Kad pocinje zivot?

pa sasvim je moguće... naravno, ne bukvalno, al meni bar tako teče zivot u fazama, pozitivnim i negativnim, aktivnim i pasivnim, nekad mi dođe par meseci da maltene "ne računam da sam živeo", totalna pasivnost, mrtvilo, ništa, čisto preživanje... opet, dođe ono kad si u punoj energiji, makimalno aktivan, takoreći živiš punim plućima... ZAPRAVO, to je privilegije tinejdžera, tj. nas "izdržavanih lica"; verovatno kad kreneš da radiš, sam sebe izdržavaš i shodno tome u potpunosti i u svim segmentima odlučuješ o sebi, tad verovatno nemaš vremena za filozofiranje i "izbore" sad ću malo da odmaram, sad ću malo da živim, tad zaparvo moraš da počeneš da živiš, hteo ne hteo... mada i tad možeš da se osećaš mrtvo (al ajde, neki konkretan odgovor ispada - Život počinje s ekonomskom samostalnošću :confused::roll: ) mislim, ko razumeo - razumeo... i naravno, poenta je sve vreme i što više "aktivno živeti" jer vreme teče neumitno, a mnogima pro đe život vazda čekajući da nešto počne...:neutral:
 
Oduvek sam sebe smatrala samostalnom, i smatrala samda mi ne trebaju roditelji, da mogu sve sama! Ali, naravno, nije tako... Kako odrastam shvatam da ti uvek treba podrshka najbizhih, podrshka onih za koje znash da te bez obzira na sve vole, i za koje znash da cete bez obzira na sve uvek podrzhavati. Koliko god nam se chinilo da sve mozhemo sami, nije tako.
Kada sam postala svesna neke odgovornosti? Ne mogu da kazhem tachno kad... ali iskustvo chini svoje, posle niza sra*a koja su mi se deshavala, nauchila sam da budem odgovorna (priznajem, ne uvek), da cenim druge, i da gledam svet iz neke druge perspektive.
:cmok2:
 

Back
Top