih zajednickih akcija. Ali to je neko moje iskustvo, meni bitno a drugima je njihovo bitno.

Inace se slazem, u ovom zivotu treba biti dobar covek. Na primer, pokupih dve zene juce da ih povezem nezgodnom deonicom puta, a autobusa nigde, a one krenule na posao (to sam saznao kad su usle). Meni je svejedno sam sam u autu, i prazan je (obicno drndam neke stvari) ali tacno znam kako se osecaju. Prvo se zbunise, ali posle prihvatise i cujem jednu od njih kako kaze ovoj drugoj kad su vec izasle iz auta - 'eto jos uvek ima dobrih ljudi'. Nisam nista posebno uradio, verujte mi, samo znam kako je cekati autobus na tom mestu jer sam jedno vreme ziveo tu cekao autobus da idem na posao, I cesto sam mislio, mogao bi i neko i da me poveze makar neki deo puta.... I tako. Mislim da treba siriti dobru energiju - pogotovo danas kad nas opet verovatno cekaju neka teska vremena. Nije tesko.
 
Dovoljan doprinos je platiti porez, a cest prevelik doprinos koji se namece je proizvodnja vece vrednosti u odnosu na dobijenu platu, kao i razne nezeljene uloge zrtve. Tako da, nista dodatno ne zelim da doprinesem. Vecina ljudi vise da nego sto primi a manjina profitira na racun drugih. Moj doprinos, u stvari, neka bude bojkot kapitalistickog sistema jer time cinim drustvo humanijim.
Porez je licemeran. Bolje bi bilo da postoji socijalni kredit (nije nepoznat mehanizam). Umesto da placamo porez bolje je da pomognemo onima kojima treba pomoc. Ekstrapolacija ovog stava je jako zanimljiva. Sta bi bilo kad bi bilo. Na primer pomazes starima koji su sami, dobijes socijalni kredit, za toliko ti se umanjuje porez ???
 
To drustveno korisno potice iz komunizma... otmu ti zadnju kravu, kola i udare namet da placas. Kolhozi, solhozi, radne akcije i te zlorabljivacke gluposti...
Kapitalizam nije pravedan svakako, ali ne mozes da meris kapitalizam u razvijenoj drzavi i u siromasnoj, poput nase...
Ali i mora da postoji nesto drustveno, u protivnom ne bi, recimo, bio izgradjen nijedan valjani put jer nijednom pojedincu to nije u interesu ali gomili ljudi vec jeste u interesu jer svi na neki nacin imaju koristi od toga, ne bi postojalo lecenje za invalide itd. Kapitalisticka drzava nema, recimo, nikakvo pravo da uvodi korona-mere jer svako se snalazi kako zna i ume i nezasticen je a onda odjednom pozivaju na solidarnost da se ostane u kucama i ne siri zaraza?!, maske se kupuju iz svog dzepa a naterani su zakonom da ne bi sirili zarazu, to je veliki pravni vakuum, dok u socijalistickom sistemu bi takve mere vec bile legitimne jer bi drzava uvela i zastitu onih koji su merama spreceni da funkcionisu, cim imas ovaveze moras da imas i prava. Ja polazim sa tacke gde smatram da mi je najveci uspeh u zivotu biti sam svoj gazda bez da imam posla i sa kim i bez da sam deo ikakve hijerarhije (niti da imam gazdu niti da sam ikom gazda), i meni je, licno, socijalizam manje zlo od kapitalizma jer u kapitalizmu imas manje slobode da budes ono sto jesi jer moras da se prilagodjavas gazdama i trzistu, razni cudaci i neprilagodjeni ljudi zavrsavaju na ulici jer u takvom sistemu za njih takve nema posla, to jeste manjak slobode koja nije na prvu loptu vidljiva a u realnosti slobodu imaju samo bogatiji a siromastvo je kavez. Problem sa socijalizmom je sto je totalitaran (mada su i drugi sistemi cesto jednako totalitarni, u Americi postoje mnogi apsurdni zakoni, u jednoj drzavi bukvalno ne smes da prdnes) i mislim da moze i bez toga, jos gore su nepravde koje su cinili u njeno ime posle rata i to nikako ne podrzavam, drzava je jednostavno mogla vrlo lako da samo bude konkurentna kapitalistima i nista vise, bez da se ikom ista otima. Pitaj ljude gde bi vise voleli da rade, na drzavnom poslu ili kod privatnika. Gde imas veceg totalitarizma od radnog mesta kog gazde a manjina ima tu cast da tu ne bude, pritom taj posao je cesto i nesiguran. Za upravljanja firmom su odgovorni direktori i oni bi trebalo da snose posledice u slucaju loseg poslovanja, sto, nazalost, cesto ne biva, ali radnici ne smeju da ispastaju zbog nesposobnosti direktora i sefova.
 
Porez je licemeran. Bolje bi bilo da postoji socijalni kredit (nije nepoznat mehanizam). Umesto da placamo porez bolje je da pomognemo onima kojima treba pomoc. Ekstrapolacija ovog stava je jako zanimljiva. Sta bi bilo kad bi bilo. Na primer pomazes starima koji su sami, dobijes socijalni kredit, za toliko ti se umanjuje porez ???
Nije to lose, ali bojim se da bi vise pomoci dobile manje bolesne mlade devojke nego stare babe i dede s jednom nogom u grobu, i svako ko je na neki nacin popularniji ili pozeljniji. Ljudi svojom voljom su vise spremni da plate fudbalere i pevace nego lekare.
 
Koga to interesuje?
Ovo je zanimljivo pitanje, pa sam sa njim ostala nekoliko dana, živo zapitana.
Društvo je danas tako uređeno, da mi komotno možemo da ostanemo večita
deca. Za sve postoje institucije i stručnjaci. Naše nije da nešto znamo i prenesemo
već da pitamo.
Na primer.
Moje je da platim porez, a neki pametniji od mene će znati bolje kako taj novac
da usmere. I ako vidim da oni tu malo u svoj džep, malo na nešto potpuno bezveze,
dok smo mi ovde vodu uveli iz samodoprinosa, put napravili isto tako, ja tu ništa
ne mogu.
 
Zanimljivo pitanje i razmisljanje. Osobno doprinosim pojedinim segmentima razvoja zajednice na nacin da imam dosta volonterskih aktivnosti koje su usmjerene prvenstveno prema onima kojima najvise trebaju a to su djeca i osobe starije zivotne dobi.
Ponekad mi dodje bas zao kada vidim tko sve danas ima djecu i kako se prema njima odnosi pa sam sretna kada mogu bar ponekad nekome uljepsati dio djetinjstva. Slicno je i sa osobama trece zivotne dobi, umirovljenicima koje najcesce zaborave i oni najblizi. Volim kada mogu izmamiti osmijeh na lice i malo popricati. Naravno, ne uvijek i ne precesto ali ipak dovoljno da sam zadovoljna time sto radim.
 

Back
Top