Elem (laki, lorda, bonda...), moje značajno i dugoočekivano mišljenje o predstavi je sledeće:
Ne znam da li iz nekog podsevnosg poriva da vam kontriram, da li iz razloga što su posle kritika u novinama - a još više nakon vaših komentara - moja očekivanja toliko pala da sam bila u dilemi da li uopšte da ulazim u pozorište ili da nekom dam kartu ili možda ništa od toga nije uticalo na mene već ste ovog puta vi bili ti koji imaju prevelika i nerealna očekivanja, tek meni je predstava bila ok - ni sjajna, ni užasna, otprilike onakva kakvu sam (pre pročitanih komnatara) i očekivala.
Neko je napisao da je Čikago sjajan a Kabare onako, međutim, ja misli da su po umetničkoj vrednosti obe predstave na sličnom nivou (drugačije ne znam kako da ih poredim jer je reč o dve potpuno različite vrste mjuzikla - Čikago je vesela satira, tu je da nas nasmeje, akcenat je na plesu i pevanju, a Kabare jeste satira, ali u principšu tragična, on nas uznemirava i plaši, a u centru su psihološki složeni likovi i ozbiljne ljudske priče i zato je akcenta prvenstveno na glumi). Stoga, mislim da je jedina razlika između ove dve predstave (u PNT-u) u tome što izvođačima u PNT-u mnogo bolje ide pevanje i igranje od glume i zato je Čikago uspelija predstava. Ali ne bih rekla da je umetnički vrednija jer ni tu (ka9 ini u Kabreu) ne vidim nikakve nove, originalne, zanimljive, vredne rediteljske ideje.
Tako da se slažem da se taj Čet nije nešto pokzao kao reditelj, tj. ostaje nejasno zašto baš Kabare? Kad se pravi rivajval neke predstave, vačjda za to treba da postoji neki umetnički razlog, da reditelj želi da kaže nešto što misli da je njegov prethodnik propustio, zanemario ili tako nešto. A meni se čini da je Soja imala mnogo jasniju ideju šta hoće od predstave i zato je njena bila vrednija.
Koreografija mi je delovala standardno, primetila sam da je prepev nov - ne znam zašto su to radili, meni se stari više sviđao. Bolje da su poslali tog prevodioca da radi na Jadnicima.
Kostimi predtsvaljaju surov atak na mozak preko čula vida. Ajd razumem da je poenta (valjda) bila isticanje griotesknosti i da svaki lik u sumanurtom kostimu simbolizuje Berlin tog doba i čitavu tu grotesknu situaciju u malom - spolja šareno, ludo, sve je dozvoljeno, sve je dostupno, a unutra se krčka zlo i užas koji će svakog trenutka izbiti na površinu. Međutim, malo ga preteraše. I slažem se s onim što je A. Gčlovacki napisla - zašto frojlajn Šnajder ima onaj cirkuzantski tufnasti kostim kada je ona jedan od ''normalnih'' likova, opbičnih ljudi s običnom pričom. Ni Sali, ni Klif, ni her Šulc nemaju kretenske već normalne kostime.
Gluma - tu je otprilike sve kako sam i očekivala da bidne. Nažalost, ne mogu da vam za Ivanu Knežević kažem ''I told you so'' jer da je reditelj bio bolji, možda bi i ona bla bolja. Držala se hrabro, ali ni ona mi nije ništa više od Ane sofrenović pomogla da shavtim kakva je to ta pozorišna Sali (isto važi i za Nikolu Bulatovića). ) Oboje su igrali samo ''na spolja''.
Slobodan Stefanović je nenormalno talentovan i deluje kao da je već odigrao baren 200 uloga u mjzuiklima. Deluje kao pravi profesionalac. na momente se malo pravio važan i preterivao, ali nema veze. Ali, nije to ništa novo, nije neko otkriće, on je sjajan svaki put kad mu s eda šansa.
Elizabeta Đorevska je isto bila super. Šteta što nije imala dostojnog glumačkog partnera i dostojnog reditelja, jer je ta njena priča mnogo lepa i tužna. Kada su je igrali Danica Maksimović i Bata paskaljević u Sojinoj režiji to su bile najpotresnije i naajupečatljivije scene (meni). Nadam se da će Beta i u budućnosti dobijati veće uloge, zaslužila je. Nemaju u PNT- u baš tako ozbiljnih glumaca za bacanje.
Međutim, mislim (a moja sestra se slaže sa mnom
) da je najveći plus ove predstave (kao i Čikaga) to što se vidi taj veliki produkcijski pomak, kao i korak napred po pitanju profesionalizma. Iako Ivana K. i Nikola B. nisu neki briljantni glumci, ipak ne deluju ni kao amateri. Čini mi se da se PNT sve više i odlučnije udaljava od svojih premda meni dragih, ipak poluamaterskih godina na Bulevaru i približava se pravom muzičkom pozorištu. Kao da svi izvođači sve ozbiljnije shavtaju svoje zadatke i odgovornost i više rade na sebi. Nekja smao oni tako nastave pa će doći i neki reditelji i sa boljim idejama i s vremenom će biti sposobni da postave bilo koji svetski hit.
Disclaimer: Ni sa jednom od individua koje hvalim nisam u krvno srodstvu. Sa pporodicama i plemenima individua koje (donekle) kudim moja porodica i pleme nisu u zavadi. Za Četa Vokera nisam sigurna, možda je neki moj srpski predak izbegao u Ameriku zemlju obećanu imao učešća u nastanku Četovom.
Sve napisano je isključivo moje mišljenje (uz mali doprinos mišljenja moje mlađe sestre) i potpuno smo svesne postojanja mogućnosti da uopšte nismo u parvu.