- Poruka
- 89.439
Na ovo razmišljanje me je potaklo mnogo toga. Između ostalog, tu je bio
jedan razgovor sa detetom i njegovo pitanje ''Kada vas više ne bude bilo
ko će to znati?'' A razgovor je bio jednostavan. O hrani smo pričali. Kakva
je razlika između industrijske i prirodne hrane. Veštačkim bojama i ukusima,
intenzivnoj proizvodnji mesa i mleka i slično.
U godinama smo kada možemo da grabimo neka sitna zadovoljstva. Da
nadoknadimo nešto što smo propustili jer smo u teškim vremenima živeli.
Što nije za osudu, ali je meni besmisleno usmeriti svu pažnju na to.
Imamo li snage za nešto više?
Šta je to što mi znamo, a što posle nas niko neće znati?
Kakav doprinos možemo biti društvu u kome živimo?
jedan razgovor sa detetom i njegovo pitanje ''Kada vas više ne bude bilo
ko će to znati?'' A razgovor je bio jednostavan. O hrani smo pričali. Kakva
je razlika između industrijske i prirodne hrane. Veštačkim bojama i ukusima,
intenzivnoj proizvodnji mesa i mleka i slično.
U godinama smo kada možemo da grabimo neka sitna zadovoljstva. Da
nadoknadimo nešto što smo propustili jer smo u teškim vremenima živeli.
Što nije za osudu, ali je meni besmisleno usmeriti svu pažnju na to.
Imamo li snage za nešto više?
Šta je to što mi znamo, a što posle nas niko neće znati?
Kakav doprinos možemo biti društvu u kome živimo?