Ah, potreban je vođa, ne može se bez njega, nikako... Samo, da li postojanje vođe mora da podrazumeva zaluđenike koji ga slepo prate?
Sa jedne strane, ako vođi ne damo nikakvu vlast i non-stop mu pretimo pobunom, kavog ćemo vođu dobiti?
Sa druge, da li ga moramo obožavati? Mislim čemu ovolike emocije, i mržnja i ljubav?