jao... jel mogu i ja da udjem u kafanu... tako, neki put kad udjete u kafanu koja je u selu gde nikoga ne poznajete, pa kad prolazite kroz istu, prate vas pogledi lokalaca koji su kao tigrovi spremni da skoce i da vas izbumbecaju... ali riletu noge ne klecaju... osim, ako se desi k'o onaj put kad smo bezali preko polja... direktno iz satora... na vasaru... a leto bilo... taman poznjeli psenicu... strnjika grebe, al' koga briga... a brzi oni sto nas jure... utekosmo jedva... ali, zato posle... kad su dosli kod nas... pirajka radila sve u deset... jbg... treba da se zna... sto bi nasi stari rekli: svaki petao car u svoj obor... primitivci... e, da... tad je i poljak, koji je inace i trener lokalnog kluba, video koliko sam brz, pa me zvao da igram desno krilo... vihorno... i, briljirao sam par utakmica... al' alkohol me ubi...