ako uzmemo beskonačnost vremena pre , sada i budućnost pa dodamo još i beskonačnost prostora
proizlazi da nekad , sad , ili u budućnost postoji život , može a i ne mora, u obliku kakav ga mi zamišljamo, tamo negde nekad za neki oblik života, kislorod je možda taj koji ubija , a ugljenik taj koji daje život nekakvom obliku života
sama tvrdnja reči, beskonačnost, implicira sve mogućnosti
a mi, mi smo u tom vremenu i prostoru toliko nebitni i sićušni da još uvek postavljamo pitanje uzroka našeg postojanja , a ne da vidimo nešto dalje od ćelije vijuga mozga u čerepu®