KAD TIŠINA GOVORI



(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)


KAD TIŠINA GOVORI

REDAK GOST

Spava mi se.....pauza.....

San na oči ne dolazi
baš je redak gost
a i kad dodje
sve u neko nevreme
kad mu nije vreme
kao sad.....

San.....ili spavanje
spavanje....
san mi ne treba
jer budna sanjam
i ne progovaram

Tiho u sebi
sanja mi duša
samo sklopim oči
ma tren je dovoljan
da odem u san
i prekinem dan
tako budna
o čem sanjam
neću reći
jer san će mi tad uteći.

ČUVAJMO

Čovek nije put
da po njemu rasipamo
reči kao kamenje

Čovek nije jama
pa da ga zatrpavamo
rečima

Čovek nije bačva
pa da ga punimo rečima
dok ne počne da preliva

Čovek nije smetlište
da na njega odlažemo
reči koje nam na um padnu

Čovek nije komad mesa
pa da ga tranžiramo
rečima kako želimo

Čuvajmo reči da kažemo
tačno ono što osećamo
ili hoćemo izreći
najbolje je zajedno
naravno ako može
a ne može uvek,
a ne samo da bilo šta kažemo
jer nema boljeg izgovarača nereči
do onoga koji kaže mnogo
nepotrebnih reči
zato što se medju mnoštvom
lako provuku i lažne
a ne samo istinite i važne.


TREBA - NE TREBA

Ponekad se pitam
šta bi se to zbilo
kad me ne bi bilo
šta bi se dogodilo?

Kad me ne bi bilo
malo bi se tuge
oko nekih ljudi svilo
pa bi prošlo i to
tako i treba

Kad me ne bi bilo
malo bi osmeh nečiji zastao
pa bi onda svoj put nastavio
tako i treba

Što neće ova tišina da me pokrije
u nju da se sakrijem
kao u toplo ćebe uvijem
i......da me nema
ali tako ne treba
zato toga i nema.

TAMO GDE ŽIVE

Tamo gde žive vera i nevera
tamo gde žive ljubav i neljubav
deleći stan u istoj duši
tamo se zida a ne ruši.

Ako veru hraniš
nevera gladuje
ako ljubav hraniš
neljubav gladuje
Vera od nevere otima
ljubav od neljubavi uzima
jedini lek da duši ne bude zima
jedini način da srce zažagori
da reči ponovo počne da zbori.
Jedino tako otvaraš vrata
jedino tako duša ne beži
jedino tako nevera ne reži
jedino tako strah se skloni
i duša duši prikloni.

Jedno drugo jede
jače se slabijim hrani
jedno umire a drugo se radja
odvajkada u prirodi je tako
tako, a ne naopako.


ZAKOPČAJ

Tišina.....u meni
probija se kroz buku oko mene
smetaju mi glasovi
smeta mi njihov smeh
smetam sama sebi
smetaju mi reči
od mene me kriju
drugom otkriju
zakopčaj svoje reči
ogrni bundu od tišine
sakri se u tmine
greške ne pravi
misli saberi u glavi
osmeh kući ostavi
u bezreči zakorači
i tugu nikad ne svlači
strah prigrli jer on te štiti
ne veruj......
nestani......
u sopstvenoj tišini

NEMAM ŠTA DATI

Živim u tišini
nema nikoga
nema ničega
samo ja
i muzika
napokon.......

Uspavljuje me
kao dadilja
tiho tonem
u tugu......
samo moju

Reči.....
moje šapuću
ruke su mi teške
jedva ovo kucam

Bezgalsne misli
vuku se dušom
kao prebijene mačke
kao smrznuti vrapci
na porušenim crepovima
kao seoski džukci
cunjaju po sokacima duše
umorna sam......jako...
teturaju mi ruke po tastaturi
tuga.....i beznadje
svuda oko mene
problemi, muke....tudje
gledaju me i ne trepću
spodobe života
uzeše mi svu snagu
tišina po meni hoda
tišina moja i tišina njina
život se vuče kao psina
mrcina.....teška mu sudba
i gladi puna
srce mi podstiče buna
al' razum ne da
nema mi ko dati mir
zatvorene duše oko mene
same u sebe gledaju nemo
kažu da vide a ne vide
kažu da znaju a ne znaju
kažu da su tu a nisu

Ne....nemam šta više dati
dok prolaze ovog dana
tužni sati




PS Inače sam dobro :)
 
Kad svratim ovdje citam tvoj blog, i nemam neki "pametan"-smislen komentar, najcesce, pa ne ostavim nikakav...jer brzo utonem u neke misli, potaknuta tvojim pisanjem...
Prija, u svakom slucaju...i kad pokrene misli, i kad podsjeti na neka sjecanja, i kad malo zaboli...i kad razveseli. :)
 
[SIZE="0.5"]
:zroll: фолираш се!
како сад?!

z:hm: знамј да ниси сама - остављени градски пас
испод прага солитера
изгладнела нека
кера;
па и она има мене
на дан три пут носим храну
воду...
ове твоје речи боду
предбожићне тужне риме
усред зиме
eј бре Љиљka:
имаш Мацу,
имаш куцу,
имаш децу, а и нас
шта још треба, фали
шта је фора, у чему ти видиш
спас?


z:)овај свет баш није мали
није посве ружан - има ту
и тамо лепих ствари
да се види, проба
понекада, скоро да је џабе роба
шта ти фали,
шта би хтела, де изволи
само реци - имаш нас
јоцику и мјене
:zskace:
[/SIZE]
 
Poslednja izmena:
joca frljoka;bt124155:
[SIZE="0.5"]
:zroll: фолираш се!
како сад?!

z:hm: знамј да ти ниси сама - остављени градски пас
испод прага солитера
изгладнела нека
кера;
па и она има мене
на дан три пут носим храну
воду...
ове твоје речи боду
предбожићне тужне риме
усред зиме
eј бре Љиљka:
имаш Мацу,
имаш куцу,
имаш децу, а и нас
шта још треба, фали
шта је фора, у чему ти видиш
спас?


z:)овај свет баш није мали
није посве ружан - има ту
и тамо лепих ствари
да се види, проба
понекада, скоро да је џабе роба
шта ти фали,
шта би хтела, де изволи
само реци - имаш нас
јоцику и мјене
:zskace:
[/SIZE]

Pa si rešio i mene da hraniš tri puta dnevno hahahaa
Dobro sam Joco, ne brini.....samo jako,jako umorna. Sezona mi je....ni dana odmora za praznike, velika tenzija, gledam kako propadaju tudje godine i gorine rada, kako nestaje i tračak osmeha sa njihovih lica....beznadje ljudi koji su sve uradili da ne budu na teretu državi.....gledam i plačem...tiho u sebi a njima osmeh i bodrenje, šalu i zaebanciju....tu ne pomažu ni Maca, ni deca, ni MMM...niko. Gledam i reči grube i strašne što kunu i psuju i rod i porod.....samo su ljudi....očaj ih budi ...i sludi.
Dobro sam....imam sve što neko poželeti može....i više od toga....zato i pišem....da delim od srca. Izvinite samo što po nekad pokažem slabost i tugu....samo sam čovek......
Hvala Joco.....uvek si tu da svaku moju tugu nasmeješ :zag::heart:
 
Egreta27;bt124147:
Kad svratim ovdje citam tvoj blog, i nemam neki "pametan"-smislen komentar, najcesce, pa ne ostavim nikakav...jer brzo utonem u neke misli, potaknuta tvojim pisanjem...
Prija, u svakom slucaju...i kad pokrene misli, i kad podsjeti na neka sjecanja, i kad malo zaboli...i kad razveseli. :)

Drago mi je ovo pročitati.....nema pojma koliko.
Nije neskromno reći da mi prija dokaz da me čitaš jer daje volju, snagu i svrhu dosadašnjem radu.....:zag::hvala:
 
joca frljoka;bt124155:
[SIZE="0.5"]
:zroll: фолираш се!
како сад?!

z:hm: знамј да ниси сама - остављени градски пас
испод прага солитера
изгладнела нека
кера;
па и она има мене
на дан три пут носим храну
воду...
ове твоје речи боду
предбожићне тужне риме
усред зиме
eј бре Љиљka:
имаш Мацу,
имаш куцу,
имаш децу, а и нас
шта још треба, фали
шта је фора, у чему ти видиш
спас?


z:)овај свет баш није мали
није посве ружан - има ту
и тамо лепих ствари
да се види, проба
понекада, скоро да је џабе роба
шта ти фали,
шта би хтела, де изволи
само реци - имаш нас
јоцику и мјене
:zskace:
[/SIZE]

..bravo Joco...z:poz:
 
LJILJA MMM;bt124159:
gledam kako propadaju tudje godine i gorine rada, kako nestaje i tračak osmeha sa njihovih lica....beznadje ljudi koji su sve uradili da ne budu na teretu državi.....gledam i plačem...tiho u sebi ... Gledam i reči grube i strašne što kunu i psuju i rod i porod.....samo su ljudi....očaj ih budi ...i sludi.
Dobro sam....imam sve što neko poželeti može....i više od toga....zato i pišem....da delim od srca. Izvinite samo što po nekad pokažem slabost i tugu....samo sam čovek......
t:

..e pa Gospođo čestitam ...tekst kao lični komentar za desetku ...retko na ovim elektronskim prostorima srećem ovako nešto ...Oće reći , retke su ovde ljudine ...
G-đa Tol reče jednom : " namnožili se nedoyebani ispljuvci " ; ne samo da su se namnožili , već su postali gospodari života i smrti .....a toje nedopustivo ....ta nedopustivost te ubija - nije to umor ; obični ljudi kažu : boli te pamet .........Bravo Gospođo Ljiljana !
 
123loncar;bt124173:
..e pa Gospođo čestitam ...tekst kao lični komentar za desetku ...retko na ovim elektronskim prostorima srećem ovako nešto ...Oće reći , retke su ovde ljudine ...
G-đa Tol reče jednom : " namnožili se nedoyebani ispljuvci " ; ne samo da su se namnožili , već su postali gospodari života i smrti .....a toje nedopustivo ....ta nedopustivost te ubija - nije to umor ; obični ljudi kažu : boli te pamet .........Bravo Gospođo Ljiljana !

Hvala Lončar......ne pišem o tome, o poslu, ne govorim na odeljenju, ne idem na forume iz tih oblasti. O ličnom vidjenju stvari.pišem samo u smislu lične zebancije pa nastrada ona moja zvrndača od direktorke z:) ....prvo zato što je to teško i tužno a ja tuge držim u sebi osim kada prekipi pa ih pretočim u pisanu reč..prosto moj ventil a drugo, to čitaocima ne treba. Rekoh u jednoj pesmi......
tuge su moje,
samo moje,
ne dam ih nikom
Sada kada se zna o čemu su konkretno pesme drugačije zvuče, mada sam se trudila da budu blage i sto puta prepravljala oštrinu i očaj reči.
:hvala:
 
...svaka tuga je nesnosna ....no nema veze....reče mi jedan čovek :
govori , govori , govori ---rećiću ti odkle dolaziš , kuda ideš , kosi i kuda ćeš stići ....
dakle , rečima zaista ne možemo biti gospodari ---ali čovekoljubivi nemaju šta da kriju....
a moć govora - moć govora ......... potvrđuje čoveka ..
 
123loncar;bt124213:
...svaka tuga je nesnosna ....no nema veze....reče mi jedan čovek :
govori , govori , govori ---rećiću ti odkle dolaziš , kuda ideš , kosi i kuda ćeš stići ....
dakle , rečima zaista ne možemo biti gospodari ---ali čovekoljubivi nemaju šta da kriju....
a moć govora - moć govora ......... potvrđuje čoveka ..

U pravu si Lončar....govoriti znači olakšati sebi.......ali, ja sam malo specifična kada su boli i tuge u pitanju......mnogo,mnogo treba da ja progovorim o tome.....dok je ljubavlju, srećicama i smehom sasvim drugačije. Sve je to priroda uravnotežila, samo treba videti. z:)
 
... sve cesce ostajem bez reci, a na vasem blogu gotovo uvek. Sve je receno i doreceno i imam utisak da svaka moja rec bi pokvarila sklad. Ipak ovo je vreme praznika, dani kada ljudi cesto ocekuju cuda i lepe stvari, za praznike se tuge ne desavaju, hm, ali ne lezi vraze ovi praznici su idealni za svodjenje racuna i spremanje zavrsnog racuna, tako da puno ocekivanja i puno posla u narednih dva meseca za mnoge. Ljiljo, reci na blog i osmeh na lice. Delite tu svoju ljubav i zivite, bas tako zivite, deljenjem i davanjem.
osmeh!
 
Aleksej od Arlekina;bt124216:
... sve cesce ostajem bez reci, a na vasem blogu gotovo uvek. Sve je receno i doreceno i imam utisak da svaka moja rec bi pokvarila sklad. Ipak ovo je vreme praznika, dani kada ljudi cesto ocekuju cuda i lepe stvari, za praznike se tuge ne desavaju, hm, ali ne lezi vraze ovi praznici su idealni za svodjenje racuna i spremanje zavrsnog racuna, tako da puno ocekivanja i puno posla u narednih dva meseca za mnoge. Ljiljo, reci na blog i osmeh na lice. Delite tu svoju ljubav i zivite, bas tako zivite, deljenjem i davanjem.
osmeh!

Hvala Aleksej na divnim rečima...daju snagu za dalje pisanje.
Na žalost ja za drugačije praznike i ne znam već skoro 30 godina...osim ovakve. Ni za vikende, ni za ostale praznike kada se ide sa porodicom....sve zbog naših poslova. Zato su nama svi dani isti....praznici kada se skupimo ne gledajući u kalendar, što i nije loše hahahaha
Osmeh vraćam sigurno.....samo mi je lakše kad ispišem tugu...mada nisam htela da objavim ali sam se samonaterala upravo da pokušam da prevazidjem blokadu koju imam.....a opet, šta će to ikom
:hvala:
 

Back
Top