Kad povredjena sujeta progovori…

bird again

Buduća legenda
Banovan
Poruka
34.205
Šta znači biti sujetan? Sujeta ili taština je pojam koji ima negativnu konotaciju. Kada kažemo za nekoga da je sujetan to smatramo negativnom karakteristikom njegovog/njenog karaktera. Svi ljudi su sujetni, bez izuzetka, ali se ljudi razlikuju u stepenu izraženosti njihove sujete.

Kakva je sujetna osoba?

1. preosetljiva na kritiku i odbacivanje
2. ima izraženu želju da dobije potvrdu od strane drugih ljudi
3. ima nisko samopoštovanje
4. čvrsto se identifikuje sa svojim egom i grčevito se drži te idenitifikacije.

Sujetne osobe su preosetljive na kritiku. One svaku kritiku doživljavaju intenzivno, lično, kao znak odbacivanja.

Sujetne osobe su preosetljive na kritiku. One svaku kritiku doživljavaju intenzivno, lično, kao znak odbacivanja.

Zašto je sujeta “slast za ego”?

Zašto je sujeta „otrov za dušu“?

Kako možemo prevazići ego i sujetu?

https://www.vaspsiholog.com/2015/11/sujeta-slast-za-ego-otrov-za-dusu/

Dr Vladimir Mišić

psiholog i psihoterapeut

www.vaspsiholog.com

IMG_0455.jpeg
 
Ljudi su različiti , složena su bića i ne mogu svi isto reagovati.. nesigurnost u sebe podstiče taj neki ego da se ne mogu izboriti sami sa sobom i da jednostavno "moraju" da traže potvrdu iz "vana". Hej kakva sam, jesm li lijep(a)? Ma haj lijep(a) si (što me to pita, kad.. :mrgreen:).

Ako znaš svoje vrijednosti, vrline i mane, tudja mišljenja te obično neće zanimati.
Dobro je čuti pohvalu na svoj račun ali naša veličina je u tome da se znamo nositi i sa (dobronamjernim) kritikama. Samim tim prihvatjući ih kao primjer da se u tome popravimo, poboljšamo a ne da neku svoju potvrdu vlastite veličine ega i sujete, vidimo u tome da ga ocrnimo i omalovažimo što se eto usudio da nas "napadne" i kaže i jednu negativnu riječ, a u suštini samim time zavaravamo sami sebe da smo nepogrešivi i bolji od maltene svih drugih.

Obično su te osobe nemoguće i komunikacija sa njima je teška i u većini slučajeva se negativno završi..
 
Obično su te osobe nemoguće i komunikacija sa njima je teška i u većini slučajeva se negativno završi..

Sledece vazno pitanje je ovo.
Kako se izboriti sa takvom osobom?
Obicno su to velike egoiste i kukavice te se povuku u svoju ljusturu govoreci sebi da su iznad situacije… deluje nemoguce.

I sa negativnim krajem, kao sto si napisao.
 
Nekada umeju da budu izuzetno grubi i uvredljivi ako neko udari na njihovu sujetu. Tek tada komunikacija prerasta u pravu svađu. Svoju sujetu pobeđujem preispitivanjem svojih stavova, na osnovu postignutih rezultata i napravljenih grešaka ili uspeha. Priznati grešku je jedan od boljih načina lečenja sujete, prihvatanje različitih mišljenja, takođe.
 
Da bih izbegla svadju i sukob sa takvom osobom (iz moje blize je familije), povucem se i zacutim. Ne zelim svadju a bila bi neminovna. Nakon takve jedne situacije kao bumerang mi se vrati los osecaj.
Ono sto sam precutala... povukla se, a znam da jesam bila u pravu, a u cilju ocuvanja nekog prividnog mira zacutala ...
Tako da ne znam kako je pametnije postupiti...
 
Da bih izbegla svadju i sukob sa takvom osobom (iz moje blize je familije), povucem se i zacutim. Ne zelim svadju a bila bi neminovna. Nakon takve jedne situacije kao bumerang mi se vrati los osecaj.
Ono sto sam precutala... povukla se, a znam da jesam bila u pravu, a u cilju ocuvanja nekog prividnog mira zacutala ...
Tako da ne znam kako je pametnije postupiti...
Postupanje zavisi od te druge osobe i koja je situacija u pitanju, ja bih ti rekao kad bih znao o čemu se radi i kakva je ta osoba. Uglavnom treba biti asertivan a ne pasivno agresivan. Ali izbegavati kortizol u svakom pogledu. Ako je osoba razumna, onda se može razgovarati. Ako nije razumna onda treba prećutati ali samo ako nisi ugrožena, egzistencijalno.
 
Ako je sujeta negativna osobina, onda su svi autori, pisci, književnici, novinari...loše osobe? Obično se za pisce kaže da su sujetni, zato ih spominjem.

Da li sam sujetna ako me mnogo zaboli i skoro uništi samopouzdanje neosnovana, nedobronamerna kritika, nastala možda zbog ljubomore?

Mislim da sam ranije pisala o tome.

Ne vidim sebe kao sujetnu osobu, i veoma cenim dobronamerne kritike i savete. Te kritike i saveti samo mogu da mi pomognu.
 
Ako je sujeta negativna osobina, onda su svi autori, pisci, književnici, novinari...loše osobe? Obično se za pisce kaže da su sujetni, zato ih spominjem.

Da li sam sujetna ako me mnogo zaboli i skoro uništi samopouzdanje neosnovana, nedobronamerna kritika, nastala možda zbog ljubomore?

Mislim da sam ranije pisala o tome.

Ne vidim sebe kao sujetnu osobu, i veoma cenim dobronamerne kritike i savete. Te kritike i saveti samo mogu da mi pomognu.
Sjajno pitanje i iskrenost koju pokazuješ je već znak zrelosti i samosvesti. Sujeta, kao negativna osobina, zaista nije isto što i normalna doza samopoštovanja ili ponosa na sopstveni rad i dostignuća.

Sujeta je često preterano i nesvesno fokusiranje na sebe, koje ume da blokira rast i prihvatanje konstruktivne kritike. Sujeta je ta koja odbija savete i vidi druge kao pretnju.

S druge strane, mnogi pisci, autori i kreativci mogu biti subjektivni, pa čak i ponosni na svoj rad – ali to nije sujeta ako ne sprečava njihov razvoj. Možeš biti ponosna na svoj trud i delo, a opet otvorena za dobre, dobronamerne kritike.

Što se tiče bola zbog neosnovane kritike, to je potpuno ljudski i razumljivo. Svako od nas ima svoju ranjivost. Važno je razlikovati:

Da li ta kritika nosi nešto korisno (ili je samo iz ljubomore, zle namere)?

Kako reaguješ na nju? Da li dozvoljavaš da te sruši ili da te motiviše da postaneš još bolja?

Činjenica da ceniš dobronamerne savete i kritike pokazuje da nisi sujetna osoba u negativnom smislu, već da imaš zdrav odnos prema sebi i drugima.

Savet je da pratiš kako reaguješ na kritike i da neguješ unutrašnju snagu da razlikuješ ono što je korisno od onoga što nije. To nije lako, ali je znak duhovne i emocionalne zrelosti.

Svi ponekad osetimo bol, ali kako to iskoristimo, pravi je znak naše snage.
 
Ako je sujeta negativna osobina, onda su svi autori, pisci, književnici, novinari...loše osobe? Obično se za pisce kaže da su sujetni, zato ih spominjem.

Da li sam sujetna ako me mnogo zaboli i skoro uništi samopouzdanje neosnovana, nedobronamerna kritika, nastala možda zbog ljubomore?

Mislim da sam ranije pisala o tome.

Ne vidim sebe kao sujetnu osobu, i veoma cenim dobronamerne kritike i savete. Te kritike i saveti samo mogu da mi pomognu.
Normalno.ja sam kompleks ali za neke stvari l jesam loša osoba ali nisam zao(nisam pisac ali ima obicnih ljudi sa tim:))
 
Ako je sujeta negativna osobina, onda su svi autori, pisci, književnici, novinari...loše osobe? Obično se za pisce kaže da su sujetni, zato ih spominjem.

Da li sam sujetna ako me mnogo zaboli i skoro uništi samopouzdanje neosnovana, nedobronamerna kritika, nastala možda zbog ljubomore?

Mislim da sam ranije pisala o tome.

Ne vidim sebe kao sujetnu osobu, i veoma cenim dobronamerne kritike i savete. Te kritike i saveti samo mogu da mi pomognu.

Nije sujeta nikada dobra. Covek treba da bude svestan svojih kvaliteta. A to ne znaci da treba da bude sujetan.
 
Postupanje zavisi od te druge osobe i koja je situacija u pitanju, ja bih ti rekao kad bih znao o čemu se radi i kakva je ta osoba. Uglavnom treba biti asertivan a ne pasivno agresivan. Ali izbegavati kortizol u svakom pogledu. Ako je osoba razumna, onda se može razgovarati. Ako nije razumna onda treba prećutati ali samo ako nisi ugrožena, egzistencijalno.

Starija osoba koja ima neke stavove sa kojima se ne slazem i zaista su pogresni (cesto bude tema politika).
Daje savete ili predloge za “neka resenja” koje uopste ne trazim, zeli “da pomogne”... verujem dobronamerno, ali stav i nametanje misljenja koje ne trazim iritira.
A kako sa tom bliskom mi osobom necu da se raspravljam (to obavezno vodi svadji, iskustvo), ja cutim.
Kasnije se lose osecam... :(
 
Starija osoba koja ima neke stavove sa kojima se ne slazem i zaista su pogresni (cesto bude tema politika).
Daje savete ili predloge za “neka resenja” koje uopste ne trazim, zeli “da pomogne”... verujem dobronamerno, ali stav i nametanje misljenja koje ne trazim iritira.
A kako sa tom bliskom mi osobom necu da se raspravljam (to obavezno vodi svadji, iskustvo), ja cutim.
Kasnije se lose osecam... :(
Znam tačno o čemu pričaš. I nisi sama u tome. Mnogi od nas imaju bliske starije osobe – roditelje, rođake, kumove – koje su nažalost ostale zarobljene u jednom vremenu, obrascu razmišljanja, ili sistemu verovanja koji se više ne poklapa sa stvarnošću, logikom ni zdravim razumom. I to zna da boli, pogotovo kad znaš da verovatno imaju dobre namere, ali se te njihove „dobre namere“ pretvore u nešto što nas pritiska, povređuje, guši.

Naši roditelji i mnogi iz te generacije su konzervativni – da ne kažem prosti ili primitivni – ali pre svega neuki, neobrazovani u širem smislu (ne školovanjem, nego razumevanjem sveta). Često su ograničenog pogleda, ne zato što su glupi, već zato što nikada nisu ni imali priliku da nauče da šire perspektivu. Inteligencija im nije uskraćena – ali razumevanje sveta jeste. Površno sagledavaju stvari, lako upadaju u zamke demagogije, slepo veruju autoritetima, religiji, televiziji – jer su tako naučeni. Tako su preživljavali.

Društveno i crkveno su izdoktrinirani, često i programirani, i ne znaju ni da postoje druge opcije. Ušuškani su u svoju komfor zonu, u poznato, pa ih svaki pokušaj da im kažeš nešto novo – plaši, destabilizuje. Njima nije lako priznati da su decenijama živeli u zabludi. Nisu spremni da se menjaju, jer je menjanje bolno, a oni su već umorni, razočarani, obmanuti, povređeni. Mnogo su toga prošli. I često – kao poslednji mehanizam odbrane – postanu sebični, egoistični, defanzivni.

I ti, kao neko ko oseća dublje, imaš potrebu da se izboriš za istinu, ali istovremeno ne želiš sukob, jer znaš da će to samo izazvati još više bola. I zato ćutiš. I onda te grize savest, jer si prećutala.

Ali znaj – ne moraš više da se osećaš krivo. Oprosti im. Ne zato što su u pravu – nisu. Nego zato što ne znaju šta čine. Iskreno – njima nije ostalo mnogo vremena. Nisu oni zli – samo nesvesni. Njihov svet se završava, tvoj tek počinje.

Ti si ovde da prekineš taj krug. Da ućutiš ne zato što nemaš šta da kažeš – već zato što si mudrija. Ti znaš. Oni ne znaju. I to je tvoj mir.

Izabraćeš kad i kako da kažeš šta misliš. A kad ne kažeš ništa – to ne znači da si slabija. To znači da si jača, dublja i šira nego što oni mogu da razumeju.

Pronaći ćeš sebe. Pronaći ćeš Boga. Pronaći ćeš istinu. Oni neće – ali ti hoćeš.

I to je dovoljno.

A za (suvišne) savete:

Zahvali pa preusmeri – bez otpora, ali vodiš ti:
"Hvala ti što brineš, razmisliću… nego, jesi planirala nešto za vikend? I tako u krug.

Promeni značenje u glavi:

Umesto da misliš:

"Opet me gnjavi, kao da nisam sposobna..."
prešaltaj se na:
"To je njen način da se oseća korisno. Nije o meni – o njoj je." Znači ono što ti priča govori o njoj kakva je, sujeta, ego, kompleks, a ne o tebi.
Ako ne shvataš lično, manje boli, ili ne boli.
 
Ne.
U tom slucaju branis sebe od zla. To je normalna reakcija.
Sada, kako izgleda tvoja “odbrana” to je nesto sto nisi napisala...

Moja "odbrana" ne postoji. Emotivno sam doživela tu kritiku. Onda sam se zapitala zašto je ta X osoba rekla da uopšte nemam nikakvog dara za pisanje već da pišem kao da sam u šestom razredu osnovne škole.

Potpuno drugačiji odgovor sam dobila od jednog novinara, pisca sa kojim nemam blizak odnos, i zato ne može da se kaže da je on subjektivan.

Ni sa osobom X nisam bliska. I sada me zanima nešto:

Ako pogrešimo nešto u svom radu, da li ćemo prihvatiti savet osobe koja to radi preko 20 godine ili kritiku osobe koja je tek počela da radi?

Pisanje je samo primer. Sujetu ne ispoljavaju samo pisci i novinari, ima je u svim profesijama..i nije reč samo o profesijama, tema može da se proširi.
 
Moja "odbrana" ne postoji. Emotivno sam doživela tu kritiku. Onda sam se zapitala zašto je ta X osoba rekla da uopšte nemam nikakvog dara za pisanje već da pišem kao da sam u šestom razredu osnovne škole.

Pusti budale, oni su loši ljudi ako tako pričaju, govore o svom zlu, ne trebaju ti takvi, bolesnici, ljubomorni, kompleksaši, egoisti, zli, nehumani, bezosećajni, neempatični, samo ih žali jer su nesrećni. Ne može dobar i srećan čovek tako nešto da kaže. Nema šta da te dotiče, pusti šljam neka trune. Ti si daleko iznad njih, ti si čovek pre svega, za razliku od njih, imaš emocije, osećanja. A oni su demoni.
Ko su oni, ako nisu ljudi, nisu niko i ništa.
Samo im se nasmej i zahvali. I gledaj ih k'o totalne kretene. Nisu oni kompetentni.
Ne shvataj lično ništa u životu. Besni me takva nepravda. Ološ. Pravi čovek će ti pomoći ako grešiš. A ne da te vređa.
Još treba da ih tužiš. Za povredu časti i ugleda.
Pa ozbiljno.
 
Moja "odbrana" ne postoji. Emotivno sam doživela tu kritiku. Onda sam se zapitala zašto je ta X osoba rekla da uopšte nemam nikakvog dara za pisanje već da pišem kao da sam u šestom razredu osnovne škole.

Potpuno drugačiji odgovor sam dobila od jednog novinara, pisca sa kojim nemam blizak odnos, i zato ne može da se kaže da je on subjektivan.

Ni sa osobom X nisam bliska. I sada me zanima nešto:

Ako pogrešimo nešto u svom radu, da li ćemo prihvatiti savet osobe koja to radi preko 20 godine ili kritiku osobe koja je tek počela da radi?

Pisanje je samo primer. Sujetu ne ispoljavaju samo pisci i novinari, ima je u svim profesijama..i nije reč samo o profesijama, tema može da se proširi.

Sujeta nema veze sa profesijom.
Zao mi je sto ti se to desilo, ali razmislila si o tome, zakljucila nesto i to je ono bitno.
Iz zlonamerne kritike izvukla si zakljucak.
Ponekad su bas ti zli ljudi korisni da spoznamo ko smo i sta vrednujemo.

Ova tvoja situacija me je podsetila na nesto sto se meni desilo i sto nisam jos uvek resila sama sa sobom.
(opet onaj moj problem neizrecenog/neucinjenog).

Ali, to sa ovom temom nema veze...mozda neki drugi put, na drugom mestu..
 
Kontam da su sujetne osobe jednostavno preosetljivi narcisi i ljudi sa dosta ličnih kompleksa, pogotovu kada ti kompleksi izađu na videlo pred publikom.
Takođe mi se čini da imaju tu neku poredbeno sklonosti da budu istaknuti, priznati i sposobni, te ako to ne dobiju ili ako pak popiju kritiku pucaju po šavovima.

Odlican opis.
 
Sledece vazno pitanje je ovo.
Kako se izboriti sa takvom osobom?
Ili ih izbegavaš dok jednostavno nestanu skroz iz tvog okruženja (možda treba vremena za ovo ali je i nekako najbezbednija opcija)
Ili uđeš u žešću javnu konfrontaciju i isprozivaš ih na realnoj osnovi za sve njihove negativnosti i onda ih još jurih kada krenu da beže (zanimljiva opcija ali može sve i svašta tu da se dogodi)
 
Ili ih izbegavaš dok jednostavno nestanu skroz iz tvog okruženja (možda treba vremena za ovo ali je i nekako najbezbednija opcija)
Ili uđeš u žešću javnu konfrontaciju i isprozivaš ih na realnoj osnovi za sve njihove negativnosti i onda ih još jurih kada krenu da beže (zanimljiva opcija ali može sve i svašta tu da se dogodi)

I jedna i druga opcija su vrlo skakljive (bar meni).
Ne volim da se svadjam. Opcija ignorisanja mi je licemerski cin (u svim oblastima u zivotu).
 
Ako je sujeta negativna osobina, onda su svi autori, pisci, književnici, novinari...loše osobe? Obično se za pisce kaže da su sujetni, zato ih spominjem.
Porede se jedni sa drugima jer to "zvanje" pisac sa sobom vuče i kategoriju - dobar, kvalitetan, a za nju mora da se bori u većini slučajeva (osim ako se neko ne rodi kao prirodno nadaren za pisanje što je ekstremno retko).
Da li sam sujetna ako me mnogo zaboli i skoro uništi samopouzdanje neosnovana, nedobronamerna kritika, nastala možda zbog ljubomore?
Mislim da nije, po meni bi to pre bio neki nenaučen mehanizam odbrane tipa da se neko nije susretao sa nekim solidnim stepenom neosnovane kritike u detinjstvu (ili ako je bio neosnovano hvaljen) pa kada se nađe u takvoj situaciji povlači se u sebe i oseća bol koji je zapravo produkt te neke lične nesigurnosti. Inače, većina ljudi nosi taj neki stepen nesigurnosti u sebe, rekao bih da kod nas nije toliko često da je neko toliko asertivan da ga takve kritike ne pogađaju u nekoj meri.
 

Back
Top