...dete....daj neko meze...
...nego gde sam ono stao..aha:
Gostionicar je pustio glogovu mocugu koju je cuvao pod sankom i ispreturao svoje crte lica u nesto sto je podsecalo na veseli osmeh dobrodoslice,mada ne previse.
'Vece,vase gospodstvo',rece.'Sta vam je po volji ove hladne i mrazne noci?'
'Sta?' rece Mort,trepcuci zbog svetla.
'Ono sto hoce da kaze jeste-sta ces da pijes?' rece mali covek lasicastog lica koji je
sedeo pored vatre i gledao Morta pogledom mesara koji posmatra polje puno jaganjaca.
'Uhm,ne znam',rece Mort.'Imate li zvezdanu kap?'
'Nikad cuo,gospodstvo.'
Mort osmotri lica koja su ga gledala,osvetljena vatrom iz kamina.Bili su to ljudi koji se
cesto zovu so zemlje.Drugim recima,bili su cvrsti,kockasti i losi po zdravlje,ali Mort je
bio suvise okupiran drugim stvarima da bi to primetio.
'Pa sta onda ljudi ovde vole da piju?'
Gostionicar pogleda ispod oka u svoje musterije,sto je bio zanimljiv trik buduci da su oni
bili pravo pred njim.
'Elem,gospodstvo,mi pijemo brlju,po izboru.'
'Brlju?' rece Mort,propustivsi da opazi prigusene kikote.
'Jasta,gospodstvo.Pravi se od jabuka.Dobro,'ajde,uglavnom od jabuka.'
Mortu se ovo ucinilo dovoljno zdravim.'O,fino',rece.'Onda kriglu brlje.'Zavukao je jednu
ruku u dzep i izvadio vrecu zlata koju je dobio od Smrti.Jos je bila gotovo puna.
U iznenadnom muku krcme tiho zveckanje novcica zvucalo je kao legendarni gongovi Lespa,
koji se mogu cuti daleko na moru,u olujnim nocima,kada ih morske struje pokrenu u njihovim
potopljenim kulama trista hvati duboko.
'I molim vas,posluzite ovu gospodu onim sto zele',dodade.
Toliko je bio obasut horom zahvaljivanja da nije zapazio sitnicu da je njegovim novim
prijateljima pice sluzeno u majusnim casicama velicine naprstka,dok je jedino njegovo bilo
posluzeno u velikoj drvenoj krigli.