Devojke, ovo se mora procitati....
Jednog dana, kad je krojačica šila sedeći pored reke, naprstak joj je upao u reku. Ona je zaplakala, a Gospodar koji je prolazio tuda je čuo i pitao: "Drago dete, zašto plačeš?" Odgovorila mu je da joj je naprstak upao u reku, a potreban joj je jer pomaže mužu da zaradi novac i izdržava porodicu. Gospodar je stavio ruku u vodu i izvukao zlatni naprstak sa nizom safira.
"Da li je ovo tvoj naprstak" pitao je gospodar. Krojačica je odgovorila "Ne"
Gospodar je ponovo spustio ruku u vodu. Izvukao je zlatni naprstak optočen rubinima..
"Da li je ovo tvoj naprstak" pitao je gospodar ponovo. Krojačica je odgovorila "Ne"
Gospodar je ponovo zamočio ruku u vodu i izvadion kožni naprstak.
"Da li je ovo tvoj naprstak" pitao je gospodar. Krojačica je odgovorila "Da"
Gospodaru je bilo drago što je žena iskrena, pa joj je dao sva tri naprstka i krojačica je otišla kući srećna.
Nekoliko godina kasnije, krojačica je šetala pored reke sa svojim mužem. Muž se okliznuo, upao u reku i nestao pod vodom. Žena je zavikala, i ponovo je Gospodar prolazio tuda. Pitao je: "Zašto zapomažeš"? O Gospodaru, muž mi je upao u reku"
Gospodar je skočio u vodu i izvukao Džordža Klunija. "Da li je ovo tvoj muž" upitao je.
"Da," povikala je krojačica. Gospodar je bio jako ljut "Lažeš! To nije istina"Krojačica odgovori: "Oh, oprostite mi gospodaru. To je nesporazum. Vidite, da sam rekla 'ne' za Džorža Klunija, vi biste izvukli Bred Pita.
Onda, kada bih rekla 'ne' za njega, vi biste izvukli moga muža. Kada bih rekla 'da,' vi biste mi ih dali svu trojicu. Gospodaru, ja nisam najboljeg zdravlja i ne bih mogla da briniem o sva tri muža, zato sam rekla 'da' za Džordža Klunija."
Tako joj je Gospodar dozvolio da ga zadrži.
Moralna pouka ove priče je:
Kada žena laže, to je uvek zbog dobrog i časnog razloga, i uvek u najboljem interesu drugih. To je naša priča, i mi je se držimo.
U potpisu,
Mi žene