Kafana kod knjiškog moljca

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Dobro jutro!Evo inspiracije i čvrste povezanosti književnosti i muzike.Roman Omon Ra-Viktor Peljevin,najpoznatiji i najzagonetniji ruski pisac svoje generacije (rođen 1962. u Moskvi), kultna je ličnost mladih u Rusiji, preveden je na sve važnije svetske jezike, a časopis „Njujorker" svrstao ga je među šest najboljih savremenih evropskih pisaca. Završio je elektrotehniku, a bio je i urednik časopisa o naučnoj fantastici. Dobitnik je najviših književnih nagrada, ali sistematski izbegava publicitet koji mu nameće status najčitanijeg pisca u Rusiji – retko daje intervjue, a kada to čini, više voli da govori o prirodi ljudskog uma nego o svojim knjigama.
Peljevinova proza je postmoderni spoj masovnog i elitnog, pop-kulture i ezoterije, savremenosti i prošlosti, što je i razlog neverovatnog uspeha njegovih dela, koje, kako kaže jedan ruski kritičar, čitaju i oni koji „već dugo nisu uzeli u ruke nijednu knjigu osim telefonskog imenika".
Tematika Peljevinovih knjiga je raznolika, ali se u njima stvarnost, kao kod Gogolja ili Kafke, uvek prepliće sa svetom sna i fantastike.
Na srpski je prevedeno dosta njegovih dela, među kojima se ističu romani "Omon Ra", „Čapajev i praznina", „Generation P” i „Život insekata".
A priča romana teče poetična, groteskna i surova priča koja baca novo svetlo na sovjetske mitove o velikim i herojskim delima, među kojima je i let na Mesec.
U nizu bizarnih detalja koji dočaravaju atmosferu sveprožimajuće birokratije, prvi je ime glavnog junaka – Omon je skraćenica od „Odeljenje milicije za specijalne namene", dok je njegov stariji brat Ovir dobio ime prema „Odeljenju za vize i prijavu boravka".
Jedva izbegavši da im u školi za pilote amputiraju obe noge kako bi ponovili podvig ruskog pilota Alekseja Maresjeva i tako postali „pravi ljudi", Omon i njegov kolega Mićok upadaju u KGB-ovu supertajnu, ali kako će se uskoro ispostaviti, samoubilačku misiju na Mesec. Konačno probuđen iz dečačkog sna o pozivu astronauta, junak romana uspeva da nadmudri totalitarnu državnu mašineriju i da se, kroz gužvu moskovskog Metroa, otisne u novi život.I tako Pink Floyd i Echos spoj muzike i književnosti,uz lep video za početak dana!
Већ сам сам себи досадио колико одуговлачим са читањем овог писца. Убачен је још пре пар година на мој списак писаца које желим да прочитам, али ми се увек, некако измигољи. Мораћу да пожурим, јер, колико се ја разумем друштвено-политичку и економску стварност, Титаник је већ прешао добар део свог пута, и ништа га неће спречити да заврши на дну океана.
 
Већ сам сам себи досадио колико одуговлачим са читањем овог писца. Убачен је још пре пар година на мој списак писаца које желим да прочитам, али ми се увек, некако измигољи. Мораћу да пожурим, јер, колико се ја разумем друштвено-политичку и економску стварност, Титаник је већ прешао добар део свог пута, и ништа га неће спречити да заврши на дну океана.

Odličan je Peljevin, ali meni su ipak bolje rane knjige od ovih novijih koje sam čitao. Mislim da mu je Omon Ra prvi roman i meni je dosta dobar. Generacija P je isto ok, ali mi je najbolji Čapajev i Praznina. Čitao sam još Život insekata, Šlem užasa, Sveta knjiga vukodlaka... ne znam, možda još ponešto.
 
Dobar dan. :)
Malo uživanja i za uši i za oči. Kad kažem oči, mislim na dobre kadrove i montažu,
čisto da se razumemo.

Nadam se da ovo neće ponovo da pokrene priču o ĐB.

Život piše romane.
Pišu li romani život?

Sinoć, u jednom velikom društvu, čujem tužnu priču o nekome koga sam davno poznavala:
u osnovnoj se zaljubio u devojčicu iz klupe i komšiluka. Bio je u nju zaljubljen i u srednjoj, pa i kasnije... Ona je bila lepa, ali problematična: stalno je upadala u nevolje, jedva završila školu, dva puta se udavala za krimose i izrodila decu koju je zapostavljala. Onda je proneverila novac iz firme u kojoj je radila, pa otišla u zatvor ... da bi se, nakon izlaska iz zatvora, utapala u alkoholu.
On nije bio zgodan, a ni naročito društven. Ćutljiv tip, uvek među najboljim đacima. Godinama je čekao baš Nju, da ga primeti i obrati mu se i u drugim prilikama osim kada je trebalo da joj se ponese školska torba, da joj se uradi zadatak ili da joj se pozajme pare (koje nije vraćala). Ali nije ...
Nije se ženio, nije čak ni devojku nikada imao. Kažu da je, kad je bio kod kuće, uglavnom stajao pored prozora i čekao da je vidi kako prolazi ulicom. Onda se razboleo od bolesti koja se može lečiti i izlečiti. Međutim, toliko je bio demotivisan, toliko sagoreo od čekanja, da se prepustio. Nije uzimao lekove, nije se pridržavao saveta lekara, i umro sam, u sredovečnosti, od bolesti koja nije morala da bude fatalna.
Kako se ljudi izgube u uzaludnom čekanju!
Kako se spasiti od pogrešnih ljubavi?

Za jedne su ovakvi slučajevi opsesija, fiksacija, fascinacija, fatalna privlačnost,
a za druge ljubav. Ključ tumačenja leži u nama, hoću reći - percepcija je u mozgu
posmatrača.
Vraćam se na ovu temu jer me je klip asocirao na nju. Mislim na slučaj Modiljanija
i Žane Abutern.
 
Ovde sve pršti od veselja, a ja ću iskoristi prostor da odam počast najboljem prodavcu knjiga i novina u Nišu, koji mi je nebrojeno puta dao da nosim bez para sve za šta bih ga zamolila da me sačeka do plate. Vidim ja da njega nema poslednjih meseci, njegov kolega koji ga menja reče mi da je bolestan. Jutros, kad sam odlazila na posao, prolazeći pored njegove tezge ugledah čitulju. Preminuo je posle teške bolesti u 49oj godini... :(
Slaviša, neka ti je večna slava i hvala. :heart:
 
Ovde sve pršti od veselja, a ja ću iskoristi prostor da odam počast najboljem prodavcu knjiga i novina u Nišu, koji mi je nebrojeno puta dao da nosim bez para sve za šta bih ga zamolila da me sačeka do plate. Vidim ja da njega nema poslednjih meseci, njegov kolega koji ga menja reče mi da je bolestan. Jutros, kad sam odlazila na posao, prolazeći pored njegove tezge ugledah čitulju. Preminuo je posle teške bolesti u 49oj godini... :(
Slaviša, neka ti je večna slava i hvala. :heart:

E Boze dragi.:(
Ti si ga Rado pomenula ovde u najlepsem svetlu, sigurno bi se radovao da vidi da ga pominjemo:)

Mislim da je mnogo lepse, humanije kada nekoga pominjemo posle njegove smrti nego da pravimo parastose,
idemo na sahranu, nosimo cvece.
 
Ja sam danas bila na jednoj sahrani, baka je u pitanju. Sveštenik je upravo o tome pričao. Da treba paliti sveće za njihovu dušu, bilo na grobu ili u crkvi, ali je mnogo važnije da o njima stalno govorimo i sećamo ih se...

Za njih
 
Poslednja izmena:
O, Bože, voleo da ideš na sahrane.
Ja sam bila neki dan, koleginom ocu, imao čovek lepih 95 godina. Nisam čoveka ni znala, a isplakala sam se kao dete. Plačemo samo njegov sin i ja, živu me blam pojeo. Valjda plačeš za svima koje si voleo, a više ih nema.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top