JUTRO



(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)






JUTRO


Ispod spuštenog kapka proleće bol. Kao konjanik u jurišu. Galop mu postaje sve tiši....okret.....i evo ga opet. Lagano pokušavam da se okrenem na desni bok jer moram.....moram do zelenog po lek. Kopitama njegov at udara jako, bahato. Zaječah tiho, više u sebi, kad se konj prope i spusti svoja kopita, svest mi kao staklo lomeći na komadiće... Ne smem stati sad mada je najlakše prepustiti se, ali taj put ne vodi nigde. Par trenutaka sakupljam po sebi rasturene delove svesti.....slažem slagalicu.....još jedan pokret i....zeleno...Konjanik Bol ne sme da udje u moju Zelenu šumu. Plaši se te siline života koja iz svake iglice borova viri. Poražen od mog leka, okreće ata. Galop nestaje u daljini svesnog. Znam, još će mi telo podrhtavati od tih kopita...
Minut-dva zeleno odmara u oku skupljajući snagu.
Čuje se alarm na mobilnom telefonu.....Vreme je za život
Maca prvi silazi ovog jutra...ja sam, još spora, krta. Zna on to pa preuzima obavezu oko kereće klope i kafe. Čujem Marino i Blentino lajanje i skičanje ...radost. Divno je kada te život probudi, veselost, ljubav, potrebnost.
Kišovito i friško jutro provodimo unutra pijući kafu. Ona dva vrtiguza dotrčavaju sa trema u dnevnu sobu da nam se pohvale kako su sve pojeli...naravno, prva je Mara, bezrepa loptica-skočica a iza nje, mlatarajući šapama kao da su tudje, lagano dokaskava Blentavko. Porcija maženja sa tragovima oštrih zubića i vreme je za dalje.
Sklanjam papuču koju su maznuli hahaha Ostavljamo bebe sa nabreklim stomačićima da se igraju....još malo, da isprate Makija na posao, pa će zaspati. Dvorište miriše na kišu, okupano u hiljadama kapi. Bacam pogled na prvu ružu koja se otvorila.....mlada oranž stablašica....mmmmm Osmeh zaključava kapiju.

Kiša je, naravno, napravila baru na putu. Standardno. Duga je oko 100 metara, duboka, preko cele širine ulice, zastoj na putu. Naravno, cisterne da izvuče vodu nema. Svaki put se, u ovakvo jutro, setim sudara polovinom decembra prošle godine kada nas je u 5,30 ujutru udario pijani vozač. Samo autobus, mi i taj čovek sa velikom dozom alkohola......i bara. Uleteo je sa 80 km/sat u nju, iako živi tu i zna za baruštinu, voda ga je podigla, udario je u ćošak autobusa pa u nas. Sva sreća išli smo novim kolima inače, da smo išli Makijevim starim fordom (njih dvojica su vršnjaci, Maki i ford) čovek bi mi ostao bogalj. Više od tri meseca smo čekali kola sa opravke. Dvojica su prošle godine zbog te bare poginula. I dalje se ništa ne dešava, osim što po nekad dodje cisterna da izvuče vodu.
Silazimo lagano do kružnog toka. Tu stoji saobraćajna patrola. Umesto da odu gore, da regulišu saobraćaj kod one bare, oni stoje na ostrvcetu u kružnom toku i regulišu....šta?

Tržni centar je tih.....miran. Sama sam ovde i volim to. Samo ovo da ispišem dok samosedim grabeći poslednje minute tišine pre nego krene njena rasprodaja, i bežim u dan....biće ludo kao i uvek posle praznika hahahahah



img1697.jpg


PS Dobro jutro.....sveže je, mokro...i tako mami u krevet :aha: ali, moramo se tom porivu odupreti ;):zcepanje:
 
Divno ti je ovo tvoje jutro....
Sad je i meni moje jos divnije :heart:
A ovo cvece ti mirise i na par hiljada kilometara, al pazi, to samo tvoje cvece moze i nicije vise:zag:

Divno je kada te život probudi, veselost, ljubav, potrebnost.
a ovo potpisujem :ok::heart:
 
Aribi;bt235098:
Divno ti je ovo tvoje jutro....
Sad je i meni moje jos divnije :heart:
A ovo cvece ti mirise i na par hiljada kilometara, al pazi, to samo tvoje cvece moze i nicije vise:zag:


a ovo potpisujem :ok::heart:

To je miris prepoznavanja istovetnosti. I samo ti mu miris možeš sa tolike razdaljine osetiti :heart:

Neko može i nos da gurne u taj bokor dan-noć (koji je usput Mara razbucala presretno se bacajući u njega:zcepanje:) a da ne oseti ništa ...to je tako, i treba tako, jer je to putokaz ka dragocenim osobama :zag: Istovetnosti su ono što spaja ljude, ma gde oni bili.

Jutro.....najlepše doba dana.....pored noći naravno :gace::brus::zcepanje:
Uživaj u ljubavi i životu, jer imaš sreće da imaš ono pravo :zag:
 
Volim jutro... ali najviše kad ga prespavam :zcepanje:
Šalu na stranu... ovo tvoje me podseća da bih mogla neki put da se podignem iz kreveta i na vreme ;)
 

Back
Top