
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
KADA BIH OPET
Šta sam sve prošla sa tobom mili
Kiše, oluje i sunčane dane
Radost i tugu
i pravu dugu
što posle jednog kišnog loma
za nas zasja iznad našeg doma.
Na planine se penjala
Zvezde ti skidala
I sebe davala
Strašću te pojila
Ljubavlju hranila
Sa tobom snevala
O tebi maštala
I duga čekanja ispaštala.
Decu ti radjala
U vatru padala
Mir me tvoj u život vraćao
Umesto mene cehove plaćao.
Rekama plivala
Voda me nosila
Ruka me tvoja od toga spasila
Eh te ruke......
One dovezu sve moje muke
Dodirom ljubavi u mirne luke.
Mislima si me pratio
Muke mi skratio
Ponosom kitio
Ljubavlju hranio
Osmehom bodrio
Na nedrima nosio.
Opet bih mili sve ponovila
Ni jednu bitku ne bih preskočila
Ni jednu radost ne bih zaobišla
Ni ljubav, ni suzu, ni muku, ni bol
Jer samo sam voljeni živi stvor.
Kada bih opet birati trebala
Tebe bih opet mili vrebala.

PS Po moravski kupinjaci I sokaci…..itd. hahahaha
Ova melodija.....za mene, kao zivot....ima svega