Kada nije stabilna ličnost. NaroCki rečeno - kenjac i je*ivetar. Pod tim podrazumevam sve one supermene kao...koji su u javnosti, puno jaki, baš puno, puno jaki, sigurni u sebe, uglađeni, nasmejani...a između četiri zida, se osile nad ženskim čeljadetom. Izem ti, čojstva.
Pod tim podrazumevam, sve muškarce koji ne poštuju žene, koji ih vređaju, koji nisu zaštitnici i džentlemi. Ljudi beskarakterni i kičmenjaci.
Onaj koji te ostavi na vetrometini dok te svi pljuju, a u sebi zna da govoriš istinu. Onaj koji te ostavi da svi kenjaju po tebi, iako zna da si u pravu. Onaj kome je on sam važniji, iako zna da se ogrešio o tebe.
U mojim očima su svi to muškarci, koji mogu da te ostave na cedilu. I en još to, nego da pripomognu, da se vatrica zapali na kojoj se ti pržiš, kao neko svinjče na ražnju.
Takvi u meni proizvedu, bes, ljutnju. Prezir. Takvi mi se gade. i Od njih bih mogla i fugurativno i bukvalno, da (se) / (is) povraćam, toliko nemam oči da ih vidim. U meni se onda oped pete pa do korene tačke glave, sljušti takva količina ogorčenosti, da bih ih mogla "udaviti" u čaši vode.
To su mi svi oni jako jaki na rečima, prodavci magle, baljezgači u prazno i nuđenje lakih rešenja, opcija i predloga koji nemaju niti podlogu niti potporu, ni sada ni u budućnosti.
Kenjci su mi svi oni koji obećavaju šta ne osećaju. Koji nemaju jednu konstantu i doslednost u ponašanju, odanost i čestitost uma.
To su mi ti...puno "jaki" u svemu. Samo na "javi".
A kada treba da se istupi...onda ih nigde nema. Jer su već davno, davno...u magli.