Da su dopustili da mi majka odabere ime umesto kum, zvala bih se Žana. Oduvek mi se dopadalo malo više, naročito jer bi bilo trajna uspomena na nju, ali... nema ništa pogrešno ni u imenu koje me je konačno pronašlo. Nadimak u inostranstvu me je sam našao: Žad! Svi uivek su me zvali Žad, ono malo kučeće.
Žana-tu i tamo, ali bih ćerkici najverovatnije dala ime Hana. Žao mi je malo jer me nisu pitali da makar predložim ime sestričine... njoj nekako pristaje ime Hana, ali kako god da se zove, to je moje srce! Najveći deo mog srca će imati zauvek!