goxy
Zaslužan član
- Poruka
- 105.785
I ovo je obeležilo moje detinjstvo...
Nezaboravna špica i muzika...Kao i priče...
Nezaboravna špica i muzika...Kao i priče...

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Đesi đejms barnakl???Prvi film koga se sećam je Annie (1982).![]()
![]()
U to vreme, sredinom osamdesetih, obavezni deo programa su bili ti dečji filmovi i mjuziklići. U stvari, ne znam da li su bili samo filmovi za decu, jer se iz tog vremena sećam i Breakfast at Tiffany's i nekih italijanskih filmova (kad sam ih kasnije gledala, delovali su mi poznato, ali nikad nisam uspela da saznam šta sam gledala).
Prvi koji sam gledala u bioskopu (u prvom osnovne, neko grupno ne znam šta) je Rambo IIINi dan danji nisam u stanju da gledam akcije i za to krivim one koji su osmislili takav program za decu
Jedno vreme sam služila kao izgovor svojoj tetki da izađe sa dečkom i baš puno puta sam išla u bioskop...dok je nisam odrukala da često gledam iste filmove i to sama.
Posle toga je bio Art, Studio B, pa i Politika. U međuvremenu sam saznala i za Kinoteku (ali nikako ne mogu da se setim šta sam, kad i s kim prvo gledala tamo, ali se sećam šta sam i s kim gledala drugi put - jer mi je film bio manje važan od ostalog), Fest (na kome sam prvi put gledala Linča, Eraserhead) i tako to...ko i svi iz te generacije.
uh dobroe nije o seksu... bilo bi prije filmova.Poceo da gledam filmove pre nego sto sam se rodio, oduvek filmofil.
Један јако леп опис одрастања у она "луда" а опет дивна времена једног дечака.Bilo je to davno u jednom zemlji seljaka na brdovitom Balkanu kad sam bio u vrticu, najplodnijoj dobi proucavanja i razjasnjavanja psihoanaliticke teorije, za vrijeme mucne i cudnovate falicke faze (kod Pavla Milekica "heteroerotske") kad sam se rugao djevojcicama zbog nedostatka penisa sto je kod njih izazivalo iznenadjenje, odvratnost, stah od nedostatka, unutrasnju uznemirenost zbog nejasnog definisanja da li se radi o necem normalnom, inferiornosti, ljubomori i jednostavnoj zelji da postanu muskaraci, a u meni perverzan osjecaj superiornosti.
Zbog toga sam ih stalno cupao za kosu pred zabezeknutim vaspitacicama, pa je mama odlucila da me odvede kod djecjeg psihologa. Seanse su bile gubljenje vremene zbog toga sto sam redovno razbucao sve igracke dok je ova pila kavu non-stop. Uplakana mama je trazila pomoc na sve moguce nacine, cak ni salijevanje strave u susjednom selu nije pomoglo da obuzda moju averziju prema autoritetu koju mu je ostavila i amanet ranija analna faza psiholoskog sazrijeavanja (plus, tvrdicluk, sadisticka agresija, destruktivne teznje, itd.) uz novostecene karakteristike (posesivnost, egocentrizam, rivalstvo medju djecom istom i suprotnog pola, posebice konflikt sa djevojcicama, budjenje izrazito narcisticke faze, duboko vezivanje za majku)..
Jednog dana, mama me posalje kod komsije Mile koji je bio elektricar, da popravi nesto kod kuce, a on je odmarao u dnevnom boravku i gledao film. Nikada necu zaboraviti sljedecu sliku koja se duboko urezala u mom mladalackom i neiskusnom mozgu dok su se kroz prozor stidljivo pomaljale jesenje boje pozlacenih proplanaka i blago rumenog lisca. Bio je to Bunjuelov (i Dalijev) "Andaluzijski pas", cuvena scena rezanja oka (nesto kasnije sam saznao da je koristeno kravlje oko), upravo ovaj epizoda je uticala na formiranje odlucujucih zivotnih stavova uz toleranciju i ljubav prema bliznjem svom, a sami "postofrojdisti" su pisali da za vrijeme ove faze (teznja ka identifikaciji sa roditeljima i ambivalentna osjecanja) gorenavedeni konflikti prouzrokuju mnoge osobine u ponasanju koje i sama psihoanaliticka teorija smatra znacajnim za razvoj trajnih osobina licnosti. Bunuel bio oaza koja me je spasila od sigurnog soc-realistickog ludila. Nakon toga, jos za vrijeme vrtica, stotine i stotine provedenih sati sa Godardom (koji me je bukvalno lijecio od klinicke depresije, pojavila se tamo oko 6. godine), Rohmerom, Kubrickom, Eisensteinom i ostalim velikanima sedme umjetnosti. Dok su ostala djeca citala "Druzbu Pere Kvrzice" i Kusanovog "Zagonetnog djecaka", te tupo posmatrala ekran televizije koji je prikazivao "Jelenka" i "Smogovce", satima sam se druzio sa clancima iz Cahiers du cinema, britkim i slikovitim kritikama Pauline Kael...
Mama je odjednom postala sva zadovoljna jer je primijetila ocigledan pomak sto se tice moje zdravstvene situacije, a komsije Mile je u moju cast ponekad ceremonijalno pustao stare "loops" u kojima je glumio glavom i bradom John Holmes. Bio je to veoma srecan period mog djetinjstva zato sto sam zavolio nesto toliko raskosno i veleumno...