Zajedno smo vec skoro tri godine...od pre godinu dana zivimo zajedno u mom stanu...manje vise mi je smetalo to sto je on perfekcionista a ja pomalo opustena koja ne vodi racuna da je bas sve uvek na svom mestu...Sad mi to smeta sve vise ili je njemu pocelo da smeta sve vise pa su i svadje zesce i cesce...U svemu ostalom slazemo se perfektno...ne odlucujemo nista dok ne porazgovaramo, delimo sto kazu i dobro i zlo i pre neki dan smo se obradovali da smo dobili veci stan u koji treba uskoro da udjemo..Stan je na njegovo ime sto mi ne smeta ali se strasno plasim sta ce biti kad budemo na "njegobvoj teritoriji" kad je ovakav na mojoj,,,Vise puta sam pokusavala da porazgovaramo o toj temi zbog cega se svadjamo ali to nikako da zavrsimo mirno vec uvek mora on da bude u pravu...To su stvarno obicne sitnice koje ga izludjuju a ja mislim da to nije zivot ako covek mora stalno kao robot da pazi da papuce uvek budu na mestu, da sto bude perfektan da krevet bude zategnut...nisam neka prljavusa ali ne mogu ni da budem opsednuta kao on...Da li biste i vi bili u dilemi? Bojim se da mi se to ne odrazi na zivcani sistem jer sam sve nervoznija posle takvih "olujnih ispada" i u stanju sam da satima placem...Mislim da sam retka srecnica koja je nasla tako divnog coveka u svemu a velika nesrecnica kad je u pitanju jedna takva situacija o kojoj vam pisem...Kako sve to uskladiti?