
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
Igra sastavi priču
11.12.2010.
Јутро
Кос
Нигерија
Племенита
Смрдљива
JUTRA
Ma kako znaš da volim da odem u obližnji šumarak? Otkud znaš da sam tamo svakog jutra…..pa i ti dodješ. Mora da voliš jutro u toj šumici…ajde bre, izadji da te lepo vidim. Nećeš….doooobro. Onda ćemo ovako, svako će za sebe da udje u jutro i ono u nas. Aaaa….jel čuješ kako kos peva? Da, peva….šššššš…..on je pevačica ili pevač hahahaha
Lepa I plemenita ptica . Mužjaci su crni sa narandžastim kljunom….a ženkice smedje….neuglednije su od mužjaka. Proroda je to tako lepo uredila da je ženka nevidljivija. Muški brane gnezdo, odvlače pažnju svojim uočljivim izgledom. Kod ljudi nije tako…..ali oni sve manje pripadaju prirodi.
Je l’ sam ti pričala o svojoj želji da odem u Afriku? Volela bih to…..tako je drugačije od ovog ovde. Ko zna, možda jednom i odem…na primer, Nigerija me privlači ali kad pomenem mojima krene salva negodovanja upućena mojoj suludoj ideji. Tamo su boleštine, smrdljiva zemlja, prljavo…...užas…..zar ti ne možeš nešto normalno da poželiš kao odlazak u Francusku, Belgiju….bože, na koga li si se izmetnula sa tim idejama…..sve nešto budi bog s nama.
Svakako, neshvaćena sam hahahaha….ali ovde, u ovoj šumici….sve je moguće. Zar ne misliš? Zato si i ti ovde ….šumarak sna…
Znaš da volim jutro……ma obožavam. Najlepši deo dana….radjanje……stvaranje…..nada….i uvek originalno. Znaš, jutra su kao ljudi….ne postoje dva ista…ne rode se dva ista.