Kad nesto mnogo volis,pocnes da licis na to

Vladimir983

Aktivan član
Poruka
1.092
Ne znam kako da objasnim taj fenomen i da li uopste u psihologiji postoji neki termin za to.Jel primecujete koliko devojaka pokusava da lici na Cecu Raznatovic,zato sto su njeni fanovi? I gle cuda - zaista mnoge od njih pocnu da lice na nju.Ja sam jos kao klinac zavoleo onu narodnu muziku sa kraja 60-ih i slusam je i sada rado.Gledam neke omote od ploca,pa kazem,majku mu...pocinjem da licim na ove pevace,da licim vise na to vreme i na te ljude,nego na ove danas.Vise bre licim na njih,nego na rodjenu majku!

Dok sam radio davno u jednoj trafici,pored hale Pionir,posmatrao sam pse i njihove vlasnike.Neverovatno je to koliko su kucici licili ili ponasanjem podsecali na svoje vlasnike.Bilo je jedno krakato,zuto,grbavo kuce - i gazdarica je bila plava,visoka i grbava.Zatim jedan ogroman dugodlaki pas - i gazda je bio debeo i sporohodan,bas kao i njegov ljubimac.Pa onda neko malo brkato kuce - i njegov gazda je imao potpuno iste brkove i bio hitar kao ono.

Jednom mi prilikom rece covek "Ma nije to nista,videces vremenom kako ljudi,koji dugo imaju jedan isti automobil,pocnu da lice na sopstvena kola". :)

Sta vi mislite o tome?
 
Ако пуно једеш телетину...ДОБИЈЕШ ТЕЛЕЋИ ПОГЛЕД...:hehe: ....:hahaha: :zcepanje:

Исто важи и за остале домаће животиње чије месо " претерано конзумираш "...:think:

Teletina se sve ređe nalazi u marketima.
Samo poneke je imaju.
Većina više konzumira govedinu, ev. junetinu !
Ali, i ta okolnost je u skladu sa tvrdnjom...
 
Sta je voleo Vucic kad je bio mali...kuku......?
Ja u WC nemam ogledala na podu niti blizu solje....

Rekla bih da je Vucic gledao Tita.

Ja sam gledala Vruc vetar, pa se lickam ko Vesna, a pametujem ko Surda :lol:

Dakle, kad vec znas da ljudi pocinju da lice na nesto, nekog zbog toga sto to smatraju privlacnim, bliskim ili su emotivno povezani i podsvesno zele da budu sto slicniji tome sto je definisano kao pozitivno, onda to mozes da iskoristis da utices na sebe. Ti odlucujes da li ce ti se nesto dopasti ili ne.
 
Када сам био упола млађи много сам личио на Клерк Гебла..тако сам се носио, тако су ме викали и био сам " отров " за рибе...:D:D:D

william-clark-gable-lovers-2410.jpg


А сада....сада... све више личим на себе ...и сви ме " чикају "...:(
 
Ne znam kako da objasnim taj fenomen i da li uopste u psihologiji postoji neki termin za to.Jel primecujete koliko devojaka pokusava da lici na Cecu Raznatovic,zato sto su njeni fanovi? I gle cuda - zaista mnoge od njih pocnu da lice na nju.Ja sam jos kao klinac zavoleo onu narodnu muziku sa kraja 60-ih i slusam je i sada rado.Gledam neke omote od ploca,pa kazem,majku mu...pocinjem da licim na ove pevace,da licim vise na to vreme i na te ljude,nego na ove danas.Vise bre licim na njih,nego na rodjenu majku!

Dok sam radio davno u jednoj trafici,pored hale Pionir,posmatrao sam pse i njihove vlasnike.Neverovatno je to koliko su kucici licili ili ponasanjem podsecali na svoje vlasnike.Bilo je jedno krakato,zuto,grbavo kuce - i gazdarica je bila plava,visoka i grbava.Zatim jedan ogroman dugodlaki pas - i gazda je bio debeo i sporohodan,bas kao i njegov ljubimac.Pa onda neko malo brkato kuce - i njegov gazda je imao potpuno iste brkove i bio hitar kao ono.

Jednom mi prilikom rece covek "Ma nije to nista,videces vremenom kako ljudi,koji dugo imaju jedan isti automobil,pocnu da lice na sopstvena kola". :)

Sta vi mislite o tome?

Poznato je da parovi vremenom pocnu da lice medjusobno. Ima tu nesto. To za Cecu ne znam, ali sam na moru upoznao neku ribu koja je bila medju prvima na izboru za Cecinu dvojnicu. E sad, ona je toliko licila na Cecu, licem i glasom, da sam ja bio fasciniran slicnoscu, prosto pomislis da je nemoguce. Koliko li je tek licila na Cecu ona prva? Mislim da kod nje nije bio razlog to sto je ona obozava, nego jednostavno lici na nju.
 
"Ako se boriš sa čudovištima trebalo bi da budeš veoma pažljiv, da i sam ne postaneš čudovište... jer ako dovoljno dugo zuriš u ambis, ambis će ti uzvratiti pogled" - Fridrih Niče

Ne bih rekao da fizički ljudi počinju da podsećaju na ono što vole, ali na psihološkom planu je to veoma moguće. I ne samo ono što vole, nego pre svega ono o čemu neprekidno razmišljaju. Često se dešava da onaj nad kim se vrši nasilje kasnije i sam postane nasilnik, da žrtva postane zločinac, da slabić kroz opsednutost snagom postane snažniji i od najsnažnijih primeraka ljudske rase... ako čovek neprekidno razmišlja o nečemu to postaje deo njega, formira mu karakter, a karakter je sudbina. Po tome se ljudi i razlikuju od životinja, jer poseduju sposobnost razmišljanja i svesnog odlučivanja, i ne služe se samo nagonima.

Zamislimo osobu koja je opsednuta kriminalom, po ceo dan razmišlja o kriminalu, kriminal postane deo osobe... postoji velika šansa da ispolji kriminalno ponašanje. Ne znači da će to i uraditi, ali veliki je broj onih koji se osmele i urade. Predugo su gledali u ambis, i ambis je uzvratio pogled...
 
Dok sam radio davno u jednoj trafici,pored hale Pionir,posmatrao sam pse i njihove vlasnike.Neverovatno je to koliko su kucici licili ili ponasanjem podsecali na svoje vlasnike.Bilo je jedno krakato,zuto,grbavo kuce - i gazdarica je bila plava,visoka i grbava.Zatim jedan ogroman dugodlaki pas - i gazda je bio debeo i sporohodan,bas kao i njegov ljubimac.Pa onda neko malo brkato kuce - i njegov gazda je imao potpuno iste brkove i bio hitar kao ono.

Jednom mi prilikom rece covek "Ma nije to nista,videces vremenom kako ljudi,koji dugo imaju jedan isti automobil,pocnu da lice na sopstvena kola". :)

Sta vi mislite o tome?

Ovaj tvoj post mi je nekako važniji po nečem drugom što bih da istaknem. U nedavnoj temi si rekao da samo bogati imaju prava ili umeju da žive. Ovaj tvoj primer je obelodanio da vreme nisi gubio već si učio nešto o životu - baš kao što i jeste cilj naših života, da učimo o sebi kroz iskustva ali i posmatranjem oko sebe.
Trgovci po prodavnicama, naročito knjižarama su odlični u psihoanalizi ljudi. Bilo je zadivljujuće kada sam slušao ono što su iznosili iz svojih zapažanja. Takođe sam bio svedok šale koju su praktikovali trgovci u jednoj prodavnici nameštaja u Torontu. Tačno su procenjivali kako će koji posetioc reagovati na trgovčevu ponudu pomoći.
Ipak, pre nekoliko godina u Americi je obavljeno testiranje tako što su ljudima dali slike vlasnika pasa i posebno slike samih pasa da bi ih ljudi složili upareno, vlasnike sa psima. Tačnost je bila neverovatno visoka.
To znaju i ljudi koji čuvaju domaće životinje pa imaju zapažanje da životinje liče na vlasnike po svom ponašanju...
Uostalom, mi jesmo duhovna bića, Duše, baš kao što su i same životinje, Duše na određenom stupnju svesti.

Postoji i nešto što bih istakao čak iznad ovih detalja koje sam naveo.
Jedna žena je ispričala da je krenula od kuće autom u stanju koje je za nju bilo posebno teško jer je prolazila težu žiuvotnu situaciju. Usput je stala pored puta da bi se na miru isplakala pa je čak izašla i naslonila se na ogradu. Sa druge strane ograde bili su konji na paši. U jednom trenutku zapazio je jedan konj i dotrčao je blizu nje i mirno je posmatrao, bolje reći zurio je u nju. Osetila je kao da joj dolaze neki talasi smirenja i ona se brzo oraspoložila osetivši kao da je cela težina iz nje nestala.
U tom trenutku je konj zafrktao (valjda se tako kaže), okrenuo se i otišao a ona je opušteno otišla dalje svojim putem.

I lično iskustvo; Prolazeći svoj ne tako laki dan bio sam više zadubljen u problem nego posmatrajući okolinu. Kretao sam se ulicom i stao na semaforu kod "Londona." Odjenom sam osetio topli i vlažni dodir na mojoj levoj šaci. Pogledao sam i video da je veliki, po uobičajenim merilima, opasni pas, lizao moju šaku. U drugoj prilici klonio bih se takvog psa, ali ovog puta imao sam osećaj kao da mi pas kaže, "glavu gore, sve će biti dobro."
Taj njegov gest kao da mi je ulio neku snagu revitalizacije i prijateljstva da sam gotovo prevalio problem i nastavio vedrije napred.
Da, životinje su magična bića i, rekao bih, da više liče na vlasnike po svom ponašanju nego li fizički iako ima i jednog i drugog.
 
Ne znam kako da objasnim taj fenomen i da li uopste u psihologiji postoji neki termin za to.Jel primecujete koliko devojaka pokusava da lici na Cecu Raznatovic,zato sto su njeni fanovi? I gle cuda - zaista mnoge od njih pocnu da lice na nju.Ja sam jos kao klinac zavoleo onu narodnu muziku sa kraja 60-ih i slusam je i sada rado.Gledam neke omote od ploca,pa kazem,majku mu...pocinjem da licim na ove pevace,da licim vise na to vreme i na te ljude,nego na ove danas.Vise bre licim na njih,nego na rodjenu majku!

Dok sam radio davno u jednoj trafici,pored hale Pionir,posmatrao sam pse i njihove vlasnike.Neverovatno je to koliko su kucici licili ili ponasanjem podsecali na svoje vlasnike.Bilo je jedno krakato,zuto,grbavo kuce - i gazdarica je bila plava,visoka i grbava.Zatim jedan ogroman dugodlaki pas - i gazda je bio debeo i sporohodan,bas kao i njegov ljubimac.Pa onda neko malo brkato kuce - i njegov gazda je imao potpuno iste brkove i bio hitar kao ono.

Jednom mi prilikom rece covek "Ma nije to nista,videces vremenom kako ljudi,koji dugo imaju jedan isti automobil,pocnu da lice na sopstvena kola". :)

Sta vi mislite o tome?
Primjetio sam i ja fenomen da se izgled gradi psihogenezom, a ne genetiko-genezom, i da samo iskrena mnogo osoba, ali bas iksrena, ima pravo da postane, kada se o tome odlucuje (razvojni period, izmedju djetinjstva i mladalastva, kod mene), lijepa osoba vise no drugi/e

Kako si izabrao naslov teme?

///Da licim na zene? Po tvojoj temi bi ja trebalo da licim na zene, jer volim zene///
 
Poslednja izmena:

Back
Top