Kada smo mi bili deca

Setila sam se jos necega, igracke na kojoj sam, kao suvise mala da bih se oprobala u zabavljanju istom, samo strasno zavidela starijoj deci.

Dakle, dve plastisne loptice povezane kanapom, koji je na sredini prodenut kroz plasticni prsten...
...pa se prsten drzi u ruci i brzim pokretima gore-dole loptice se primoravaju da udaraju jedna o drugu, kod manje vestih samo dole, kod asova i gore i dole.
Komlikovano objasnjene...

Da l' se neko dosetio da je to jedan obicni, tada megapopularni KLIK-KLAK :lol:
 
Moram reci da nisam bila bas neka devojcica koja se igrala lutkama i pisala spomenare.
Ziveli smo u neprometnoj ulici tako da sam po ceo dan bila u dvoristu ili na ulici. Imam starijeg brata, pa nikad nesto posebno nisam ni imala lutke, igrala sam se klikerima i tapkala slicicama...
Imala sam samo jednu lutku i to onu Barbie koju nikad nisam nesto extra gotivila pa sam je jednom prilikom kad sam umislila da sam frizerka i osisala.
Nisam igrala lastih kao druge devojcice, ja sam umesto toga vozila biciklicu, od kad znam za sebe znam i za bicikl.
Stalno smo organizovali neke trke pa smo se takmicili u trcanju po ulici...
Nisam ni nesto extra citala kao klinka, ali se secam knjige 'Magarece godine":). Tako su odrasla sva deca iz mog komsiluka pa i ja sa njima.
Zmurke su bile neizostavne!

Posle kad sam krenula u skolu, stalno smo se igrali izmedju dve vatre i to je kao bila opasna fora od igre!
A i Supermen je bio strava u to vreme. Svi smo se kao lozili na Supermena, on je bio LIK. Secam se da sam kao klinka imala neku kasetu one nemacke pevacice Nene koja je bila extra popularna, pa sam imala i majcu sa njenom slikom.

Tako sam odrasla.
 
Jao,kad se setim svog detinjstva i mladosti,uzivam u tome,iskreno ponekad mi nedostaje.
Ja sam odrasla uz mamu,tatu i starijeg brata,a odmah u stanu do nas su ziveli baka i deka (Odrasla sam u naselju Brace Jerkovic gde zivim i sad,tako da sve sam u zivotu promanila ali adresu nisam!)
secam se kao klinka,ali bas kao klinka,sva deca iz moje zgrade i okolnih zgrada i naravno ja,po celi dan bi smo se igrali izmedju zgrada,neznam kako to da nazovem......ili bi smo pravili haos po samoj zgradi dok nas neko ne istera.Imali smo i mi razne igre i zanimacije......ja sam inace volela da se druzim sa decacima,da ratujem,imali smo cuvenu igru POLICIJE,gde bi jedan bio policajac,a svi ostali lopovi koje je on jurio......ma bilo nam je bajno.Nije se mnogo promenilo ni dok sam isla u osnovnu skolu,jer sva deca iz moje zgrade i okoline su uglavnom bila moja generacija,pa sam sa pola njih isla u razred,neki sam docekala,a neke ispratila iz osnovne skole.Secam se kada se moja mama zabrinula sto se druzim samo sa decacima,pa je odlucila da me upise da treniram neki zenstven sport.Tako sam krenula na umetnicko klizanje,ali to mi je vise bila zabava,ubrzo mi je dosadilo..u skoli nisam imala nekih vecih problema,osnovnu sam zavrsila lako,sa dobrim ocenama.E srednja je bila posebna prica...taj period pun ludosti,nestasluka i opasnosti.Vreme sam uglavnom provodila sa bratom i njegovim drugovima mangupima,tako da mi je to pomalo dizalo cenu,ni sama neznam zasto!Imala bih puno jos da pisem o svom detinjstvu i svojoj mladosti....ali sto se tice moje cerke,ona zivi samo sa mnom,mada je dosta slicna meni,slicno se zabavlja kao i ja u njenim godinama,i cesto dok je gledam kako se igra,onako krisom sa prozora,setim se sebe,mojih drugova i drugarica,iz zgrade i ulice,neke od njih jos vidjam onako slucajno,sa retkima sam u kontaktu,o vecini njih cujem tu i tamo ponesto,a nekih vise ni nema....ja u svom detetu cesto vidim sebe,trudim se da budem drugacija nego moja majka,volela big da moja cerka ne napravi neke greske koje sam ja,trudim se da je ne stezem previse,da joj dam slobodu,ali to je mac sa sve ostrice,ipak mislim da sve umem samo ne umem da budem stroga majka!!!!
Ali sta cu..kad je moja mala ista ja!!!!
 
imam prilike da se družim sa onima rođenim posle 1980. Osnovna razlika između mojih generacija(70) i njihovih je što oni retko čitaju knjige. Ja sam celo detinjstvo provela čitajući-naravno između jurnjave po ulici i igranja lastiša. A oni i ako čitaju smatraju ih nenormalnim , pa ko još čita kad postoji TV... Tužno... A Vini Pu, moj omiljeni lik , lepo objašnjava šta biva kad neko ništa ne zna. I još uvek kad sam neraspoložena pročitam neku knjigu sa Vini Pu-om, a volim i jednu ¨Mnogo dobrih ljudi i jedan zavidljivac¨ Seća li se neko još toga?
 
Balerina - Nada Ćurčija Prodanović
Ne znam zašto,ali stalno mi je u glavi ta knjiga.
A jel neko ikad čuo za knjigu " Sungula sa Sejšelskih ostrva", ne sećam se pisca, ali je bila slatka.
A negde pred kraj osnovne škole se pojavilo "Belo ciganče", kako sam je samo progutala.
 
Kad smo mi bili deca bicikl se zvao "poni", prisnije "ponika", "rolsue" su bile "rosule" i izgledale su kao neke sandale koje su se "obuvale" na normalnu obucu, skejtbord nije postojao ali su inventivni izmisljali razne nacine "voznje".
Mi smo se niz brdasce ispred nase zgrade leti spustali na kartonima (zelen tur i kolena, na radost roditeljke) a zimi, naravno, sankama. Udarac na dostojanstvo je bilo ako su sanke slucajno imale onaj naslon pozadi - znaci bile su decje, i nije se moglo "lezecki" uzvikivati ono "Cuvaaaaj!!! Kalpiiiiis!"(Sto dobre devojcice nisu radile a hrabre-obavezno!)
 

Back
Top