Још једна потврда, да од Јужног тока, ипак нема ништа!!!

Evo malo copy-paste iz lista Danas.

Da li je otvaranje visoke peći broj 1 u smederevskoj železari baš bilo vredno trke premijera Koštunice i predsednika Tadića oko toga ko će od njih dvojice pritisnuti dugme i pustiti peć u pogon i pronađenog kohabiotacionog kompromisa da "čarobno dugme" - pritisnu obojica istovremeno?
Po svemu sudeći jeste. Nekadašnji Sartrid uvek je bio investiciona rupa bez dna koja je gutala ne milione nego desetine, pa i stotine miliona dolara da bi, u konačnom zbiru sve uveliko prešlo i crtu od milijarde dolara. Propadanje je bilo najizrazitije za vreme Miloševića kada su se dosetili, pa u halama počeli da - gaje pečurke.
Od septembra 2003. kada je Sartrid kupila ugledna američka firma Ju ES Stil vremena su se izmenila. Proizvodnja je ne samo krenula nego je počela da se zahuktava. JU Es Stil Srbija postao je sa izvozom vrednim 400 miliona dolara najveći izvoznik u Srbiji. Postignuta je rekordna proizvodnja od 1,1 milion tona, a obnovljena i prekjuče, posle gotovo dve decenije stajanja, ponovo puštena u pogon visoka peć broj 1 omogućiće da se ta proizvodnja udvostruči. Rezultat takve udvostručene proizvodnje biće izvoz koji će verovatno preći milijardu dolara. A to je zaista suma kojoj niko nije mogao da se nada.
Tačno je da je za Sartrid platio relativno nisku cenu od dvadesetak miliona dolara, a na način prodaje imao je zamerke i Savet za borbu protiv korupcije. Efekti koji su postignuti pokazuju da se ta niska cena isplatila. Nije reč samo o izvozu nego o činjenici da oko 8.000 radnika ima posao i platu koja nije velika, ali od koje ipak može da se živi.

S obzirom da sami nismo mogli da pokrenemo proizvodnju možda je i bolje što smo je uvalili.Bar sada i nešto proizvodi,ljudi su zaposleni i ne gaje gljive kao pre 10 godina.

Pa upravo je u tome stvar sto nije bolje sto smo je uvalili. "Uvaljivanjem" Sartida za 20 miliona dolara, Srbija je preuzela na sebe sve dugove istog. Pa ko ne bi kupio Sartid za te pare? Problem je sto nikome drugome nije ni bio ponudjen vec samo Ameirkancima.
Uostalom evo sta se zaista desilo:

Verica Barać, predsednica Saveta za borbu protiv korupcije, kaže za Kurir da joj je, posle sastanka sa premijerom Koštunicom i ministrom finansija Dinkićem u utorak, potpuno jasno da čelnici Vlade Srbije žele da prikriju "očigledne kriminalne radnje".

Barać: Vlast štiti lopove!

- Iz razgovora sa njima izvukla sam samo jedan zaključak - Dinkića i Koštunicu ne interesuje zakonitost institucija! Dostavila sam im brojnu dokumentaciju koja apsolutno dokazuje da je prilikom prodaje "Sartida" došlo do neviđene korupcije, a oni su samo slegali ramenima - kaže Baraćeva, i spremno precizira:

- Stavila sam pred premijera i ministra papire koji dokazuju da je Mirko Cvetković, u vreme prodaje "Sartida", u isto vreme bio direktor Agencije za privatizaciju i direktor konsultantske kuće "Ces Mekon", koja se bavi procenom vrednosti kapitala preduzeća. Opet su ostali potpuno ravnodušni, iako je ovde jasan sukob interesa, jer je nedopustivo da čovek ispred Agencije namešta posao firmi u kojoj je takođe direktor. Pa, to je skandal, a oni su ostali mrtvi hladni!

Prema njenim rečima, u "Sartid" je, pred prodaju, uveden stečaj da bi se cena ovog industrijskog giganta "enormno oborila" i da bi se privatizacija sprovela van pogleda javnosti i brojnih poverilaca, a sve to pod okriljem beogradskog Trgovinskog suda. Kako kaže, dogovor sa "US stilom", ispred Vlade, postigao je bivši ministar za privatizaciju Aleksandar Vlahović.

Član Saveta Ivan Lalić tvrdi za Kurir da je izveštajem o privatizaciji "Sartida" Savet jasno dokazao protivzakonitu, kriminalnu prodaju i povezao sve učesnike u tom poslu, što je i predočeno Koštunici i Dinkiću.
- Dokazali smo da Trgovinski sud, u trenutku prodaje "Sartida", nije bio nezavistan od izvršne vlasti, odnosno da je kontrolisan od nekih predstavnika tadašnje Vlade Srbije. Policija vrlo lako može da otkrije o kojim se licima radi. Dokazali smo i da je predsednik Trgovinskog suda Goran Kljajević naložio Ekonomskom institutu da izvrši procenu vrednosti kapitala metodom koja se ne radi za preduzeća u stečaju, čime je cena znatno oborena. Poznato je i da su druge firme, zainteresovane za kupovinu "Sartida", nudile daleko više novca i pod povoljnijim uslovima, ali da njihove ponude nisu ni razmatrane. Dostavili smo dokaze, na osnovu kojih bi policija i pravosuđe trebalo samo da završe posao... - objašnjava Lalić, i upozorava da vlast "olako prelazi preko teške korupcije".
- Koštunica i Dinkić su svoje nečinjenje pravdali neefikasnim sudstvom i policijom, što nije nikakvo opravdanje - ističe Lalić, i dodaje da je "Sartid", prema procenama, mogao biti prodat za "petostruko veću cenu" da je ispoštovana zakonska procedura prilikom njegove privatizacije.

- Tvrdnje ministra Dinkića da "US stil" odlično radi ne predstavlja nikakvo otkrovenje. Vlada je, pred prodaju, otpisala 1,8 milijardi dolara duga "Sartida" i time zadužila poreske obveznike, od kojih su neki kasnije i sami pali u stečaj i propali. Naravno, "Sartid" danas dobro radi, kada je kupljeno tako vredno preduzeće za tako male pare, bez ijednog dinara duga! Dinkićeve priče su priče za malu decu! - zaključuje Lalić.
 

Back
Top